Ured Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PSVE) osnovao je Posebni odbor za ukrajinsku djecu. Otmica djece već je postala element državne politike Moskve. S privremeno okupiranih područja odvedeno je najmanje 20.000 maloljetnih državljana Ukrajine, koje okupatori pokušavaju nasilno pretvoriti u Ruse. U Ruskoj Federaciji se ukrajinskoj djeci mijenjaju imena i prezimena, a potom se ilegalno usvajaju. Čak je i obitelj šefa frakcije “Pravedna Rusija – Za istinu” ruske Državne dume Sergeja Mironova posvojila dvoje djece iz Ukrajine, navodi u svojoj analizi za nacional.hr Oleksandr Levčenko, bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj.

U Mironovljevim postupcima nema ni pravednosti, ni istine, iako se tako zove parlamentarna frakcija na čijem je čelu. U Rusiji polovica termina ne odgovara stvarnosti u kojoj zemlja živi. Svijet prepoznaje i razumije veličinu ovog problema. Međunarodni kazneni sud izdao je naloge za uhićenje Vladimira Putina i takozvanog “dječjeg pravobranitelja” Ruske Federacije Ljvove-Belova zbog nezakonitog odvođenja ukrajinske djece. Pritisak svjetske zajednice na Rusiju počinje davati rezultate. Mnoga su djeca već dovedena kući. Š

irok publicitet dobila je priča o već spašenom Boganu Jermohinu, koji je sam pokušao pobjeći, zbog čega su ga okupatori željeli prisiliti da se upiše u ruski vojni registar. Ukrajinska strana očekuje da će Posebni odbor PSVE za djecu iz Ukrajine postati učinkovito sredstvo za borbu protiv prisilnog prebacivanja maloljetnih Ukrajinaca u Rusku Federaciju, te da će također pridonijeti naporima Kijeva da vrati u domovinu djecu koju je Moskva otela. Drugi veliki problem ovog rata je razmjena zarobljenika. Proces razmjene zarobljenika s Ruskom Federacijom odvija se tijekom cijelog razdoblja vojne agresije na Ukrajinu, iako ponekad sa značajnim pauzama zbog nezainteresiranosti ruske strane.

Do danas je obavljeno 48 razmjena zarobljenika, u sklopu kojih je iz ruskog zarobljeništva uspjelo vratiti 2598 vojnih i civilnih talaca. Ljudski život i sloboda su najveći prioritet, stoga Ukrajina ulaže maksimalne napore da oslobodi svoj narod iz zarobljeništva. Vraćeni su i oni koje Moskva nije imala namjeru vratiti iz ruskog zarobljeništva – vojnici puka Nacionalne garde „Azov“, demonizirani ruskom propagandom, koji su herojski branili Mariupolj, i mnogi drugi, osuđeni pred ruskim sudovima. Pregovori o razmjeni uvijek su teški i privatni, jer pretjerano uzbuđenje može poništiti sve napore u ovoj delikatnoj stvari. Kontinuirano se nastavlja rad na oslobađanju zatvorenika iz zatočeništva. Treba imati na umu da je razmjena zarobljenika izuzetno složeno i osjetljivo pitanje u svim fazama provedbe – od pripremnog procesa do same razmjene. Kijev je spreman razmijeniti tisuće zarobljenih ruskih okupatora, za koje se na ukrajinskom teritoriju mora graditi sve više pritvorskih objekata. Međutim, Moskva ih ne žuri preuzeti. Rusija namjerno blokira nove razmjene zarobljenika.

Tako Kremlj pokušava isprovocirati ukrajinske obitelji, umorne od čekanja povratka rodbine iz ruskog zarobljeništva, na prosvjede. No unatoč tome, državne vlasti Ukrajine danonoćno rade na oslobađanju svih ukrajinskih državljana koje je držala agresorska država, kao i na pružanju sveobuhvatne pomoći i potpore braniteljima domovine nakon povratka kući. Kako bi saznali sudbinu nestale osobe građani se obraćaju Stožeru za koordinaciju koji je uključen u rad i pruža maksimalnu podršku u rješavanju problema. Ova ustanova prima rodbinu ratnih zarobljenika i nestalih osoba te pruža pravnu i psihološku pomoć, kao i druge dostupne informacije. Ali kako bi se zaustavio nestanak i deportacija ukrajinske djece u Rusiju i sveo na nulu broj ratnih zarobljenika i osoba nestalih kao posljedica neprijateljstava, potrebno je zaustaviti rusku agresiju i poslati ruske vojnike kući u njihova mjesta boravka. Za to je potrebno završiti rat pod uvjetima povratka ruskih trupa natrag u Rusku Federaciju. Međutim, Moskvu ne zanimaju druge opcije za okončanje rata osim potpunog poraza i uništenja ukrajinske državnosti.

Retorika o spremnosti Kremlja na pregovore samo je pokušaj prevare Ukrajine i njezinih saveznika kako bi se kupilo vrijeme. Putin se kladio na rat na iscrpljivanje. Ne štedi svoje vojnike koje tisućama šalje u sigurnu smrt i čeka da se Zapad umori podržavati Ukrajinu. On to radi namjerno, sijući u zapadnim prijestolnicama preko agenata svog utjecaja mišljenje da je podrška ukrajinskim oružanim snagama nepotrebna, govoreći da je to skupo za zapadne zemlje. Cijena zaustavljanja agresora stvarno je visoka. Moskva je pripremala svoju vojsku za rat velikih razmjera sa svim zemljama NATO-a istovremeno. Ali sada, umjesto vojski svih zemalja NATO-a, ruski vojni udarac drže samo Oružane snage Ukrajine.

Stoga će demokratski svijet morati platiti cijenu pobjede nad ruskim agresorom kako bi očuvao međunarodni pravni poredak i postigao trajni mir. Koraci Zapada prema europskoj i euroatlantskoj integraciji Ukrajine također su učinkovit odgovor na opetovane napade Kremlja i uništavanje drskih planova Rusije da okupira tuđi teritorij. No Zapad treba odlučiti hoće li Ukrajinu poduprijeti onoliko koliko mu treba, kako je službeno rekao, ne precizirajući što je potrebno, ili će NATO konačno izjaviti da će podržavati Kijev dok ne pobijedi.