Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao izjavu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog o mađarskom ponašanju koje je neprimjereno jer, iako je članica NATO-a, podržava Rusiju.

„Šef mađarske diplomacije Peter Szijjarto osvrnuo se na nedavnu izjavu predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog koji je kazao da je “mađarsko ponašanje neprimjereno jednoj članici NATO-a rekavši da je to vrlo čudna situacija te se pitao može li članica NATO-a biti za Rusiju, a protiv NATO-a”. Čini se da je ovaj trenutak istine ukrajinskog predsjednika teško pogodio službenu Budimpeštu.

Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto odgovorio je da srećom ukrajinski predsjednik nije pozvan ocjenjivati ponaša li se Mađarska primjereno kao članica NATO-a ili ne. Pri tome treba znati da je veleposlanik SAD-a u Budimpešti već dao vrlo negativnu i kritičku ocjenu odnosima Mađarske s Kremljem.

Szijjarto smatra da su Mađari platili izuzetno visoku cijenu za rat u Ukrajini jer su brojni pripadnici mađarske zajednice u Zakarpatju poginuli u ratu. Pri tome se mađarski ministar nikako nije usudio nazvati ovaj rat ruskom vojnom agresijom. Možda zato što je prije ruske invazije Viktor Orban bio kod Putina i pokušavao dogovoriti pripajanje istog Zakarpatja svojoj zemlji ako bi Rusija pobijedila Ukrajinu i uništila ukrajinsku vojsku.

Šef mađarske diplomacije dodao je i da “ako ukrajinski predsjednik misli zahvaliti Mađarskoj što je primila i skrbi se za više od milijun izbjeglih iz Ukrajine te ako zahvaljuje za “stalnu pomoć koju šaljemo, tada kažemo – svakako, oni mogu računati na nas i ubuduće”. Pomoć ukrajinskim izbjeglicama uvijek je dobro došla i Kijev je svjestan pozitivnih napora mađarske strane. Samo što je Szijjarto pomiješao brojke. U Mađarskoj nema milijun izbjeglica već 33 tisuće ukrajinskih građana, i od njih polovica je pripadnika mađarske nacionalne manjine. Možda je bilo milijun naših državljana koji su u tranzitu putovali u razne druge europske države. Najviše je Ukrajinaca primila Poljska – više od 1,5 milijuna osoba, potom Njemačka – milijun osoba, Češka – pola milijuna. I ove zemlje stvarno nose golemi teret podrške ukrajinskim građanima.

Međutim, mađarski premijer Viktor Orban usprotivio se izjavi glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga koji je za posjeta Kijevu rekao da je Ukrajini mjesto u NATO-u. “Ako ste de jure saveznik, a de facto radite protiv toga, ne biste trebali ocjenjivati treba li Ukrajina ući u NATO ili ne. I ne biste trebali na tom putu postavljati zapreke”, odgovorio je predsjednik Zelenski. Tako se faktički Mađarska mora opredijeliti ostaje li s demokratskim svijetom, EU-om i NATO-m ili će pomagati Vladimiru Putinu kako bi dobila ruski plin i gorivo po nižoj cijeni jer znamo da se EU većinom potpuno odrekla ruskih energenata.

Mađarska je dugo bila na dvije stolice – europskoj i moskovskoj. Ali poslije ruske vojne invazije na Ukrajinu tako nešto postaje nemogućom misijom. Ove dvije stolice su se razmaknule predaleko, a Orban uporno pokušava postaviti svoje mjesto na kojem sjedi i na jednoj i na drugoj strani, a to nikako ne ide. Zapravo je pao s obje stolice. Bruxelles smatra da je Budimpešta postala odvjetnik Moskve u EU i NATO-u, a Kremlj stavio Mađarsku na popis neprijateljskih zemalja.

Orban se pridržava stava da Budimpešta neće podržati nijedan suštinski korak Ukrajine prema NATO-u i Europskoj uniji, dok ne budu obnovljena prava zakarpatskih Mađara, koje navodno krši Kijev poslije prihvaćanja zakona o nacionalnim manjinama, prema kojem svaki građanin Ukrajine, uključujući one koji su porijeklom iz nacionalnih manjina, mora dobro poznavati službeni jezik. A kad pripadnici nacionalnih manjina, uključujući mađarsku ne znaju dobro uporabiti ukrajinski jezik onda takva situacija nije normalna i ona traži rješenje.

Budimpešta misli da prije svega pripadnici nacionalnih manjina moraju poznavati materinski jezik, a službeni može na nekoj nižoj razini, što Kijev smatra neprihvatljivim, a to je i svjetska praksa. Loše znanje službenog jezika vodi takvu osobu u društvenu izolaciju jer nije konkurentna za dobivanje radnog mjesta i ova situacija je tjera da se preseli u zemlju gdje je materinski jezik ujedno i službeni. A to znači iseljavanje etničkih Mađara iz Ukrajine u Mađarsku. Svi su svjesni neophodnosti zaštite prava nacionalnih manjina, ali u ovom slučaju ima kolizije koja mora biti riješena na demokratski i opće prihvatljivi način.

Na inicijativu Mađarske došlo je do kontaktiranja Venecijanske komisije zbog položaja nacionalnih manjina u Ukrajini. Vidjet ćemo koje su preporuke ove uvažene organizacije iako se Budimpešta nada da će Kijev biti prinuđen ispuniti njene odluke što, dakako, ne mora biti.

Napetost u odnosima Ukrajine i Mađarske je nastala uslijed nametnute diskusije koju je nametnula Budimpešta o ukrajinskom zakonu o obrazovanju, koji  smanjuje mogućnost nastave na jezicima nacionalnih manjina, a da to ne bude na štetu poznavanja službenog jezika. A sada u mađarskim školama i ne znaju da je tijekom Drugog svjetskog rata mađarska okupatorska vojska samo u regiji Černigiv pobila 60 tisuća ukrajinskih civila i sudjelovala u najvećom zločinu Drugog svjetskog rata kad su u gradiću Korjukivka pripadnici 105. divizije pobili tijekom samo nekoliko dana sedam tisuća mirnih stanovnika kao odmazdu za napad partizana. Nijedan mađarski državnik nije se došao poslije Drugog svjetskog rata pokloniti ukrajinskim nevinim žrtvama. Možda će to napraviti Viktor Orban ako se usudi doći u Kijev u službeni posjet. On je jedini predstavnik zemlje NATO-a i EU koji nije došao podržati Ukrajince u njihovoj borbi s ruskim agresorom.

A sada se u Orbanovoj Mađarskoj teško živi. Inflacija je najveća u odnosu na sve druge zemlje EU. I dok je u ožujku na razini Europske unije zabilježen porast cijena od 19,6 posto, u Mađarskoj je 45 posto što je više nego dvostruko više”, napisao je Levčenko.