Dvije ruske balističke rakete pogodile su zgradu Instituta za komunikacije i bolnicu u gradu Poltavi. U blizini Poltave nema protubalističkih raketnih kompleksa Patriot ili SAMP-T, jer ih Ukrajina ima u ograničenim količinama. Osim desetaka mrtvih, stotine ranjenih.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski naredio je potpunu i brzu istragu svih okolnosti onoga što se dogodilo. U akciju spašavanja uključene su sve potrebne službe. U blizini mjesta gdje su pale rakete nalazi se stambeno naselje. U visokim zgradama udarni val razbio je stakla, oštetio fasade. Operativne službe rade na mjestu ruskog udara u Poltavi. Spasioci su obuzdali požar i nastavljaju raščišćavati ruševine. Zahvaljujući brzom i koordiniranom radu spašeno je 25 osoba, od kojih je 11 izvučeno ispod ruševina. Zbog ruskog raketnog napada na Poltavu vlasti su od 4. rujna proglasile trodnevnu žalost u regiji. Od posljedica raketiranja broj poginulih popeo se na 47 osoba, 206 ih je ozlijeđeno, no to, nažalost, nisu konačne brojke.

Razorni napad ruske vojske nije samo još jedan čin neselektivne agresije, već je krvava karika u lancu velikih napada na civilne objekte u Kijevu, Harkovu i Sumi koji su se dogodili posljednjih dana. Ovi napadi su još jedan dokaz prisutnosti ruske vlade i društva ne samo izvan pravnog polja, već i izvan granica čovječanstva kao takvog. Međutim, sustavnost takvih napada i njihova koncentracija na određene objekte omogućavaju reprodukciju kanibalističke logike ruske vlade i vojske. Takvi napadi dio su informacijskih i psiholoških operacija čiji je cilj zastrašivanje civilnog stanovništva Ukrajine, stvaranje atmosfere očaja i panike, posebno u pozadini intenzivne ofenzive ruskih trupa na strateški važan grad Pokrovsk. Ovo je ciničan pritisak na ukrajinske vlasti da prihvate ruske zahtjeve za prekidom rata. Osim toga, radi se o manipulaciji osjećajima ukrajinske vojske, koja nema priliku izvršiti udare duboko u Rusiju kao odgovor na granatiranje civilnih objekata u Ukrajini. Takvi napadi usmjereni su na uništavanje industrijskog, ljudskog i intelektualnog potencijala Ukrajine. Postoji tendencija povećanja razaranja civilnog sektora, posebno u kontekstu jesensko-zimskog razdoblja koje je počelo. No, opravdanje Moskve izgleda kao dugotrajna “osveta za Kursk”, gdje praktički nije ubijen niti jedan ruski civil, što je, u pozadini nedostatka adekvatnih odluka ruskih vlasti o situaciji u pograničnim područjima, predstavljen kao veliki uspjeh i “kazna” Ukrajine. Tako je Putin na susretu sa školarcima u Republici Tuvi rekao da će ukrajinski “banditi” biti uništeni, a tajnik za štampu Kremlja Pjeskov je u odgovoru novinaru na reakciju na ukrajinsku operaciju Kursk rekao da je odgovor u tijeku. U tom kontekstu prijeti nastavak napada na civilne objekte, odnosno obrazovne, medicinske ustanove i sportske komplekse. Očito će ruska vojska pokušati stvoriti “sliku” sve većeg razaranja i velikog broja žrtava. Takva “osveta” također bi trebala poslužiti kao javno upozorenje ili prijetnja saveznicima i satelitima Ruske Federacije. Rusija nastoji povećati vojno-tehničku suradnju s Iranom i Sjevernom Korejom i držati pod kontrolom zemlje poput Bjelorusije ili drugih članica ODKB-a. Destruktivni napadi na civile, obrazovne i medicinske ustanove otvoreni su izazov zapadnim partnerima Ukrajine, demonstrirano nepoštivanje moralnih vrijednosti i normi međunarodnog prava. Rusija se otvoreno razmeće svojim razaranjem međunarodnog sigurnosnog sustava. I sad Putina u Mongoliji primaju kao počasnog gosta, unatoč tome što je Međunarodni kazneni sud izdao nalog za njegovo uhićenje, a Mongolija je ratificirala Rimski statut i obvezna je uhititi Putina kao kriminalca. U isto vrijeme, odgoda u davanju dopuštenja Oružanim snagama Ukrajine za korištenje zapadnog dalekometnog oružja protiv ciljeva duboko u Rusiji imala je užasnu cijenu za Ukrajinu u smislu brojnih smrtnih slučajeva i razaranja. Rusija vidi neodlučnost Zapada i otvoreno pokazuje da se to može dogoditi svakom gradu u bilo kojem dijelu regije. Očito je da rat ulazi u novu razornu fazu. Pritom javne osude krvavih akcija ne samo da ne zaustavljaju ruske vlasti, već ih, naprotiv, potiču na sve oštrije akcije. Takvom taktikom djelovanja Moskve rat bi se trebao vratiti na teritorij Rusije. Rusko društvo mora osjetiti puni razmjer krize povezane s barbarskim djelovanjem Kremlja. A Ukrajina bi konačno trebala dobiti dopuštenje za korištenje zapadnog dalekometnog oružja protiv ciljeva u dubini Rusije, odakle na ukrajinske gradove i sela lete brojne rakete i bombe. Devedesetih godina prošlog stoljeća, na inzistiranje zapadnih saveznika, Ukrajina je sav svoj nuklearni potencijal predala, i to isključivo Rusiji. Sada se netko na Zapadu pravi kao da se ništa nije dogodilo i da je na Ukrajini da sama jamči svoju sigurnost. To je apsolutno lažna i opasna pozicija. U Washingtonu, Londonu, Parizu trebali bi se probuditi iz letargičnog sna i djelovati odlučnije. Strah u očima zapadnih saveznika čini Kremlj arogantnijim i ciničnijim.