Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao razliku između visokih ruskih dužnosnika i njihovih obitelji, u odnosu na ‘običan’ ruski narod. Povukao je ponovno paralelu između Vladimira Putina i Staljina.

“Poznato je da je kćer ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, Ksenija, Novu godinu slavila u Dubaiju. Tamo je bila sa svojim suprugom, ruskim propagandistom Stoljarovim. Jasno je da je njihov odmor bio premium klase – najskuplji hoteli i restorani. Ono što je zanimljivo jest da je Ksenija, u istom Ministarstvu obrane Rusije, na čelu odjela koji informacijski podržava ‘specijalnu vojnu operaciju’ u Ukrajini. Šojguova kćer nema interesa da osobno dođe i podrži ruske vojnike na ratištu. Samo je jednom bila u okupiranom Lugansku, koji spada pod ‘relativno mirnije’ mjesto od svakodnevnih paljbi. Čini se da je tamo doživjela stres, pa je odmah otputovala u Dubai”, piše Levčenko.

Dodaje da je ratovanje, čini se, isključivo stvar za siromašne Ruse. “U Ukrajini neslavno ginu njihovi sinovi i očevi, da bi Kremlj zadovoljio svoje nevjerojatne ambicije vladanja nad susjednima narodima. Lider Čečena Ramzan Kadirov za Novu godinu isto se odlučio za Dubai. Tamo je odletio u vlastitom zrakoplovu, koji košta 80 milijuna dolara i jasno je da nije ruske proizvodnje. On na morskoj obali ima luksuznu vilu koju povremeno posjećuje”, istaknuo je.

Levčenko navodi da je Sergej Šojgu novu godinu slavio, veselo, u jednom od najskupljih moskovskih restorana. “Najbolje piće i hrana u vrijeme kad ruski vojnici kod Bahmuta čak na vrijeme ne dobivaju topli obrok. U ruskim medijima stalne su akcije podrške u hrani i odjeći ruskim vojnicima na ratištima, a moskovska elita luksuzno odmara, smatrajući da ratne patnje na svojoj koži moraju iskusiti isključivo najsiromašniji Rusi. Njih svakodnevno hrane informacijskim obrocima ‘pokvarene hrane’ na moskovskoj televiziji i mediji daju opijate svima tko sumnja ili je u ratu izgubio nekog bliskog kako se ne bi bunili. Zasad ova shema djeluje, ali neće dugo trajati. Poginulih vojnika već je više od 113 tisuća, izgubljeno je 3100 tenkova, a napad na Ukrajinu 24. veljače prošle godine osiguravalo je 3500 tenkova. Sada iz konzervacije u rusku vojsku šalju tenkove, proizvedene prije više od 40 godina. To je stari model T-62. Nakon 30 godina konzervacije samo 20% moguće je pripremiti za upotrebu. Ali, to ne smijete reći Šojguu i Kadirovu. Samo na Donbasu svakodnevno gine najmanje jedna bojna od 600-700 osoba. A u Rusiji su milijuni siromaha i zatvorenika kojima Kremlj planira nadomjestiti gubitke”, poručio je.

U Dubaiju, naglašava Levčenko, mogu odmarati samo predstavnici najviše klase. “Već je nekoliko parlamentaraca dobilo opomene da u tako teška vremena odmaraju u luksuznim odmaralištima. Zbog držanja discipline, jedan je zastupnik na regionalnoj razini čak izgubio člansku iskaznicu stranke ‘Jedinstvena Rusija’. Nije na vrijeme shvatio da se ono što je dozvoljeno višem rukovodstvu – njega ne tiče. Dvostruki standardi patriotizma uvijek su prisutni u službenoj politici Kremlja. Najbogatiji se mogu ponašati kako žele. Kremlj se u ova teška vremena s njima ne usuđuje voditi neke bitke moralnog karaktera. To se sve prodaje samo za radničku klasu, seljake i siromašnu inteligenciju. Srednja klasa ima neke povlastice, ali tu svatko može dobiti po nosu od nekog neobuzdanog domoljuba, ako će pretjerati u odmoru. Ruska televizija zaziva da je vrlo časno poginuti u ratu u Ukrajini. Samo taj koji ovo širi u medijima, sam komotno živi u luksuznom moskovskom stanu i na ratištu se neće pojaviti niti jedan dan. Takvi ljudi svoj život cijene vrlo visoko i za takve nebuloze dobivaju ogromne novce. Kremlj je masno platio sve koji mogu lako zavarati rusku javnost pseudo-patriotizmom. To je prilaz kojeg su smislili još boljševici i Staljin. U doba potpunog siromaštva apsolutne većine sovjetskih građana propagandisti komunističkog morala, diktature proletera, neophodnosti žrtva za Domovinu živjeli su u relativnom luksuzu i nisu jadovali. Tu su također brojni sovjetski pisci, pjevači, poznati  kulturni djelatnici, iako su ovi posljednji bili jako slabo plaćeni i rad su bazirali na entuzijazmu. Tada su izmišljena fraza da ‘na planetu nema takve zemlje gdje čovjek tako slobodno diše’. Mislilo se na staljinski SSSR, gdje je samo od gladi od 1932. do 1933. godine umrlo 10 milijuna sovjetskih građana, uglavnom ukrajinskog porijekla. Još milijun osoba bilo je u političkoj represiji od strane organa sigurnosti. U zemlji je vladala histerija zbog navodnog djelovanja stranih špijuna. O tome da netko otvoreno progovori o nenormalnosti nastale situacije nije moglo biti ni riječi. Nastradao bi ne samo onaj koji bi se usudio ovo reći, ali i cijela njegova obitelj”, napisao je.

Bivši ukrajinski veleposlanik navodi da je svatko u NKVD-u mogao predati nepotpisanu izjavu o nečijem sumnjivom ponašanju. “To je bilo dovoljno da nekoga osude na dugogodišnju robiju negdje u Sibiru. Tko bi pokušao pružiti nekakav verbalni otpor, čak bi bio strijeljan pod formulacijom sigurnosnih službi o ponašanju opasnom za državne interese. Tako je sada Vladimir Putin, kao dugogodišnji suradnik službe sigurnosti i obožavatelj Staljinovih ideja, odlučio u Rusiji uvesti sustav namjernog izolacionizma u kojem je lakše držati u potpunom pokoravanju vlastito stanovništvo, realizirati agresivnu politiku u odnosu na susjedne zemlje, svoju zemlju držati pod stalnom vojnom prijetnjom prema međunarodnoj zajednici, kako to je svojedobno radio Sovjetski Savez. To je bilo lakše napraviti u doba tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća kad još  svjetske komunikacije i međuljudske veze nisu dobro funkcionirali. Ali, Putin je krenuo putem Staljina u uvjerenosti da sljedećih godina, dok je još živ, ne sustigne sudbinu svog ideološkog učitelja koji je nakon svoje smrti na 50 godina pao u zaborav. A to je ogromna greška. “Ne možeš dvaput ući u istu rijeku” – kaže narodna poslovica. Za Putina vrijeme kao da stalo. A to je vjerni znak da mora otići čak i ako to ne želi”, zaključio je Levčenko.