Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr analizirao rusku mobilizaciju, ističući kako sve više ljudi bježi iz zemlje. Gdje će čekati rasplet situacije, kaže, ovisi njihova platežna moć. Komentirao je Levčenko za danas najavljenu aneksiju četiri pokrajine koje su pod ruskom okupacijom, kao i lane referendume koji su vrlo slični referendumu na Krimu iz 2014. godine.

“Moskva realizira svoju odluku o djelomičnoj mobilizaciji. U stvari, ona je skriveno išla pola godine i evo Vladimir Putin šalje stotine tisuća ljudi da ubijaju Ukrajince ili sami ginu u ratnom vihoru. Odgovor mnogih ruskih obitelji na ovaj potez rezultirao je masovnim odlaskom, u automobilskim kolonama, u susjedne zemlje kao što su Finska, Bjelorusija, Kazahstan te avionskim rutama, gdje još ima polazaka za inozemstvo iz gradova Ruske Federacije. Oni s ‘dubljim’ novčanicima otišli su Ujedinjene Arapske Emirate i Istanbul, dok su oni s manjom platežnom moći bježali u Armeniju, Srbiju, Gruziju. Poljska, Estonija, Latvija i Litva zatvorile su granice za ruske građane koje bježe od mobilizacije, i to s razlogom. Stanovništvo Ruske Federacije stalno podržava agresivne planove Kremlja, koje se tiču namjere da prigrabe teritorije susjednih zemalja, bivših republika Sovjetskog Saveza. Moskovska propaganda njima je usadila u glavu da sve ove države nemaju pravo biti samostalne ako nisu pod punom vanjskom kontrolom RF. Sada ispada da takva politika Rusiju vodi u ratove sa svim svojim susjedima. I ako rat ide po planu, kako kažu u Kremlju, onda su svi u ruskom društvu zadovoljni, ali ako nešto zapne i krenu veliki gubici vojnika, onda je to za prosječnog građanina još nekako izdržljivo. Neka vojska sama riješi ovaj problem. Ali, kad ispadne da je regularna vojska u ogromnim problemima i treba novo topovsko meso, onda ruski građanin počinje razmišljati – da li mu to sve treba. U većini slučajeva građanin RF-a ne želi otvoreno izraziti svoje nezadovoljstvo da ne bi upao u nevolju sa FSB-om. U23 godine, koliko je Vladimir Putin na vlasti u Kremlju, informacijski i politički prostor Rusije potpuno je očišćen od bilo kojih snažnih opozicijskih djelovanja. Kao i u doba Staljinovog SSSR-a svaka kritika upućena državnim organima smatra se nacionalnom izdajom i predviđa kaznu zatvora do 15 godina. Toliko je Rusa, koji bi trebali na ratna bojišta u Ukrajini, koji tiho napuštaju svoju zemlju kako bi negdje vani sačekali razvoj opasnih događaja. To je komotna pozicija za ljude koji imaju dovoljnu količinu novca. Moskva s njima ne želi ulaziti u konfrontacije te im je dopustila da izbjegnu mobilizaciju”, piše Levčenko.

Dodaje da je u Rusiji ogroman broj siromašnih ljudi kojima je Kremlj spreman dobro platiti za ratovanje u Ukrajini i garantirati isplate obitelji u slučaju njihove pogibije. “Ruska vlada tako pokušava svo siromašno stanovništvo staviti na svoju stranu. Na ovoj strani također su gledatelji zombirani ruskom televizijom, koji su i sami spremni na žrtve. Njih nije mnogo, ali ih ima. Nezadovoljni predstavnici srednje klase koji ne žele ratovati i bježati iz zemlje počeli su izlaziti na ulice s otvorenim nezadovoljstvom. Tu ih je spremno dočekala ruska garda i policija, koja ih je ‘rasturila’ ili privela. Mnogi mladi muškarci koji su protestirali odmah su dobili pozivnicu za mobilizaciju, direktno u policijskim postajama. Kremlj je također odlučio da oko stotinu muškaraca vraćenih iz inozemstva kazni zbog primjera drugima, ali bez nekih širokih akcija kako to ne bi isprovociralo još veće protivljenje. Tako ruska vlada reagira na bilo koju kritiku. Zato Vladimir Putin žuri da ruskom društvu donese nešto pobjedničko. Turski predsjednik Erdogan nazvao ga je telefonom kako bi dogovorio sastanak za pregovore s ukrajinskom stranom. Ali, Putin se ‘pravio gluh’ pa je sat vremena kasnije potpisao povelju o priznanju okupiranih područja Hersonske i Zaporiške regija kao neovisnih subjekata, navodno kao reakciju na pseudo-referendume”, piše Levčenko.

Potom se osvrnuo na same pseudo-referendume. “To je kad ruski vojnik s puškom u desnoj i papirnom kutijom u lijevoj ruci obilazi 0,5% kućnih adresa ukrajinskih stanovnika i onda vam na kraju dana da rezultat da je 90% stanovnika regije za pripajanje Ruskoj Federaciji. Jasno jeda takvo nešto bilo osuđeno od strane svih međunarodnih igrača. Takvo nešto mogu izmisliti samo Zločesti ljudi sa diplomom pravnog fakulteta sveučilišta u Peterburgu. A to su Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev. Pri tome da su njih na fakultetu učili sasvim drugim stvarima. Ali, ova dvojica bivših studenta pravnika pljunuli su na sve knjige i doktorate koje je napisala fakultetska profesura i obranila svoje teze u diskusijama. Njih dvoje stvorili su novo pravo – ne međunarodno ili ustavno čak i ne gospodarsko. To se zove novo banditsko pravo koje obojica koriste još od vremena banditskog Peterburga kad su oduzimali tuđe poslove, tvrtke i likvidirali svakog tko nije prihvatio dragovoljnu predaju. Sada, prema banditskom pravu, kreće procedura navodnog primanja u sastav RF privremeno okupiranih teritorija Ukrajine koje je Moskva odlučila anektirati. To još bolje prikazuje sliku kako je bio organiziran pseudo-referendum na Krimu u ožujku 2014. godine”, navodi bivši veleposlanik.

“Tako bivši student prava i izumitelj banditskog prava Vladimir Putin ide na potpisivanje s nekima iz pete kolone iz privremeno okupiranih teritorija Ukrajine. Rusko banditsko pravo sada ide u svoju jednu važnu branšu odnosno – okupatorsko pravo. Svima je jasno da je sve ovo samo fikcija i glupost. Ali, čekamo reakciju Kine. Ako Putin radi ovakve takvi stvari, jasno je da to moguće napraviti negdje i u Sinczjan-Ujgurskom autonomnom okrugu ili Hong Kongu, da ne spominjem Tajvan. Beograd mora shvatiti da Rusija otvara vrata ne samo potpunom međunarodnom priznanju Kosova, nego i njegov ulazak u sastav Albanije. Sada su na potezu svi međunarodni igrači. Sigurno je da izumitelji banditskog prava Putin i Medvedev ipak moraju završiti svoje dane na zasjedanju Međunarodnog suda za zločine okupacije Ukrajine. Banditsko pravo treba dobiti strogu ocjenu međunarodnog kriminalnog prava”, zaključio je Levčenko.