Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao ulogu Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini, to jest, Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata.

“Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine (VNSOU)  naredilo je istragu djelatnosti ogranka Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini odnosno Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata. Istraga će ispitati ima li moskovski ogranak crkve pravo djelovati na jednom od najsvetijih mjesta u Ukrajini – kompleksu Kijevsko-pečerske lavre, što je vlasništvo ukrajinske države.

Ruska pravoslavna crkva izdašno je podržala devetomjesečnu invaziju Rusije na Ukrajinu, a Moskovski patrijarh Kiril agitirao je ruske vojnike što žešće boriti protiv Ukrajinaca koji su, po njegovom mišljenju, sljedbenici Sotone. U razumijevanju Kirila Sotona je zapadna civilizacija sa institucijama NATO i EU, koja sama sebe uništava. Bivši agent KGB-a, a sadanji djelatnik ruskog Zloglasnog FSB pod nadimkom „Mihajlov“, inače sadašnji Moskovski patrijarh, smatra okupaciju tuđih teritorija i uništenje vojnika i civila koji se opirahu ruskoj invaziji u Ukrajini svetom misijom. Kiril sada izjavljuje da se na Donbasu vode borbe za opstanak ruskog svijeta i on zaziva rusku omladinu da dođu u Ukrajinu s oružjem braniti navodne ruske svetinje.

Apsolutno je jasno da Ruska pravoslavna crkva ima malo poveznica s Bogom. Samo stvaranje Moskovskog patrijarhata bilo je osnivano na Zločinu. Godine 1588. Moskva je pozvala u pastirsku posjetu Konstantinopolskog patrijarha Jeremiju II. Kremlj mu je poklonio krasne darove, ali i zatražio da on posveti za Moskvu svog posebnog patrijarha. Naravno, Jeremija II je to odbio, pa je moskovski poglavar Boris Godunov zatočio Konstantinoplskog patrijarha u kućni zatvor. Poslije pola godine suprotstavljanja Jeremija je morao ispuniti moskovske uvjete i 1589. godine posvetio se u prvog Moskovskog patrijarha Iova. Poslije Jeremija II bježi natrag kad sebe u Konstantinopol, iskusivši svu podlost i podmuklost Moskovljana i njihovih svećenika. Tako da od 1589 g. do danas nema ništa novoga u djelatnosti moskovskog svećeništva. Apsolutna ovisnost od političke vlasti u Moskvi i potpuna potpora svim vojnim napadima na susjede. Moskovska crkva to je uvijek opravdavala.

Kako bi Moskovskom patrijarhatu pokazao potpunu ovisnost, Moskovski car Petro Prvi Veliki 1700. godine potpuno je ukinuo titulu patrijarha. Crkvom su počeli upravljati činovnici postavljeni od cara. Poslije pada Ruskog carstva 1917. godine, Moskovski patrijarhat opet je mogao izabrati za sebe patrijarha, ali za nekoliko godina došli su na vlast boljševici i to su opet ukinuli. I tek je 1943. godine Staljin odlučio vratiti Rusku pravoslavnu crkvu u društveni život, ali pod punom kontrolom sigurnosne službe. Faktički svi pravoslavni svećenici morali su kompletno surađivati sa KGB-om. Nije iznimka i sadašnji patrijarh Kiril. Za agenta „Mihajlova“ njegov sadašnji Krist već nije krvavi Josip Staljin, njego Vladimir Putin kojeg Kiril uveličava kao novog ruskog cara.

Takve poruke ruskog patrijarha nemaju nikakve veze s duhovnošću. On je postao desna ruka u propagandi Kremlja neofašističke ideologije rusizma koja ponižava druge narode i traži od Rusa da oni ispune misiju obnove Ruskog carstva. Za Moskovskog patrijarha ne postoje pojmovi međunarodnog prava, nedodirljivosti granica neovisnih država, njihov teritorijalni suverenitet. On je jednostavno disciplinirani služitelj FSB-a i Kremlja i obmanuti moskovskom političkom i crkvenom propagandom ruski narod vodi u provaliju ratova, masovnih ubojstva i nasilja. A što može predložiti Moskovski patrijarh, za kojeg je ruski predsjednik koji praktički postao ratni zločinac – svetinja. Tako u svakom kutku moskovskih crkava možemo pronaći samo Putina i nikako ne Svevišnjeg.

Zato VNSOU traži  stvaranje uvjeta da nikakvi akteri ovisni o državi agresoru (Rusiji) ne mogu manipulirati Ukrajincima i slabiti Ukrajinu iznutra. Ukrajinska vlada će podnijeti parlamentu prijedlog zakona kojim se zabranjuju vjerske grupe “povezane s centrima utjecaja u Rusiji”. Poduzet će se radnje protiv “subverzivne aktivnosti ruskih specijalnih službi u ukrajinskom vjerskom okruženju”. Ispitat će se imovina moskovske crkve, uključujući njeno korištenje Kijevsko-pečerskom lavrom. Sigurnosna služba (SBU) izvijestila je da je pretražila 350 zgrada koje pripadaju crkvi povezanoj s Rusijom i provela provjere nad 850 osoba. SBU je pronašla tamo “sumnjive” ruske državljane, velike svote gotovine i prorusku literaturu.

Drugi zadatak koji postavilo VNSOU je da nadležne službe naprave ekspertizu statuta Ukrajinske pravoslavne crkve lojalne Moskovskom patrijarhatu. Cilj je jasan – u statutu ne smije biti nikakva kanonska veza sa Moskovskom patrijaršijom.

Treći zadatak je da se provjeri pravna osnova korištenja imovine na teritoriju glavne pravoslavne svetinje u Ukrajini Kijevsko-pečerske lavre. I napokon će biti reformirana državna služba koja se bavi slobodama vjeroispovijesti, uz povećanje njezine punomoći. Odluke VSOU će garantirati duhovnu neovisnost Ukrajine. Svećenike Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata (MP) koji su bili zadržani za vrijeme pretresa hramova mogu staviti na spiskove za razmjenu ukrajinskih zarobljenika.

Zamjenik predsjednika Savjeta sigurnosti i obrane Ruske Federacije Dmitrij Medvedev rekao je da su ukrajinske vlasti postale neprijatelji pravoslavne vjere. Izgleda da je bivši ruski predsjednik pomiješao pojmove. Kijev je počeo bitku ne s pravoslavnom vjerom, nego s Moskovskim patrijarhatom koji je objeručke podržao rusku agresiju protiv Ukrajine i uništenje ukrajinskog naroda. Ukrajinci se neće moliti ruskom bogu pod nazivom Putin i njegovom ratnom simbolu Z-lo. Ukrajina brani prave ljudske i kršćanske vrijednosti zato će i pobijediti rusku Z-vijer. A Ruskog patrijarha možda više i neće braniti od uvođenja europskih sankcija još jedan agent Putina Viktor Orban. Nedavno je na moskovskoj televiziji glavni propagandist Kremlja Solovjov izjavio da je poslije Ukrajine ruska vojska spremna krenuti na osvajanje Berlina, Beča i Budimpešte. Neka sada kremaljski potrčko objašnjava svojem narodu kako će to ruska vojska okupirati Budimpeštu. Ili je to možda plan sadašnje stranke na vlasti u Mađarskoj?”, napisao je Levčenko.