Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr komentirao je ruski režim koji nastavlja svoju brutalnu agresiju na Ukrajinu, koristeći zračno bombardiranje kako bi uništio gradove i prisilio civile da napuste svoje domove.

“Postoje izvještaji da je Vladimir Putin naredio svojim trupama da ukrajinske gradove pretvore u mrtvi prostor. U tom smislu, predstavnici NATO-a raspravljaju o planovima ruskog vodstva, koji uključuju masovnu upotrebu visokopreciznih zračnih bombi protiv ukrajinskih gradova.

Ovaj podmukli plan podijeljen je u tri faze. To uključuje stvaranje panike među stanovništvom kako bi ih se natjeralo da pobjegnu iz grada. Zatim se planira uništavanje stambene i industrijske infrastrukture. Plan uključuje i napad okupacijskih snaga na već razrušene i napuštene gradove. Samo u ožujku 2024. ruske zračne snage upotrijebile su rekordan broj vođenih zračnih bombi – više od 2300, čime su prekršene sve međunarodne norme i pravila zaštite civilnog stanovništva tijekom rata.

Vođene zračne bombe (VVB) su municija koja ima aerodinamične površine i sisteme za navođenje kako bi se povećala vjerojatnost pogađanja cilja. Smatraju se oružjem visoke preciznosti zbog upotrebe modula za kontrolu i korekciju – ustvari, to su krila za bombu, povećavajući domet, a GPS navigacija je odgovorna za preciznost. Rusi imaju prilično široku nomenklaturu VVB-a: relativno svjež, ali rijedak UPAB-1500 težak 1500 kilograma. U ograničenim količinama, Rusi imaju UPAB-500B od 500 kilograma, plansku bombu Drel od 540 kilograma i Grom-E2, koja je varijanta Grom-E1 bez motora, ali sa bojevom glavom povećanom za jedan i pola puta. Rusija također ima zalihe takozvanih modificiranih avio-bombi – VVB-500Kr ili VVB-1500. Osim toga, Rusi imaju FAB-3000. Riječ je o bombama čija težina prelazi 3.000 kilograma, a težina bojeve glave je približno 1.400 kilograma. SSSR je koristio FAB-3000 u Afganistanu, a Rusija ga je koristila u bombardiranju Mariupolja. Posebno su strašne bombe bačene na branitelje “Azovstala”. Domet bacanja zračnih bombi ovisi o parametarima leta nosača, odnosno brzine i visine zrakoplova. Što se više i brže kreće zrakoplov, takve bombe će dalje letjeti. Za UPAB-1500B, domet je 40 kilometara pri visini leta od 14 kilometara. Za Grom-E2 je deklariran domet od 120 kilometara na visini leta od 12 kilometara, za hibrid UMPB D-30 SN deklariran je domet do 70 kilometara. Sve brojke koje su objavili Rusi izazivaju razumnu sumnju. U stvarnosti, Oružane snage vide maksimalni domet u području od 40-50 kilometara i ne vide preciznost – padaju gdje žele.

Istovremeno, čak i domet pada od 50 kilometara znači da su granična i frontalna područja, uključujući gradove kao što su Černihiv, Sumi, Harkov, Herson i Zaporožje, u opasnosti od takvog napada. A efikasno sredstvo za borbu protiv njih je samo uništavanje samog nosača. VVB se ne može pohvaliti preciznošću, ali ima strašnu razornu moć. Osim toga, Rusi ih jednostavno imaju puno. Neprijateljski avioni ne ulaze u zonu djelovanja ukrajinske protuzračne odbrane kako bi bez opaske bacili vođene avionske bombe. Teško je nositi se sa takvim bombama – one su problematične mete i za PVO i za PRO. Bilo bi jednostavnije i logičnije uništiti njihov nosač – Su-34, Su-35 itd. Međutim, još uvijek nema načina da se unište ovi avioni. Bombe se mogu pokušati oboriti, ali za to je potrebno mnogo odgovarajućih sredstava.

U zimu 2024. Rusija je svoj VVB učinila glavnom udarnom snagom u ofanzivnim operacijama. Zahvaljujući aktivnom bombardiranju, Avdijivka je bila uništena. Vodstvo obrambenih snaga Ukrajine odlučila je riskirati i na front je izvela “putujuću protuzračnu obranu” – kao rezultat toga, samo u februaru 2024. oboreno je 13 ruskih aviona, od kojih su većina bili nosači protuzračnih projektila. Međutim, ukrajinski PATRIOT i drugi sistemi, kada su se približili liniji fronta, i sami su postali mete Rusa i bili pod vatrom balističkih projektila. Mobilna „putujuća protuzračna odbrana“ na neko vreme smanjila je intenzitet ruskog bombardiranja, ali nije riješila problem – Rusija je sve nastavila, pa čak i povećala broj lansiranja VVB.

Neprijatelj je takođe proširio geografiju njihove upotrebe – pored Donbasa, dodane su oblasti Herson, Zaporožje, Harkov, Černihiv i Sumi, odnosno, VVB se koriste duž cijele linije fronta. Konačno, problem bi trebao biti da se skinu sa dnevnog reda ukrajinske strane pojavom većeg broja sistema PATRIOT i SAMP-T , kao i obavezno povećanje borbene avio flote Oružanih snaga Ukrajine i široku upotrebu raketa zrak-zrak. Ukrajina se bori za što brži prijem američkih borbenih aviona F-16 koji su moderni zrakoplovi generacije 4+ i sposobni da se suprotstave ruskim avionima na velikim udaljenostima, imaju i moćne radare i rakete zrak-zrak.

Ukrajina više puta apelira na svoje partnere da ubrzaju transfer takve opreme. Očekuje se da će se u ljeto 2024. godine F-16 konačno pojaviti na ukrajinskom nebu. Ali oni su već sada potrebni. Broj žrtava među ukrajinskim civilnim stanovništvom u stalnom je porastu, a razaranja izazvana vođenim zračnim napadima čine ukrajinske gradove nenastanjivim. Ruska strategija uključuje ne samo uništavanje gradova, već i napade na energetsku infrastrukturu, što stvara dodatne probleme civilnom stanovništvu. Putin očigledno želi stvoriti humanitarnu katastrofu u Ukrajini, realizirujući svoje agresivne ciljeve i ignorirajući sve međunarodne norme.  Tako je Europa suočena s prijetnjom masovne migracije i najveće humanitarne katastrofe, ako međunarodna zajednica ne poduzme energične mjere protiv ruske agresije i ne ubrza transfer američkih aviona F-16 i modernih efikasnih proturaketnih obrambenih sistema PATRIOT i SAMP-T Ukrajini.