Europska komisija objavila je ažurirano izvješće o napretku zemalja kandidata za pristupanje EU. U izvješću se navodi da je Ukrajina dovršila sve preostale korake navedene u zaključcima Europske komisije za 2022.

Ovogodišnje izvješće pozitivno je za Ukrajinu i ne sadrži ocjene koje bi spriječile otvaranje klaster pregovora o ulasku Ukrajine u EU. U izvješću je posebno istaknuta važnost Zakona koji je potpisao predsjednik Ukrajine u svibnju 2024. godine, a kojim je značajno povećana transparentnost lokalne samouprave, kao i ratifikacije Rimskog statuta. Europska komisija pozitivno je ocijenila Plan puta za potporu obnovi pluralističkog, transparentnog i neovisnog medijskog prostora nakon prestanka izvanrednog stanja. Ukrajina uzima u obzir preporuke Europske komisije u vezi s televizijskim maratonom “Jedinstveni Vijesti” i ističe da će podrška ovom formatu prestati nakon završetka izvanrednog stanja. Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell potvrdio je da Ukrajina nastavlja promicati potrebne reforme za pridruživanje EU-u.

Ukrajina se nadala da će nakon šestomjesečnog mađarskog predsjedanja i blokiranja ukrajinskog napretka u pregovorima s Europskom unijom oko otvaranja 35 pregovaračkih poglavlja, od 1. siječnja 2025., odnosno s početkom poljskog predsjedanja EU, stvar konačno doći na red i biti pokrenuta, ali čujemo aktivne pozive mnogih utjecajnih poljskih političara da se blokira pregovarački proces s Ukrajinom dok se ne riješi pitanje ekshumacije poljskih žrtava tragedije u Volinju. Netko je uz tajne preporuke Kremlja stavio pitanje povijesti na štit svih poljsko-ukrajinskih odnosa. Podsjetimo, ti se događaji uglavnom odnose na 1943.-44. za vrijeme fašističke okupacije, iako je tragičnih posljedica bilo i nakon toga, sve do 1947.-48. U nekim se materijalima čak spominje i kao ukrajinsko-poljski rat. A u ratu ima mrtvih, ranjenih, strijeljanih, spaljenih koliba i kuća. Činilo se da je politički vrh dviju država još ranije posvetio veliku pažnju ovoj temi kako bi se izgladile razlike i konačno pomirila dva naroda. Međutim, 2016. godine dva doma poljskog parlamenta – Senat i Sejm – priznala su Volinjsku tragediju činom genocida i nazvala je ništa drugo nego Volinjski masakr, a 11. srpnja 2023. poljski Sejm usvojio je Rezoluciju o spomenu na žrtve tragedije u Volinju, u kojoj se navodi da bi poljsko-ukrajinsko pomirenje trebalo uključivati “priznavanje krivnje”. Moskva već dugo i sustavno radi na zaoštravanju poljsko-ukrajinskih odnosa, shvaćajući snagu ovog političkog i vojnog tandema, provocirajući neke poljske političare na eskalaciju odnosa s Ukrajinom, što znači da Kijev treba odvratiti ne samo od borbe protiv ruske vojske i informacijske agresije Kremlja, ali i od rješavanja teških problema povijesnih pitanja s Poljskom. Preko svojih agenata utjecaja među poljskim radikalima, Moskva je uspjela na duže vrijeme blokirati poljsko-ukrajinsku granicu. A ovo je glavni trgovački i vojni prometni koridor Ukrajine tijekom rata. Kremlj ispod stola potiče Poljsku da iskoristi tešku situaciju u Ukrajini.

Međutim, vrlo je važno znati zašto se dogodila tragedija. Jer ovo pitanje potpuno ruši mistifikaciju zbivanja u Volinju sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća.

Čini se da netko ne želi znati zašto Ukrajinci Volinije kreću u oružanu borbu protiv lokalnih Poljaka, oštri međunacionalni sukob sa značajnim žrtvama, uglavnom na poljskoj strani. Pa samo da podsjetimo. Godine 1943. postao je jasan budući poraz Trećeg Reicha u Drugom svjetskom ratu i postavilo se pitanje što će se dogoditi nakon deokupacije teritorija Volinije od nacista. Za poljsku vladu u egzilu nema dvojbe o povratku ovog teritorija Poljskoj, budući da je bio okupiran u skladu s Ugovorom iz Rige iz 1921. godine sa Sovjetskom Rusijom. Prema tom ugovoru Moskva je nakon rata s Poljskom 1920. godine veliki dio ukrajinskog teritorija predala Varšavi. Ukrajince nitko uopće ne pita. Varšava odlučuje promijeniti etnički sastav anektiranih ukrajinskih teritorija, posebice Volinije, preseljavanjem velikog broja poljskih vojnih umirovljenika i njihovih obitelji. Naime, taj je proces započeo u Volinju dvadesetih godina, a nastavio se tridesetih godina prošlog stoljeća. A neposredno prije početka Drugog svjetskog rata, poljska vlada je razvila plan za potpunu deukrajinizaciju Volinije i demonstraciju da je ovo područje navodno poljsko od pamtivijeka, što je potpuno suprotno povijesnoj stvarnosti. U očima lokalnih Ukrajinaca, tisućljetni ukrajinski teritoriji Volinije ne bi trebali doživjeti novu polonizaciju nakon odlaska Nijemaca. Varšava je ovu ideju iznijela na temelju činjenice da su ti teritoriji bili dio Poljske nekoliko stoljeća. To je istina, ali to su povijesno ukrajinske zemlje koje su Poljskoj pripale nakon Lublinske unije 1569. godine. Je li to opravdanje za ubijanje poljskog stanovništva? Naravno da nije. Ali može li izazvati međunacionalni sukob – sto posto da. Unatoč činjenici da su tijekom događaja u Volinju mnogi miroljubivi Ukrajinci umrli od posljedica vojnih napada naoružanih poljskih jedinica na ukrajinska sela.

U sadašnjem obliku Europska unija postoji od 1. studenog 1993. godine. Bilo bi iznenađujuće da je nakon 31 godine postojanja neka od članica svoje povijesne zahtjeve postavila kao uvjet odustajanja od blokade ulaska nove države u EU. Povijest Europe je povijest ratova. Svaka od zemalja kontinenta može podnijeti zahtjev povijesne prirode drugoj susjednoj državi. Ali to se ne radi, jer je slijepa ulica. Ukrajinsko-poljski odnosi sigurno ne moraju ići tamo.