Unatoč brojnim lažnim porukama moskovskih propagandista, Rusija nije pokazala spremnost predati Ukrajini tijela ratnih zarobljenika koji su se navodno nalazili u zrakoplovu Il-76 koji se 24. siječnja srušio u Belgorodskoj oblasti u Ruskoj Federaciji. Unatoč glasnim izjavama, ruska strana još nije pružila nikakve dokaze o prisutnosti ukrajinskih zarobljenika na IL-76 24. siječnja, navodi u analizi za nacional.hr bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko.

Odbijanje ruske strane da preda tijela poginulih Ukrajinaca pokazuje odsustvo istine u izjavama Moskve. Ukrajina i dalje inzistira na međunarodnoj istrazi o okolnostima pada zrakoplova IL-76 u Belgorodskoj oblasti i otkrivanju sudbine zarobljenika s popisa koje je objavila Rusija. Ako su vojni transportni zrakoplovi Oružanih snaga Rusije prevozili zarobljenike, onda ih je Ruska Federacija ponovno cinično koristila kao živi štit, što je grubo kršenje međunarodnog prava. Rad ukrajinske strane na nastavku procesa razmjene s Ruskom Federacijom se nastavlja, unatoč svim preprekama. Stoga je vrlo važno da se 31. siječnja o.g., kao rezultat još jedne razmjene, 207 Ukrajinaca vratilo iz ruskog zarobljeništva. Radovi na povratku Ukrajinaca iz ruskog zarobljeništva ne prestaju. Ovo je druga velika razmjena u 2024.

Službeni Kijev je zahvalan Ujedinjenim Arapskim Emiratima na potpori i pomoći u organizaciji ove razmjene. Od početka vojne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu iz zarobljeništva je vraćeno 3035 osoba, a više od 8000 Ukrajinaca još uvijek je u ruskom zarobljeništvu. Među zatvorenicima oslobođenima 31. siječnja nema nikoga na popisu od 65 Ukrajinaca koji su navodno poginuli u zrakoplovu 24. siječnja u regiji Belgorod koji je pustila Rusija. Zato Kijev ne prestaje tražiti razjašnjenje sudbine ovih ratnih zarobljenika koje je Moskva bez dokaza proglasila mrtvima na oborenom Il-76.

U međuvremenu, Međunarodni sud Ujedinjenih naroda objavio je konačnu odluku u slučaju tužbe Ukrajine protiv Ruske Federacije 2017. u vezi s kršenjem međunarodnih konvencija o borbi protiv financiranja terorizma i o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Međunarodni sud UN-a djelomično je udovoljio tužbi Ukrajine i proglasio Rusiju krivom za kršenje određenih članaka obiju međunarodnih konvencija. Sud je utvrdio da Rusija nije istražila činjenice o financiranju terorizma u istočnoj Ukrajini, uništila obrazovanje na ukrajinskom jeziku na Krimu, te također nezakonito zabranila nacionalno predstavljanje Medžlisa krimsko-tatarskog naroda. Pravni tim Ukrajine na Međunarodnom sudu pravde pokazao se u nekim važnim tužbama u pravu prilagođavanjem stavova konvencija UN-a, koji su nefleksibilni i udaljeni od konteksta rusko-ukrajinskog rata. Šanse za uspjeh od samog početka bile su daleko od zajamčenih. Unatoč činjenici da je Sud službeno odbacio brojne optužbe protiv Ruske Federacije i nije dodijelio odštetu, to ostaje važno postignuće Ukrajine na pravnom polju.

Odluke Međunarodnog suda UN-a obvezujuće su za sve države članice ove univerzalne međunarodne organizacije i imaju veću pravnu snagu od rezolucija Opće skupštine, od kojih su mnoge već donesene u korist Ukrajine. Međunarodni sud Ujedinjenih naroda će 2. veljače o.g objaviti privremenu odluku o dopuštenosti za razmatranje druge tužbe Ukrajine protiv Ruske Federacije zbog kršenja Konvencije o zabrani genocida. Ukrajina koristi sve legalne oblike borbe protiv agresora. Osim Međunarodnog suda Ujedinjenih naroda, slučajeve protiv Ruske Federacije i njezinih dužnosnika razmatraju Europski sud za ljudska prava, Međunarodni kazneni sud i niz drugih pravosudnih institucija u skladu sa svojom nadležnošću. Istodobno, dva dana ranije, Vijeće ministara vanjskih poslova EU-a složilo se s prijedlogom da se dobit od zamrznute imovine Ruske Federacije iskoristi za potporu oporavku Ukrajine. Zapadne sankcije zamrznule su oko 300 milijardi dolara ruske imovine, uglavnom u zemljama EU. Ruska agresija nanijela je i nastavlja nanositi značajnu štetu Ukrajini. Osim toga, Rusija nezakonito prisvaja imovinu na privremeno okupiranim ukrajinskim teritorijima i imovinu zapadnih zemalja na svom teritoriju.

Korištenje zamrznutih ruskih sredstava za obnovu Ukrajine je pravedna i racionalna odluka. Agresor mora platiti štetu nanesenu ukrajinskoj državi i ukrajinskom narodu. EU i SAD već dugo traže pravne mehanizme za prijenos ruske imovine u Ukrajinu, naravno, uzimajući u obzir ekonomske rizike povlačenja tih sredstava. Odluka o transferu u Ukrajinu dobiti od kamata od zamrznute imovine Ruske Federacije prvi je korak na putu da je država agresor nadoknade ogromni gubici naneseni Ukrajincima, navodi Oleksandr Levčenko.