Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizirao je intervju bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka,  njegovu poziciju u odnosu na Vladimira Putina te reakciju na napredovanje ukrajinskih snaga u regiji Kursk.

“Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko dao je intervju za TV program na kanalu “Rusija”. Očito je da bi, prema planu propagandista, Lukašenkov nastup na središnjem ruskom kanalu trebao pokazati bezuvjetnu podršku saveznika Rusije. Međutim, u pozadini Putina, koji se zapravo odmaknuo od teme Kurska i fanatično traži osvajanje još jednog sela u Donbasu, bjeloruski predsjednik izgledao je mnogo pragmatičnije, shvaćajući da je situacija daleko od toga da pobjeđuje Kremlj, pa je bio prisiljen slati namjerno suzdržane signale u javni prostor.

Pojavljivanje Lukašenka u eteru u vrijeme krize za Putina privlači pažnju. Oružane snage Ukrajine aktivno napreduju u regiji Kursk u Ruskoj Federaciji, već kontroliraju veći teritorij nego što je Rusija zauzela u Ukrajini uz visoke napetosti i kolosalne gubitke od početka 2024. Intervju je postao svojevrsna klasična propagandna emisija, osmišljen kako bi barem nekako “ohrabrio” Ruse od onoga što se događa u regiji Kursk i inertnosti vlasti, kako bi podržao sve slabiju vjeru u nepogrešivost Putinovih odluka i nepobjedivost ruske vojske, koja je rusku granicu ostavila otvorenu.

Putin tradicionalno šuti, kao i uvijek u kriznim situacijama. A Lukašenko mora spašavati situaciju obraćajući se ruskoj televizijskoj publici koja je navikla na patriotske govore odvratnih državnih propagandista i ruskih političara. Kriza u Kursku šokirala je ne samo Kremlj, nego i ruske novinare, prvenstveno domoljubne skupine. Jednom riječju, bjeloruski predsjednik djelovao je u svojoj tradicionalnoj ulozi kriznog menadžera. Samo što se sada radilo o Putinu i Rusiji u cjelini.

ŠTO ĆE UČINITI? Politico: Putin je paraliziran u krizi, ponovno

Činjenica da je intervju radio iskusni novinar i član Državne dume Ruske Federacije Jevgenij Popov još jednom svjedoči o potpunoj kontroli svih medija od strane Kremlja, želji da se stvori povoljna “državna” slika o onome što se događa, te spriječiti ulazak trezvenih misli u informacijski prostor da Kremlj sve više uključuje vlastito stanovništvo u rat. Ruski TV gledatelji, naizgled do kraja bodreni ispadima Solovjova i Skabejeve, nisu shvatili da je rat došao u Rusiju.

A donio ga je nepromjenjivi ruski vladar Vladimir Putin. Nije prvi put da se Lukašenko predstavlja kao autoritativni međunarodni stručnjak. Ovo bi trebalo biti sramota za rusko Ministarstvo vanjskih poslova. Očito je da riječima Sergeja Lavrova više nitko ne vjeruje – ni međunarodna javnost, ni njegova ruska publika, a možda ni predsjednik Putin. Nije uzalud Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije dobilo novo imenovanje. Putin je neki dan imenovao Sergeja Butina prvim zamjenikom ministra vanjskih poslova Ruske Federacije.

Čini se da zvijezda Sergeja Lavrova počinje jenjavati. Dakle, Lukašenko, sa svojom karakterističnom oštroumnošću, nije propustio popuniti nastalu prazninu. Među vrućim temama vijesti na koje je Lukašenko dao detaljne odgovore – incident s povredom zračnog prostora Bjelorusije ukrajinskim bespilotnim letjelicama, “crvene linije” u sigurnosnim pitanjima, događaji u regiji Kursk.

Zapravo, crvene linije stvara Moskva, a Lukašenko samo ponavlja tu mantru. Spora i nerazumljiva reakcija Kremlja na događaje u regiji Kursk pokazuje da Putinovo okruženje savršeno razumije konvencionalnost “crvenih linija” i iskrenu slabost ove doktrine. Tim više što Zapad u to ne vjeruje i ne boji se prekoračiti ih. S početkom SVO-a “crvene linije” su više puta prijeđene. U prodoru Oružanih snaga Ukrajine u područje Kurska više se ne radi o linijama, već o gubitku čitavih ruskih teritorija. Zapravo, ruska granica kao ista ozloglašena “crvena linija” prestala je postojati. Otuda objašnjenje o navodnom kršenju bjeloruske granice ukrajinskim dronovima i pokušajima izgradnje “crvenih linija” za baltičke zemlje (Litva, Latvija), primjerice, po pitanju prelaska granica tih zemalja automobilima s bjeloruskim dozvolama i registarskim pločicama.

DVOJNIK ILI BOTOKS? Objavljena nova Putinova snimka, užarile se društvene mreže: Što mu je s licem?

Lukašenko se užasno boji uvlačenja u rat, jer savršeno razumije nesigurnost svog položaja i nevoljkost vojske da se pridruži Putinovoj avanturi. Lukašenko, za razliku od Putina, ne želi prenijeti neprijateljstva na svoj teritorij. A s obzirom na prosvjedni pokret u Bjelorusiji, svaki pokušaj proglašavanja aktivnog sudjelovanja u ratu mogao bi ga koštati vlasti.

Lukašenkovo ​​razmišljanje o zapadnim satelitima izgleda kao loš pokušaj samoironije. Uostalom, on, vođa navodno neovisne zemlje, mora učiniti sve što može da spasi svog pokrovitelja, koji je bio prvi ruski vođa nakon Drugog svjetskog rata koji je dopustio invaziju stranih trupa na njegov teritorij. I ne samo da je to pretpostavljao, nego se radije pretvarao da sve ide “kao po planu” i da vojni obveznici mogu biti uvučene u rat, postati “potrošni materijal”, kao što je to bio slučaj u afganistanskom ili čečenskom ratu. Lukašenkov položaj je krajnje klimav. Uostalom, neuspjesi Rusije i pad Putina automatski znače i pad samog Lukašenka. S druge strane, pokušava si osigurati manevarski prostor traženjem potpore Kine. Čak je i njegov najmlađi sin odlučio studirati na Pekinškom sveučilištu, a Moskvu se, u tom slučaju, također može optužiti za kršenje notornih “crvenih linija”, ali već u odnosu na Bjelorusiju.

Jedno od pitanja odnosilo se na odgovor Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine na izjavu Ministarstva vanjskih poslova Bjelorusije o povredi zračnog prostora te zemlje dronovima. Ukrajinski dužnosnici odgovorili su da se o ovoj temi nema što razgovarati, da o tome ne vrijedi razmišljati. Aleksandar Lukašenko je naglasio da je bio prisiljen reagirati u svim smjerovima kada su dronovi navodno upali na bjeloruski teritorij. Pritom Lukašenko radije ignorira očitu činjenicu da su upravo ruske bespilotne letjelice najmanje 10 puta letjele iznad teritorija Bjelorusije i ne samo da su tamo letjele, već su padale i eksplodirale, predstavljajući izravnu prijetnju stanovništvu i infrastrukturnim objektima.

PUTINOV ČOVJEK ‘Svijet je na rubu trećeg svjetskog rata jer je Zapad dopustio ukrajinsku ofenzivu’

Lukašenko otvoreno priznaje svoju nevoljkost da pomogne Rusiji u zatvaranju goleme linije fronte, koja je dodatno produžena kao rezultat ulaska oružanih snaga Ukrajine u područje Kurska. Uz to, otvoreno priznaje promašenu strategiju mobilizacije. Za razliku od Putina, Lukašenko savršeno razumije da to može postati poticaj za socijalne nemire, pogotovo sad, kad se ročnici iz cijele Rusije prebacuju na obranu Kurske regije. “Ne želimo eskalaciju i ne želimo rat protiv cijelog NATO-a”, naglasio je Lukašenko, “ali ako to i počnu, nećemo imati drugog izlaza”. U ovom militantnom odlomku zapravo se ne radi o NATO-u, čega se Lukašenko plaši, jer razumije da se Rusija neće zauzeti za njega, niti za svoje druge saveznike i satelite, već za sam Kremlj.

“Jeste li spremni pritisnuti ‘crveni gumb’?” – upitao je novinar Lukašenka, koji savršeno razumije da nema pravo pritisnuti “crveni gumb”, budući da bjeloruske vlasti ne kontroliraju nuklearno oružje koje je Rusija postavila na teritoriju Bjelorusije. Zapravo, ovo je vrlo ozbiljna lekcija za sve zemlje ODKB-a, jer možete biti uvučeni u rat, čak i nuklearni, bez vašeg pristanka. Samo pusti Moskvu na svoj teritorij. No, tada je bjeloruski diktator iznio vrlo zanimljiv prijedlog: “Hajdemo sjesti za pregovarački stol i završiti ovu borbu. To ne treba ni ukrajinskom narodu, ni Rusima, ni Bjelorusima. Oni na Zapadu žele da uništimo jedni druge. To nije potrebno ni ukrajinskom narodu, ni Rusima, ni Bjelorusima.”

Praktično, ovo je prijedlog za pregovore. Putinu je nekako nezgodno inzistirati na pregovorima “nakon Kurska”, iako on to silno želi. Tu je njemu dobro došao satelit iz Minska.

Aleksandar Lukašenko komentirao je invaziju ukrajinske vojske na područje Kurska u Rusiji. Neizravno prepoznajući slabost ruske granice i snagu u bitkama prekaljene ukrajinske vojske. Naglasio je da bi eskalacija sukoba mogla završiti na najtužniji način za ukrajinsku državu. “Ako se dogodi kao kod Kurska, bit će to eskalacija koja će završiti uništenjem Ukrajine. Ovo carstvo nitko nije pobijeđeno i neće. Kako će se NATO ovdje snaći? Amerikanci imaju jednu politiku – gurnuti Europu protiv Rusije, neka oni se bore, a onda će se obračunati s Kinezima na istoku. Lukašenko je izravno izjavio da je dobitnik ove situacije Kina. Što se tiče nepobjedivog carstva, Rusija je kao carstvo (od 1721. do 1917.) izgubila nekoliko velikih ratova – 1856. Krimski rat, 1905. rat s Japanom, te 1917. rat s Njemačkom i Austro-Ugarskom.

ŠTO DALJE? Analitičar: Rusi se sigurno neće povući. Putin ide na ‘all in’, mrtvi mu ništa ne znače…

Lukašenko je podsjetio na dodatno zaoštravanje situacije na granici krajem lipnja – početkom srpnja ove godine, kada su se pripremale parade u Minsku na Dan neovisnosti. U to vrijeme, mnogo zrakoplova i kopnenih snaga se preselilo u Bjelorusiju, posebno iz Rusije. Aleksandar Lukašenko rekao je da je kasnije, putem komunikacijskog kanala koji postoji s ukrajinskim specijalnim službama, bilo moguće razgovarati o situaciji i povući dodatne trupe. To je potvrda da je ključ stabilnosti Bjelorusije i sigurnosti samog Lukašenka spremnost na kontakte s ukrajinskom stranom, a ne ultimatumi Putinovog tipa. Rusi bi sada trebali pomisliti da su beskompromisna pozicija Kremlja i mitski uvjeti za ukidanje SVO-a dokaz ekstremne udaljenosti Putina i njegovog okruženja od stvarnosti.

Lukašenko u slučaju uvođenja NATO trupa u Ukrajinu vidi opasnost od Trećeg svjetskog rata. “Mogućnost “urušavanja” Rusije. Ukrajina to neće učiniti. A tko? Zapad. NATO. Ako se uvedu NATO trupe, bit će to Treći svjetski rat. Jer tada će se koristiti i taktičko i strateško nuklearno oružje, a odgovor će biti trenutan i zastrašujući, stoga je potrebno sjesti za pregovarački stol”. Ovo je vjerojatno najvažniji sadržajni dio Lukašenkova intervjua. Pritom nije najugodniji za rusku publiku, jer lojalni Putinov vazal sugerira mogućnost “razbijanja” Rusije (doduše od strane Zapada, a ne Ukrajine). Sama činjenica o tome, kao i poziv na pregovore, pokazuje strah da se Putinov režim neće nositi sa situacijom i da je bolje unaprijed najaviti kompromisnu poziciju nego kasnije biti poražen.

Lukašenko je intervju završio rekavši da su ljudi u Bjelorusiji navikli da je on na ovoj poziciji, ali da neće uvijek biti tako. “Treba shvatiti da će doći još jedna osoba” – čini se da je Lukašenko, za razliku od Putina, očito svjestan nesigurnosti svoje pozicije i polako priprema “javnost” za svoj mogući prisilni odlazak”, napisao je Levčenko.