Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao je poteze šefa plaćeničke vojske Wagner Jevgenija Prigožina i obraćanje ruskog predsjednika Vladimira Putina.

“Rusija je u lipnju ove godine postala slična Rusiji iz ožujka 1921. godine. Današnji Rostov postao je ono što je prije više od sto godina bio Kronstadt kod Peterburga. Neke se stvari u Rusiji ponavljaju, neka događanja iz prošlosti vidimo i danas.

Kronstadtski ustanak, također poznat kao Kronstadska pobuna, bio je oružani ustanak u ožujku 1921. godine garnizona Kronstadske tvrđave, kada su posade brodova Baltičke ratne mornarice i stanovnici grada ustali protiv diktature i tadašnje ekonomske politike poznate kao ‘ratni komunizam’. Događanjima na otoku Kotlin, koji je bio glavna baza ratne mornarice na Baltičkom moru, prethodili su ozbiljni unutarnji problemi sovjetske države – prisvajanje viška dohodaka svih građana i kolaps industrije, kao i političke nesuglasice u samoj boljševičkoj partiji. Buntovnički duh baltičkih mornara, koji su aktivno sudjelovali u revolucionarnim događanjima od 1906. godine i koje je jedan od poznatih boljševičkih lidera Lav Trocki nazvao ‘ljepotom i ponosom ruske revolucije’, ponovno se pojavio već u veljači 1921. godine usvajanjem skupštine timova bojnih brodova “Sevastopolj” i “Petropavlovsk” rezolucije koja je uključivala političke zahtjeve “Vlast Sovjetima, a ne partiji boljševika!”, koja je potom podržana na skupu u središtu cijele ratne mornaričke baze u Kronstadtu.

Nakon što su se pojavile glasine o namjeri boljševika da silom uguše ustanak, u tvrđavi je stvoren Privremeni revolucionarni stožer koji je preuzeo potpunu vlast u gradu. Ustanak u Kronstadtu pozdravili su ruski emigranti, koji su se spremali podržati antiboljševičke akcije mornara. Dana 7. ožujka, nakon zahtjeva vlasti sovjetske Rusije za ‘trenutačnom i bezuvjetnom predajom’ pobunjenika dijelovi Crvene armije krenuli su u napad na otok, koji je završio neuspjehom. Grupacija je bila pojačana novim vojnim jedinicama. Tijekom drugog juriša, boljševičke trupe uspjele su, unatoč značajnim gubicima, zauzeti tvrđavu, nakon čega su u gradu počele masovne represije. Osam tisuća pobunjenika uspjelo je pobjeći u Finsku. Godine 1994. ruski predsjednik Boris Jeljcin rehabilitirao je sudionike ‘kronstadskih događaja’.

Treba razumjeti da su baltički mornari bili vojna okosnica svih političkih snaga koji su urušili Rusko carstvo tijekom februarske buržoaske revolucije 1917. godine i bili su glavna ratna snaga boljševika koji su u Peterburgu započeli oktobarsku socijalističku revoluciju 1917. godine preuzevši vlast u cijeloj zemlji vojnim udarom. Baltički mornari postali su kasnije glavna vojna snaga Crvene armije koja je tijekom građanskog rata od 1918. do 1920. godine pomogla donijeti ratnu pobjedu boljševicima. To znači da je ustanak bio u središtu boljševicima najodanijih vojnih formacija, koje su samo željele cijelom narodu donijeti dobro, a ne siromašni život koji je donijela vlast komunista na čelu s Vladimirom Lenjinom. Mornari Baltičke flote pobunili su se jer su tri teške godine ratovali za bolji život svih ljudi. A ispalo je da su u doba vladavine boljševika svi počeli živjeti lošije nego u doba carske Rusije.

Vladimir Lenjin ocijenio je neposluh ratne mornarice kao smrtnu opasnost za vladavinu boljševika. Lenjin i rukovodstvo boljševičke stranke proglasile su baltičke mornare izdajnicima iako su im svim snagama pomagali u izvršenju dvije revolucije u 1917. godini i još jedne od 1905. do 1907. godine, kao i dobivanja krvave pobjede u građanskom ratu.

Vladimir Putin, kao sljedbenik rukovodstva boljševika gdje je osim Lenjina i Trockog bio i Staljin, također je grupu Wagner i njezinog šefa Jevgenija Prigožina nazvao izdajnicima, iako je ova grupacija najviše učinila za interese Moskve na ratištu u Ukrajini. Znamo da Jevgenij Prigožin ministra obrane Šojgua i zapovjednika Generalnog stožera Gerasimova naziva nesposobnjakovićima i izdajnicima koji su uvukli Rusiju u nepotrebni rat u Ukrajini. U principu to znaju svi, uključujući visoko političko rukovodstvo RF-a, ali nitko se nije usuđivao to otvoreno reći, kako to učinio šef Wagnera. Iako je vojska grupacije Wagner zauzela Rostov i Voronjež teško je reći da će se probiti do Moskve ako neće dobiti makar djelomičnu narodnu podršku. Svi prijatelji Prigožina, nakon obraćanja  ruskom narodu predsjednika Vladimira Putina, brzo su se odrekli svojih veza sa šefom Wagnera. Putin i njegovo blisko okruženje pokušavaju eliminirati svakog tko bi se usudio otvoreno reći zašto je počeo ovaj krvavi rat. Očigledno je da grupu Wagner očekuje sudbina baltičkih ratnih mornara iz ožujka 1921. godine.  Ne znam da li su Prigožin ili tko stoji iza njega prozreli, nakon 16 teških mjeseci krvavog rata, zašto je Rusija počela samoj sebi kopati grob na ukrajinskom ratištu. Samo činjenično da se u Rusiji netko usudio razmišljati kritično, iako je vrlo čudno da je to ukorijenjeni kriminalac. Vojska Wagnera nema avijacije, ali ima motivaciju, iako je nakon dramatičnog obraćanja Putina i u ovoj sredini moguća promjena pozicije mnogih vojnika”,napisao je.