Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao je ovogodišnje predstojeće predsjedničke izbore u SAD-u te koji će utjecaj rezultati imati na američku pomoć Ukrajini.

“U SAD-u su u punom jeku pripreme za sljedeće 60. predsjedničke izbore koji će se održati 5. studenog ove godine. Također, u jesen ove godine održat će se izbori za oba doma američkog Kongresa. Jedini kandidati bit će objavljeni na stranačkim konvencijama od 15. do 18. srpnja za republikance i od 19. do 22. kolovoza za demokrate.

Ukrajina je duboko zahvalna SAD-u na kontinuiranoj i snažnoj potpori u otporu oružanoj agresiji Ruske Federacije od samog početka, od 2014. godine. Izbor predsjednika Sjedinjenih Država suverena je odluka cijelog američkog naroda. Bez obzira na izborne rezultate, Kijev se nada da potpora SAD-a neće oslabjeti nego će se samo povećati, jer je svima jasno da je pobjeda Ukrajine nad ruskom agresijom američki nacionalni interes, a ne usko stranački interes. Kijev je uvijek cijenio snažnu dvostranačku podršku u Sjedinjenim Državama. Postoji nada da će i dalje postojati, jer tradicionalno je pitanje potpore Ukrajini tema koja ujedinjuje, a ne razdvaja, demokrate i republikance.

Kijev nikada nije pozvao Washington da pošalje svoje trupe u borbu za Ukrajinu. Ukrajinci se jednostavno oslanjaju na vojnu, političku, ekonomsku i humanitarnu pomoć kako bi obuzdali američkog ključnog protivnika u Europi – Rusiju. Pružajući vojnu i humanitarnu potporu, Sjedinjene Države daju značajan doprinos globalnoj stabilnosti u narednim desetljećima. Ovo nije dobrotvorna akcija, već najbolja sigurnosna investicija. Putin otvoreno izjavljuje da je u ratu ne toliko s Ukrajinom koliko sa Zapadom. Dakle, ako Ukrajina ostane čvrsta, ni Zapad neće pasti. Ruska agresija na civilizirane zapadne zemlje mora biti poražena u Ukrajini, inače će svi potencijalni agresori u svijetu dobiti signal da je moguće nekažnjeno koristiti silu, mijenjati granice.

Za Sjedinjene Države i svaku američku obitelj to bi bio katastrofalan razvoj događaja koji bi doveo do daleko većih problema i povećanih resursa za osiguranje sigurnosti Sjedinjenih Država. A sada je, čini se, američki Senat konačno usuglasio nacrt zakona o pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu, kao i o dodjeli sredstava za zaštitu južne granice SAD-a. Glasovanje je zakazano jer je nakon višemjesečnih pregovora Senat predložio kompromisni prijedlog zakona o dodatnom financiranju, koji se odnosi i na Ukrajinu, posebice za više od 60 milijardi dolara. Američki predsjednik Joe Biden pozvao je na glasovanje o zakonu bez odgode kako bi se odmah počela njegova provedba. Međutim, u posljednjem su trenutku neki republikanci predložili da se pitanje zaštite južne granice i pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu podijeli. Možda je logično, ali to automatski odgađa mogućnost usvajanja ovog dokumenta u Senatu za gotovo mjesec dana. Pitanje je sumnja li itko u republikanskom taboru da podrška Ukrajini nije u dugoročnim nacionalnim interesima SAD-a i da bi trebala ovisiti o političkoj računici. Unutarstranačka taktička borba je razumljiva, ali kada netko pokuša prikazati pitanje pomoći Ukrajini kao projekt koji je koristan samo za demokrate, to automatski ide na ruku Moskvi, ostavljajući Kijev bez prijeko potrebne pomoći.

Povijest Republikanske stranke pokazuje njezinu dosljednu politiku protiv Kremlja tijekom mnogih desetljeća. Popularni republikanski predsjednik Ronald Reagan nazvao je SSSR carstvom zla. Obnova SSSR-a i carstva zla je ono što Putin i njegova politička svita sada traže. Svojim vještim i odlučnim djelovanjem Reagan je praktički izvršio raspad SSSR-a, a sada dolaze novi republikanci koji svojim djelovanjem zapravo mogu pomoći njegovu oživljavanju. Ignoriranje suvremenih političara o opasnostima agresivne politike Kremlja može dovesti do globalnih katastrofalnih posljedica. A onda, čak i ako pobijedi njihov predsjednički kandidat, koji trenutno zagovara takvu politiku, to će zauvijek lišiti Washington vodstva među zapadnim zemljama i svjetskim demokracijama i ostaviti SAD u teškoj poziciji pred osnaženim diktatorskim protivnikom. Tko to ne vidi – neka sazrije, a tko ne čuje – neka shvati.

Do tada je Europska unija konačno počela shvaćati da se treba mnogo aktivnije suprotstaviti ruskoj agresiji, te mogućnosti samo distanciranja od ove borbe američke strane, koja je naišla na probleme izborne utrke i natjecanja za birače. U ožujku 2023. EU se obvezao isporučiti Ukrajini milijun komada topničkog streljiva za odbijanje ruske agresije u roku od godinu dana. Nakon početka sveobuhvatne ruske agresije, Ukrajina je krenula prema potpunom prelasku na zapadne granate kalibra 155 mm i 120 mm. Topništvo igra jednu od odlučujućih uloga u rusko-ukrajinskom ratu. Imajući značajnu prednost u projektilima, Rusija je napredovala, koristeći taktiku “vatrenog vala”.

Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell priznao je da će trenutnim tempom isporuke streljiva Ukrajini biti ostvareno samo 52% planirane količine do ožujka 2024. Europska obrambena industrija ima dovoljno kapaciteta da ispuni narudžbu, ali značajan dio proizvodnje izvozi se u treće zemlje. J. Borrell je napomenuo da je najbolje rješenje preusmjeriti proizvodnju u Ukrajinu, jer ona ima najhitnije potrebe. Proizvođači se mogu dogovoriti sa svojim kupcima da odgode narudžbe. Osim toga, Bruxelles tvrdi da bi bilo ispravno da zemlje EU-a izdvoje 0,25% svog BDP-a za potporu Ukrajini, iako Vilnius traži barem 0,5% BDP-a svake europske zemlje za potporu Ukrajincima u njihovoj borbi, što će osigurati preduvjete za poraz Putina. Trenutačno, Litva i Estonija izdvajaju 1,2% svog BDP-a za podršku Kijevu, a Norveška izdvaja 1,6% BDP-a. Ali, većina zapadnih zemalja želi skromniji pristup porazu moskovskih ekspanzionista s relativno malo novca. Teško je to učiniti, ali moguće. Puno je gore kad financiranje potpuno prestane, i svi začuđeno gledaju u Sjedinjene Države”, napisao je.
​
​