Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr analizirao stanje u Ukrajini, te komentirao odluku da ta zemlja dobije status kandidata za ulazak u Europsku uniju. Govorio je i o europskim ambicijama Ukrajine kroz povijest, posebno se osvrnuvši na ulogu Janukoviča.

“Ukrajina i Moldavija službeno su dobile status zemlja kandidata za članstvo u Europskoj Uniji. Za Gruziju je bilo potvrđeno da ima europsku perspektivu, ali mora u skoro vrijeme napraviti niz reformi. Europsko Vijeće pozdravilo je politički dogovor koji su lideri Bosne i Hercegovine postigli 12. lipnja ove godine u Bruxellesu, a koji je neophodan za stabilnost i puno funkcioniranje zemlje kako bi se odgovorilo na težnje naroda. Europsko Vijeće pozvalo je sve lidere u BiH da brzo provedu obaveze navedene u sporazumu i hitno finaliziraju ustavnu i izbornu reformu, što će zemlji omogućiti da odlučno napreduje na svom europskom putu u skladu s mišljenjem komisije”, poručio je Levčenko.

Podsjetio je na riječi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, da je Ukrajina čekala status kandidata na članstvo u EU trideset godina i sto dvadeset dana. “Tijekom tih trideset i nešto godina Ukrajina je dobivala nove pozicije na putu prema Europi. Domaća peta kolona, uz ogromnu financijsku pomoć Moskve, radila je sve da diskreditira ovaj put i unese pomutnju u planove realizacije europskih reformi u zemlji. Krajem 2013. godine na summitu istočnog partnerstva u Vilniusu Ukrajina je mogla prići dosta blizu ovom europskom putu, ali tadašnji predsjednik države Janukovič odbio je parafirati sporazum o asocijaciji s EU. To je neočekivano napravljeno u zadnji trenutak, na inzistiranje Kremlja, koji  je ujedinjenoj Europi želio pokazati da on kompletno vlada Ukrajinom. Kao rezultat toga, studenti i proeuropske snage izašli su na ulice Kijeva. Sve se završilo Majdanom i rušenjem predsjednika Janukoviča, koji je pobjegao iz zemlje kod svojih političkih mentora u Kremlju, a ruska je vojska upala u Krim, navodno kao da zaštiti lokalno stanovništvo od nacionalista. Stari je to moskovski trik za pravdanje vojne agresije na tuđi teritorij, koji Kremlj koristi i sada, kad s ogromnom vojskom napada cijelu državu Ukrajinu”, navodi.

Levčenko ističe da je Bruxelles Ukrajini dao status zemlje kandidatkinje i poručuje da je to najmanje što je mogao napraviti da ohrabri Ukrajince u nevjerojatno teškim borbama sa ruskim okupatorima, naoružanima do zuba. “Ukrajina je jedina europska zemlja gdje tisuće ljudi ginu za europske vrijednosti, gdje ruski okupator ubija čovjeka koji izlazi na ulicu s europskom zastavom. Kijev se sada krvavo bori da rusizam ne bi zavladao velikim dijelom kontinenta i da prljava čizma ruskih vojnika ne bi kročila u dvorišta građana mnogih europskih zemalja. Moskva želi diktirati svoje uvjete razgradnje čitavog sustava međunarodnih odnosa. Kremlj bahato izjavljuje da norme međunarodnog prava o nedodirljivosti državnih granica, potpunom uvažavanju teritorijalnog suvereniteta drugih zemalja više ne važi i on uvodi nove principe međudržavnih odnosa kao mogućnost korištenja vojne snage u postignuću svojih ekspanzionističkih planova, prijetnju bilo kojoj državi upotrebom svog nuklearnog naoružanja, dominacijom prava snage nad snagom prava. Sve to vodi u sveopći rat i kaos. Ovo ne odgovara normama Ustava Ujedinjenih Naroda, koje su stvorene na principima izbjegavanja novih ratova i vojnih sukoba nakon krvavog Drugog svjetskog rata. Do sada nije jasno kako Rusija u takvoj situaciji može ostati stalni član Vijeća Sigurnosti UN-a. Kremaljska propaganda širi ideje o mogućnosti upotrebljavanja nuklearnog oružja protiv zemalja koje se opiru ruskoj vojnoj invaziji i ne želi šutjeti u odgovor na rusku agresiju ne samo na Ukrajinu već na i na ujedinjenu Europu i njezine demokratske vrijednosti”, piše.

Rusiju opisuje kao gladnog medvjeda koji je iskočio iz sibirske šume i za sebe traži ratni plijen. “Svi razgovori o tome da medvjed pojede neku malu životinju u vrati se u svoje carstvo sibirskih prostora – samo ohrabruju ljudoždera i grabežljivca. Ovu su percepciju napokon u europskoj politici prelomili. Ako netko misli da gruboj medvjeđoj snazi može suprotstaviti norme međunarodnog prava i molitve Bogu, on žestoko griješi. Razjareni grabežljivac došao je za plijenom i krivi sve zbog toga što je ogladnio. I njemu ne treba neka mala životinja da utaži glad, nego stalni dotok hrane za njegov agresivni organizam. I tek kad je on nahranjen, onda možemo u miru razgovarati i pregovarati. Ali, kad kad mu se apetit ponovno probudi, onda mu donesite novi jelovnik. Naravno bez cijena, jer medvjed smatra uvredljivim plaćati za hranu – to rade samo slabašne države. Zato smo svi mi u Europi suočeni s ogromnim pitanjem – kako istjerati ruskog medvjeda natrag kući? Ako on to odbija, onda ga moramo uloviti, a za to trebamo hrabri i naoružani lovci. Boriti  se sa ruskim medvjedom golima rukama, kako to sada radi Ukrajina, vrlo je teško i opasno po život. Status kandidata za članstvo u EU ohrabruje Ukrajince, ali na pragu Europe nalazi se ogromna opasnost koju trebamo zaustaviti, ne toliko europskim vrijednostima koliko odlučnošću borbe sa sibirsko-moskovskim Zlom”, zaključio je Levčenko.