Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizirao je predsjedničke izbore u Bjelorusiji, na kojima je sedmi put zaredom pobijedio Aleksandar Lukašenko.

“Aleksandar Lukašenko izabran je 26. siječnja za predsjednika Bjelorusije u sedmom uzastopnom mandatu. Suparnici su mu bili tehnički kandidati, a prava oporba koja se formirala tijekom izbora 2020. služi kaznu u zatvoru ili prisilnom progonstvu. U Europi su ovi izbori već nazvani “No Elections“, a njihovi rezultati se ne priznaju, kao ni rezultati prethodnih izbora.

U zemljama koje graniče s Bjelorusijom pooštreni su granični propisi i poziva se na pooštravanje sankcija zemlji. Jedina intriga aktualnih izbora bila je hoće li se izborna komisija usuditi Lukašenku pripisati veći postotak glasova nego što je pripisan njegovom ruskom gospodaru Vladimiru Putinu (87 posto). Nisu se usudili. Predsjednik Središnjeg izbornog povjerenstva Bjelorusije Igor Karpenko izvijestio je da je za samoproglašenog šefa države Aleksandra Lukašenka na takozvanim “izborima” glasalo više od 86 posto, ali ne i 87 posto.

Atmosfera uoči ovih izbora u Bjelorusiji bila je bitno drugačija od one 2020. godine. Naime, nije bilo niti vidljivosti predizborne kampanje i natjecanja. Na primjer, predsjednički kandidat iz Komunističke partije, Sergej Syrankov, otvoreno je podržao Lukašenka. Također, kako bi stvorio barem neki privid demokracije, Aleksandar Lukašenko pomilovao je 293 osobe osuđene po političkim optužbama, a bjeloruski propagandisti prvi su put prikazali bivšeg predsjedničkog kandidata 2020. Viktora Babarika, koji je godinama bio u zatvoru.

LUKAŠENKO Pozvao Europu na jačanje veza s Rusijom: ‘Trump je dobar umjetnik i showman, ali…’

Istovremeno, najistaknutiji predstavnici oporbe nisu pušteni na slobodu. Glasače na predsjedničkim izborima pomno je pratila policija. Glasačke su kabine bile otvorene. Zabranjeno je fotografiranje glasačkih listića. U inozemstvu ove godine nije bilo biračkih mjesta. Centralna izborna komisija predložila je da Bjelorusi koji žive u inozemstvu dođu u Bjelorusiju. Ova opcija nije moguća za one koji su otišli zbog političkog progona, dobili zaštitu u nekoj od zemalja EU, a nisu riskirali povratak u Bjelorusiju već nekoliko godina. Za ekonomske migrante put kući bio je kompliciran činjenicom da su prekinute zračne veze između zemalja EU i Bjelorusije.

Uoči izbora, bjeloruske vlasti prekinule su rad najmanje šest VPN usluga, a nekoliko stranih web stranica je zatvoreno. Propagandni bjeloruski državni kanali uvjerili su stanovnike zemlje da se Lukašenko, unatoč tome što je na vlasti već 30 godina, ne drži toga. Svijet je doslovno na rubu Trećeg svjetskog rata, a ako je tako, moramo se udružiti kako bismo izbjegli uvlačenje u njega. Još jedan omiljeni trik ruskih i bjeloruskih diktatora je rekordan odaziv birača. Osim toga, zaposlenicima u državnim ustanovama zabranjeno je korištenje godišnjeg odmora, glavni liječnici su morali ne primati ni otpuštati pacijente do ponedjeljka 27. siječnja te im je naloženo da u biračka mjesta uključe one na intenzivnoj njezi i onkološke bolesnike u zadnjim danima života. Svi su morali “glasati”, čak i ako nisu mogli stajati na nogama.

Oporbi naklonjeni Bjelorusi izjavili su da predsjednički izbori u zemlji 26. siječnja nisu pravi. Neovisni mediji su uništeni ili otjerani u inozemstvo, a vjerodostojnih oporbenih kandidata nema. Nakon što je dvojici političara odbijena registracija, kandidiralo se samo pet kandidata, uključujući Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine. Tri od njih zastupaju provladine stranke, a jedna, Ana Kanapatska, formalno je neovisna, no oporba je optužuje da je marioneta režima. Na predsjedničkim izborima 2020. dogodilo se nešto što se nije dogodilo mnogo godina. Nakon što je nekoliko oporbenih čelnika zatvoreno prije predizborne kampanje, pojavila se još jedna – Svetlana Tihanovska. A s obzirom na fair play, imala je dobre šanse za pobjedu.

PRIČA PROKRIJUMČARENA NA WC PAPIRU ‘Zemlja se brzo pretvara u crnu rupu u Europi. Svijet mora poslušati!’

Međutim, na izborima, koje je međunarodna zajednica nazvala lažnim, Svetlana Tihanovska je izgubila. Ali njezina je kampanja stekla ogromnu popularnost, potaknula slabu bjelorusku oporbu i izvela desetke tisuća ljudi na ulice kako bi prosvjedovali protiv izbornih rezultata. Prosvjedi su brutalno razbijeni. Snage sigurnosti uhitile su tisuće ljudi, a mnogi tvrde da su maltretirani ili mučeni dok su bili u pritvoru. Tihanovska je bila prisiljena pobjeći i nastaviti svoj rad iz Litve. Sad kad joj prijeti uhićenje ako se vrati u Bjelorusiju, pozvala je građane da se suzdrže od prosvjeda, strahujući od ponavljanja represije.

Dana 17. siječnja, tadašnji američki državni tajnik Anthony Blinken izjavio je da bjelorusko “represivno okruženje” ometa legitimne demokratske predsjedničke izbore. Europski parlament je 22. siječnja usvojio rezoluciju kojom se izbori osuđuju kao lažni. U rezoluciji se oštro osuđuju predsjednički izbori u Bjelorusiji, nazivajući ih “fikcijom” zbog represivnog okruženja i nedostatka demokratskih standarda. U rezoluciji zastupnici Europskog parlamenta pozivaju EU da prizna predsjedničke izbore u Bjelorusiji kao lažne, nastavi s istragom kršenja ljudskih prava u zemlji i podrži mjere za privođenje počinitelja pravdi, uključujući primjenu pravnog načela “univerzalne jurisdikcije”.

Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove Kaja Kallas, zajedno s europskom povjerenicom za proširenje Martom Cos, objavile su vlastito priopćenje u kojem ističu da se “glasanje” održano 26. siječnja u Bjelorusiji ne može smatrati slobodnim i poštenim. “Izbori u Bjelorusiji nisu bili pošteni. Narod Bjelorusije zaslužuje mišljenje o tome tko vodi njihovu zemlju. “Nemilosrdna i neviđena represija ljudskih prava, ograničenja sudjelovanja u političkom životu i pristupa neovisnim medijima u Bjelorusiji lišili su izborni proces svakog legitimiteta.” Njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Berbock rekla je da su Bjelorusi zapravo ostavljeni bez izbora. Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da bi “voljelo glasovanje nazvati predsjedničkim izborima, ako za to postoje razlozi”.

Aleksandar Lukašenko je prije izbora, umjesto diskusije na temu osiguranja slobode govora, uvjeravao da će ruski “Orešnik” navodno biti u Bjelorusiji “dan za danom” i da bi mogao biti raspoređen bliže ruskom gradu Smolensku, koji nije daleko od bjeloruske granice. Aleksandar Lukašenko izjavio je da ga nije briga hoće li Zapad priznati predsjedničke “izbore” koji su održani 26. siječnja. Upravo “Orešnik” bjeloruski diktator smatra glavnim postignućem svoje pobjede u predsjedničkoj utrci”, napisao je Levčenko.

NA GRANICAMA NATO-A Putin najavio raspoređivanje Orešnika u Bjelorusiji