Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr, komentirao situaciju u Ukrajini, posebno se osvrnuvši na raketiranje trgovačkog centra u gradu Kremenčuku.

“Rusija je raketirala niz civilnih objekata u Ukrajini. Ubijeni su deseci mirnih građana, ogromna je količina ranjenih. Ruska Z-vijer još jednom je prikazala svoj neandertalski obraz, koji prijeti svijetu homo sapiensa uništenjem, ako neće biti po neljudskoj ideologiji Moskve. Zbio se stravičan događaj u gradu Kremenčuku u središnjoj Ukrajini. Strateški bombarder iz pogranične ruske regije Kursk ispalio je nekoliko projektila, jedan od kojih je pogodio trgovački centar u kojem se nalazilo tisuću ljudi. Čitava zgrada srušila se i izgorjela. Ogroman je broj žrtva, a ruski predstavnik u Vijeću Sigurnosti UN brblja da je to ukrajinska provokacija kao u Buči.

U Lisičansku, Rusi su bacili projektil na ljude, koji su u ovo vruće vrijeme stajali u redu za vodom. Deseci su ubijeni i ranjeni. U Kijevu projektili su pali na stambenu zgradu i dječji vrtić. U zgradi je čak poginula ruska građanka, druga je pobjegla od stravičnih bombardiranja Sjeverodonjecka, ali ju je dohvatio ruski projektil. Moskva je započela raketni terorizam. Na ukrajinski teritorij već je ispaljeno 2800 ruskih projektila. Stotine milijarda dolara teški su gubici od ruševina stambenih objekata, škola, dječjih vrtića, privrednih objekata. Deseci tisuća mirnih ljudi je ubijeno. Rusija se iz zemlje agresora pretvorila u državu sponzorskog terorizma. To je teško kazneno djelo u međunarodnom pravu. I za ovo raketiranje mora strogo odgovarati ruski politički vrh i svi koji su u tome sudjelovali, od vojnog dijela to su piloti strateških bombardera i njihovi ratni zapovjednici.

Rusija već odavno izvodi teroristički akte u svijetu. Nizozemski je sud tijekom višegodišnjeg istraživanja došao do zaključka da je Ruska Federacija odgovorna za rušenje projektilom nizozemskog zrakoplova MH 17, koji je letio iz Amsterdama za Bangkok u ljeto 2014 godine, kada je poginulo 300 putnika i članova posade. Projektili tipa zemlja-zrak bili su u regiji Donbas, u dijelu kojeg su kontrolirali separatisti uz pomoć ruske vojske. Ovi projektili bili su dopremljeni iz ruske regije Kursk, od strane smještene ruske brigade protiv zračne obrane. Izgleda da je ubijanje civila postalo strukom ruskih neandertalaca koji s ponosom ponavljaju na svojoj televiziji i u medijima koliko puta mogu uništiti svijet nuklearnim oružjem. To su mentalno bolesni polu-ljudi. S njima ne treba pregovarati, nego suditi za masovne zločine genocidnog karaktera.

Teroristi makar uzimaju odgovornost za izvedene ubojstva i stavljaju uvjete koje traže. Moskva sve negira, a staviti svoji zločinački uvjeti ne usuđuje. To bih bilo otvoreno priznanje namjernih ubojstva nevinih ljudi. Međunarodni pravnici i istraživači sve fiksiraju što se tiče zločina genocida i ratnih zločina u Buči, Irpenju, Borodjanci, Gostomelju i drugim ukrajinskim mjestima, gdje su počinjena masovna ubojstva i silovanja. Ukrajina je dala prijedlog da suđenje ruskim ubojicama ukrajinskih civila bude u gradu Harkivu, koji svaki dan strada od nemilosrdnih ruskih bombardiranja. Tamo će se donositi pravne odluke o ruskim ratnim zločinima. Izgleda da u Moskvi još nisu do kraja svjesni oko buduće međunarodne pravne odgovornosti. Kremlj je uvjeren da će opet kupiti na Zapadu neophodne političare, koji će za plin, naftu i šaku novca prodati dušu moskovskom đavolu.

Ali došlo je vrijeme da europski narodi zatraže uvid kako je to došlo do takve ovisnosti slobodarske Europe od države, gdje je rusizam kao ruski fašizam, postao dijelom službene politike. Kako je bilo dozvoljeno da ruski građani u ogromnom broju rade i vode biznis u zemljama demokracije, gdje su oni podržavaju otvoreno ili po tihomu putinsku diktaturu i prijetnje svijetu nuklearnim napadom. Oni čak ne mogu razumjeti da živi na istom teritoriju, koji Moskva ugrožava raketirati projektilima sa nuklearnima glavama. Ova vjernost rusizmu mora biti ocjenjena od strane nadležnih i kompetentnih organa zemalja članica NATO kao eventualna unutarnja prijetnja.

Negiranje opasnosti putinizma i ruske vojne ekspanzije mora se ocijeniti kao podržavanje politike Moskve unutar demokratskih društava, što nosi rizik za sigurnosnu situaciju u ovim državama. Kremlj računa da kad krene u ratni pohod prema Atlantiku, da će njegovi građani koji žive u europskim zemljama, na ovom krvavom putu biti podrška nadolazećoj ruskoj okupatorskoj vojsci. Osamnaest godina Moskva vuče preko svojih medija ideologiju rusizma, koju su u apsolutnoj većini prihvatili ruski građani u inozemstvu. Kod njih u kući svaki dan je upaljen televizor s ruskim programom. Oni su spremni dati podršku svakom vojnom potezu iz Moskve, makar često o tome ne govore otvoreno. Čovjek, koji stalno gleda rusku televiziju, ima otrovanu dušu, to je opijat za nekad mentalno zdrave ljude.

Ruske programe napokon su zatvorili u mnogim zemljama, zabranjeno je emitiranje niza propagandnih moskovskih kanala, što bi moglo za par godina uraditi informacijsku detoksikaciju ruskih građana koji žive u Europi i Sjevernoj Americi. Ali Kremlj je već ponudio široki spektar programa preko Interneta i, nažalost, vide se signali da to rado prihvaćaju ruski doseljenici. Stoga policija i službe sigurnosti moraju biti na oprezu. Slanje svojih građana da žive u inozemstvu bio je dio službene moskovske politike. Konzularni odjeli ruskih ambasada i obavještajci pod diplomatskim pokrićem aktivno koriste ovaj kanal špijuniranja ili održavanja kontrole nad djelatnošću, posebno u ideološkim pogledima ruskih doseljenika. Ruski svijet kao labava forma rusizma prisutan je svugdje u ruskoj dijaspori i ona je spremna odraditi bilo koji zadatak koji će dobiti iz Moskve”, napisao je Levčenko.