Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao stav Moskovske patrijaršije, odnosno, Ruske pravoslavne crkve oko agresije na Ukrajinu.

Dana 27. ožujka parlamentarni kongres “Svjetskog ruskog narodnog vijeća” (SNRV) odobrio je “uredbu” “Sadašnjost i budućnost ruskog svijeta”. SNRV je organizacija Moskovske patrijaršije (MP), a svojim položajem de facto odražava stav Ruske pravoslavne crkve (RPC), koja je u Ruskoj Federaciji potpuno povezana s državom. Moskovska patrijaršija zapravo služi ideološkim potrebama Putinova režima bez obzira na kršćanski moral i crkvene kanone. Također, RPC MP integrira prethodne narativne napore Kremlja u relativno koherentnu ideologiju usredotočenu na nacionalni identitet i demografski razvoj, koja Rusima obećava razdoblje nacionalnog preporoda u zamjenu za društvenu i građansku odgovornost. U “uredbi”, koja je ideološko-politički dokument SNRV, ruska agresija na Ukrajinu proglašava se “svetim ratom u kojem Rusija i njezin narod, braneći jedinstveni duhovni prostor, izvršavaju misiju sile koja štiti svijet od nasrtaja globalizma i sotonizma Zapada.”

Riječ je o značajnom pojašnjenju stajališta ruskih vlasti koje su dosad pažljivo izbjegavale službenu formulaciju ruske invazije na Ukrajinu kao bilo kakvog “rata”. Osim toga, poglavar RPC je naglasio da je “obnova jedinstva ruskog naroda” zbog rata u Ukrajini ključni uvjet za opstanak i uspješan razvoj Rusije u 21. stoljeću. Ovaj poziv na obnovu je potpuno uništenje ukrajinskog naroda i njegovo pripajanje Rusiji. „Uredba“ negira postojanje ukrajinske nacije i negira joj pravo na državnost, te opravdava genocidnu praksu ruskih osvajača u Ukrajini. Stoga je sredinom prosinca 2023. Ukrajina objavila potjernicu za patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom (Vladimir Gundjajev), koji je izjavio da su “ubojstva na vojnoj dužnosti opravdavaju od svih grijeha”. Osim toga, u prosincu prošle godine podignuta je optužnica protiv protojereja Dmitrija Krotkova, svećenika RPC na okupiranom Krimu. On je “blagoslovljivao” ruske vojnike da ubijaju Ukrajince. Ruska pravoslavna crkva izjavljuje da je “ruski svijet” mnogo širi od državnih granica Ruske Federacije i takozvane “velike povijesne Rusije”. Ovo je neskrivena deklaracija daljnje eskalacije agresije, apsorpcije ne samo Ukrajine, već i Bjelorusije, Moldavije, baltičkih zemalja, Kavkaza i središnje Azije. Putinov režim preko Ruske pravoslavne crkve potiče Ruse na pseudo religijski fanatizam i sektaštvo. Nije iznenađujuće da je Ruska pravoslavna crkva uključila većinu ideoloških narativa Kremlja u nastojanju da oblikuje širu nacionalističku ideologiju oko rata u Ukrajini i ekspanzionističke budućnosti Rusije.

I u ovom trenutku državni mediji Bjelorusije objavili su video na kojem diktator Lukašenko, koji je poznati pristaša Ruske pravoslavne crkve, i zapovjednik Sjeverozapadne operative bjeloruskih oružanih snaga Naumenko razgovaraju o planovima zauzeti dio teritorija Litve i Poljske. “Suvalski koridor” udaljeni je dio teritorija zajedničke granice Poljske i Litve koji samo nekoliko desetina kilometra dijeli Bjelorusiju od Kalinjingradske oblasti Ruske Federacije. Ovo je najvjerojatniji prioritetni cilj mogućeg napada Rusije i Bjelorusije u slučaju njihove agresije na zemlje NATO-a. Zauzimanje “koridora” osiguralo bi kopneni put Ruske Federacije prema Kalinjingradu i poremetilo kopnenu vezu baltičkih članica NATO-a (Litve, Latvije, Estonije) s ostalim zemljama Saveza.

Distribucija videa očito je odobrena od strane službenog Minska i predstavlja nepisano obećanje i upozorenje zemljama članicama NATO-a susjednim Bjelorusiji s mogućnošću agresije. Koristeći Lukašenka, Putin pokušava zastrašiti zapadne zemlje i prisiliti ih da daju prioritet svojim naporima i resursima usmjerenim ne na pomoć Ukrajini, a zaštitu Suvalskog koridora. Poljska je ranije poručila da mora pružiti manju vojnu pomoć Ukrajini kako bi ojačala vlastite oružane snage pred mogućom ruskom agresijom. Jasno je da se diktatorova militantna retorika ne smije podcijeniti. Međutim, ruska agresija u baltičkoj regiji sasvim je moguća samo ako Ukrajina padne. Stoga baltičke zemlje kao nitko drugi shvaćaju važnost potpore Ukrajini sada, a ne gomilanja rezervi za budući rat s Moskvom, što će biti puno teže dobiti nego zaustaviti ruskog agresora u Ukrajini.

Shvaćajući potrebu potpore Ukrajini ne samo među zemljama Europe i Sjeverne Amerike, nego i među svim geopolitički utjecajnim državama svijeta, ministar vanjskih poslova Ukrajine D. Kuleba posjetio je Indiju. Svrha posjeta bila je provedba prethodnih dogovora između čelnika dviju zemalja, predsjednika Volodimira Zelenskog i premijera Narendre Modija, uključujući pripreme za prvi Globalni mirovni samit u Švicarskoj i nadolazeći posjet predsjednika Ukrajine Indiji. D. Kuleba je u New Delhiju održao niz bilateralnih pregovora, uključujući i šefa indijskog Ministarstva vanjskih poslova Subramanyama Jaishankara. Održan je sastanak Ukrajinsko-indijske međuvladine komisije za trgovinsku, gospodarsku, znanstvenu, tehničku, industrijsku i kulturnu suradnju. Dvojica šefova vanjskopolitičkih resora posebnu su pozornost posvetila razgovoru o “formuli mira” i daljnjim koracima u njezinoj provedbi. New Delhi tradicionalno ima bliske gospodarske i obrambene veze s Moskvom i suzdržao se od kritiziranja Rusije zbog njezina rata protiv Ukrajine, pozivajući na njegov kraj kroz dijalog i diplomaciju. Tijekom posjeta naglašeno je kako Ukrajina nije protiv suradnje Indije i Rusije, no bliske veze Delhija s Moskvom temelje se na sovjetskom nasljeđu koje je odavno nestalo. Stoga moramo imati na umu da je crvena linija za Ukrajinu indijsko financiranje ruskog ratnog stroja, uključujući i rekordnu kupnju ruske nafte.