Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao ukrajinski pozdrav ‘Slava Ukrajini’ i trenutne odnose u političkoj zajednici na ovim prostorima, a vezano za taj poklič.

“Čudne stvari se događaju s dvije strane poznatog autoputa. Jedan poznati političar s jedne strane autoputa rekao je da je bolje biti balkanski Putin nego Pavelić, a drugi ne manje poznati političar s druge strane autoputa rekao je da nikad nije prihvaćao poklič fašističke naravi ‘Za dom spremni’, pa tako ne može prihvatiti ni poklič ‘Slava Ukrajini’ jer osuđuje nacizam, a to su za njega navodno dva ista izraza.

Tako da nema ništa čudnog u tome da dvojica poznatih političara ne prihvaćaju Antu Pavelića i njegovu fašističku ideologiju. Samo jedan ne prihvaća s točke gledišta partizanske spomenice, a drugi više od strane drugih boraca protiv NDH, prvenstveno četnika. Međutim, postoji mala kvaka. Onaj koji govori da je Putin bolji od Pavelića zaboravlja da veliki broj poznatih političara i medija smatraju da su Putin i Hitler praktički isti u svojim djelovanjima. A mnogi drugi su rekli da je Hitler, naravno, puno gori od Pavelića. S druge strane, poklič ‘Slava Ukrajini’ ima direktni prijevod –  to je kao ‘Živjela Hrvatska’ ili ‘Živjela Crna Gora’ ili ‘Živjela Bosna i Hercegovina’. I tu svima postaje jasno da su gotovo svi suvremeni političari, kao i mnogi poznati od ranije, uvijek koristili ovo obraćanja prema ljudima ili su tako završavali svoje strastvene govore.

Ovaj drugi poznati političar, koji nije povjesničar po struci, ipak je uvjereno rekao da neće dozvoliti u svojoj zemlji ‘fašistički pozdrav’ “Slava Ukrajini”, kako je njemu netko iz vlastitog ureda ili dobrih poznanika donio ovu povijesnu glupost pripremljenu negdje u kabinetima Kremlja kao povijesnu istinu. A kako je izraz ‘Slava Ukrajini’ jednostavno patriotske i nikako nije fašističke naravi, onda onaj koji krivi Ukrajince da šire nacizam, sam igra na polju Kremlja koji je okrivio naciju – koja je dala najveći doprinos u borbi s fašizmom izgubivši deset milijuna svojih ljudi – da je ona navodno nacistička. Osim toga napomenimo i  da je prvi izraz ‘Slava Ukrajini’ koristio najveći u povijesti Ukrajinaca pjesnik Taras Ševčenko i to još sredinom 19. stoljeća, kada još nije bilo ni nacista, ni nacionalista. U Zagrebu u Ukrajinskoj ulici stoji njegov spomenik kod kojeg dolaze sve ukrajinske delegacije i predstavnici ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj. I svaki govor kod ovog spomenika završava pokličem ‘Slava Ukrajini’ koji je patriotske i građanske naravi, a nikako ne nacističke.

Da ne bi i dalje dolazilo do takvih nepromišljenih izjava na visokoj razini, netko u uredu ovog poznatog političara mora dobiti otkaz za širenje ruske propagande. Recimo, u Poljskoj je osoba iz ministarstva vanjskih poslova koja je zadužena za kontakt s medijima dobila otkaz jer je na društvenim mrežama tražila da se predsjednik Ukrajine ispriča pred Varšavom za za ubojstva Poljaka koje su navodno počinili ukrajinski nacionalisti. Stara tema koja još do kraja nije razriješena, ali službena Varšava razumije da stavljanje ovog pitanja u javni prostor u ovo vrijeme jednostavno je provokacija koja igra na strani Kremlja. Takav provokator izgubio je posao. Takvu odgovornost mora snositi i taj koji donio kremaljsku nebulozu za visokog političara kao istinu.

Poslije vojnog napada Ruske Federacije na Ukrajinu neka njezina područja bila su privremeno okupirana ruskom vojskom. Tako je, recimo, u regiji Černigov iz koje potječe moja obitelj puno ljudi, uključujući i moje bliske rođake koji su preživjeli fašističku okupaciju tijekom Drugog svjetskog rata, vidjeli da ruska okupacija bila možda i puno gora od nacističke. Tako da stajalište da je Putin suvremeni ruski Hitler za njih nema nikakve dileme. A kako je Hitler ipak puno gori od Pavelića, onda dolazimo do zaključka da nije dobro uspoređivati sebe s balkanskim Putinom koji je još puno okrutniji od glavnog ustaše.

Na kraju imamo to da dvojica poznatih političara mrze Pavelića što je dobro i normalno. Međutim, obojica nekako favoriziraju Vladimira Putina koji za njih možda i nije tako loš momak. A u stvari on je suvremeni ruski ‘firer’, vođa, i vrlo je tužno da dobiva s dvije strane autoputa skrivenu podršku na tako visokom nivou.  To je zabrinjavajuće, i svi Europljani moraju znati ne samo za kremaljske aktere Viktora Orbana i Milorada Dodika, nego i za ove dvije strane autoputa koji je ranije nosio tako ponosan naziv “Bratstvo i jedinstvo”. Taj nekadašnji poklič iz Titovog vremena, nažalost, dobro se vidi i koristi među dobrim prijateljima kremaljskog poglavnika”, napisao je Levčenko.