Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao situaciju u Ukrajini i stanje s nuklearkama.

“Moskva ponavlja svoj nuklearni teror. Ruska vojska gađala je teritorij koji je vrlo blizu Zaporoške nuklearke, što se nalazi na jugu Ukrajine u privremeno okupiranom ruskom vojskom području. Ova nuklearka najveća je s kapacitetom u čitavoj Europi, ali je bilo fiksirano 12 artiljerijskih i minobacačkih gađanja spomenutog teritorija i to blizu nuklearnih reaktora. Ruska vojska imala je namjeru pogoditi opremu koja pomaže vratiti u radno stanje peti i šesti reaktor. Početak njihovog rada bi jako potpomogao u snabdjeveniju ukrajinske teritorije električkom strujom. Poslije ovih gađanja ruskim granatama i minama ponovni rad petog i šestog reaktora postao je nemoguć. Najveći cinizam Kremlja je i u tome što on pokušava prebaciti odgovornost za ovaj vrlo opasni incident na ukrajinsku stranu.

Ruska vlada produžava svoju neljudsku politiku nuklearne ucjene Ukrajine i međunarodne zajednice. Na takav način Kremlj pokušava utjecati da popravi svoje poraze na ratištima Ukrajine. Moskva je počela svoje nuklearne ucjene od prvih dana svoje invazije na Ukrajinu, kad je uspjela čak u prvi dan rata neočekivanim napadom svoje vojske s teritorije Bjelorusije, koja garantirala Kijevu nemogućnost korištenja njezinog područja za vojni napad na Ukrajinu sa sjevera. Tada je bila okupirana Černobilska nuklearka. Istoga dana, 27. veljače, Putin je dao naredbu svojim oružanim snagama koje su bile zadužene za strateška i nuklearna naoružanja preći u režim ratnog dežurstva. Takvo nešto bilo je svega nekoliko puta u povijesti SSSR-a i RF-a poslije 1950 godine. Poslije toga teza o mogućnosti primjenjivanja ruskog nuklearnog oružja stalno se vrti na moskovskoj televiziji i službenim izjavama mnogih kremaljskih zvaničnika. Poslije nekoliko snažnih vojnih poraza ruske vojske od ukrajinske armije i provođenja nezakonitih referenduma o ulasku nekoliko ukrajinskih regija u sastav RF, Kremlj je još više aktivizirao svoje javne nuklearne prijetnje Ukrajini.

Od ožujka 2022. godine zaporoška nuklearka privremeno je okupirana ruskom vojskom. Međunarodna agencija za nuklearnu sigurnost MAGATE i njezin glavni tajnik Rafael Grossi uputili su apel o zaustavljanju granatiranja nuklearke i uvođenja zone sigurnosti  oko ovog strateškog objekta. Osim toga MAGATE, koja djeluje pod okriljem UN-a, zatražila je deokupaciju nuklearke od ruskih vojnika i zabranu korištenja na njoj ruskog personala. Također, bilo je naglašena činjenica na nezakonitosti ruske pretenzije nad vlasništvom nad ovim strateškim objektom. Istovremeno u ovom dokumentu bila je izražena zabrinutost zbog ruskog pritiska na ukrajinske zaposlenike i narušavanja tehnologije rada nuklearnog objekta, kad ga je ruska strana faktički otključavala od električkog snabdjevenija poslije svojih granatiranja teritorije tehničkih zgrada, koje osiguravaju funkcioniranje nuklearke.

Kada ruska vojska zauzimja ukrajinske nuklearke, to stvara realne nuklearne prijetnje na samo za Ukrajinu, nego i za cijeli kontinent. Vrlo je opasno rusko granatiranje Zaporoške atomske elektrane kao i razmještanje na njezinom teritoriju svojih vojnih kapaciteta, koji onda gađaju ukrajinsku vojsku i civilne objekte. Ruska strana to podlo radi, znajući da Ukrajinci neće odgovarati na ruske ciljeve smještene u neposrednoj blizini ogromnog i opasnog nuklearnog objekta. Takvo podmuklo djelovanje Ruske Federacije stavlja svih nas na granicu nuklearne katastrofe.

Moskva koristi nuklearne prijetnje kao politiku pritiska na Ukrajinu i cijelu međunarodnu zajednicu. Faktički to je postalo dijelom službene politike Kremlja na što mora postojati zajednički čvrsti međunarodni odgovor. Predsjednici SAD-a i Kine na svom povijesnom sastanku u Indoneziji naglasili su neprihvaćanje moskovske politike nuklearnih ucjena. Mogućnost upotrebe ruskog nuklearnog oružja bilo je karakterizirano kao neprihvatljiva opciju i vrlo opasna, ne samo za cijeli svijet, nego i za samu Moskvu. O tome su također službeno izjavili politički lideri Velike Britanije, Francuske, Indije, a također NATO-a i EU-a. O konkretnim posljedicama prijelaza Moskve preko crvene linije razgovaralo se u toku tajnog sastanka šefova CIA-e Burnsa i vanjske obavještajne službe RF Naryškina u Istanbulu. Ruskoj strani praktički je bila donesena pozicija, da poslije upotrebe ruskog nuklearnog oružja bude obavezan vojni odgovor od SAD-a i zemalja NATO-a.

Vladimir Putin, koji će davati svoju odlučujuću odluku o korištenju nuklearnog oružja, mora biti svjestan da poslije ovoga sam postaje legalni cilj za uništenje. On tada postaje zločinac planetarne dimenzije. Godine 1994. Ukrajina je predala Rusiji, prema Budimpeštanskom memorandumu, treći u svijetu nuklearni potencijal u prisustvu i garancije teritorijalne cjelovitosti od strane same Ruske Federacije, a također SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Kine. Ovo nije bilo uređeno zato da bi ukrajinsko nuklearno oružje Rusija mogla koristiti protiv Ukrajine i cijelog svijeta. Moskva je tada garantirala nepovredivost ukrajinskih granica, a sada sama narušava stotine bilateralnih ugovora s Kijevom, u kojima je ova klauzula propisana, i još toliko međunarodnih konvencija i odluka. Moskva ne može ignorirati i pljuvati cijeli svijet. Makar Kremlj organizirao u Moskvi demonstraciju svojih pristaša koji su tražili da Rusija pretvori cijelu Europu u nuklearni pepeo. U stvari ovi idioti su tražili da bude uništena Moskva, Peterburg, čitavi europski dio Ruske Federacije, Ural, Sibir i ruski Daleki Istok, u stvari cijela RF. Treba razumjeti da na svaki ruski nuklearni udarac treba postojati snažan uništavajući odgovor. Ovo trebaju još jednom shvatiti svi u Kremlju i u čitavoj Rusiji.”