Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u četvrtak je za nacional.hr, komentirao situaciju u Ukrajini, posebno se osvrćući na izjavu bivšeg američkog državnog tajnika Henryija Kissingera koji ne nedavno rekao kako bi se Ukrajina trebala odreći dijela teritorija za postizanje mira s Rusijom.

“Na međunarodnom forumu u Davosu javio se poznati Henry Kissinger  i neke njegovi sljedbenici iz američkih sveučilišta, koji smatraju da Ukrajina mora s Rusijom sklopiti mir, čak i ako treba žrtvovati RF dio svog teritorija. Sada je napokon postalo jasno tko je inicirao proruske članke u New York Timesu i drugim poznatim američkim medijima. Od apsolutne većine prisutnih na diskusiji u Davosu, takva pozicija H. Kissingera bila je oštro kritizirana, ali ipak moramo razmotriti niz činjenica, zbog toga što bivši državni tajnik SAD-a, sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, još ima svojih pristaša i u Europi.

Politika smirivanja agresora je dosta poznata u povijesti međunarodnih odnosa. Zadnji i katastrofalni primjer njezine nesposobnosti djelovanja bio je 1938. godine, kada su Francuska i Velika Britanija pokušali izbjeći rat s Hitlerom i prepustili nacistama zauzimanje Sudetske regije, koja je bila dio Čehoslovačke. Ali takvi dogovori između Pariza, Londona i Berlina u Münchenu faktički nisu smirili Hitlera u širenju agresije u Europi, nego su ga potakli u realizaciji ideje stvaranja Trećeg Reicha, koji je morao obuhvatiti pola kontinenta. Faktički, London i Pariz pokazali su slabost koju je fuhrer odmah nanjušio, krenuvši dalje u osvajački pohod, koji je rezultirao početkom velikog i krvavog Drugog svjetskog rata. Praktički, iste stvari govori H. Kissinger sa svojim timom kada predlaže smirivanje Moskve.

Zanimljivo, u istoj 1938. godini petnaestogodišnji H. Kissinger i njegova obitelj morali su bježati iz te iste Bavarske po nastojanju majke, koja je jasno vidjela da politika smirenja Hitlera ne donosi ništa dobro Židovima u Njemačkoj. Tako su oni uspjeli izbjeći posljedice strahotne politike Holokausta, što je pripremao Hitler i njegovo okruženje. Mogli bismo na ovome i staviti točku, kao što nepoznavanje povijesti ne oslobađa nikoga odgovornosti, no ipak bih htio malo dublje pogledati u iznesenu Kissingerovu problematiku.

U principu nema ništa lošeg u tome da se pokuša izbjeći veliki rat ne vojnim načinom ili pregovorima. Štoviše, to je racionalno i u većini slučajeva, situacija lošeg mira bolja je od dobrog rata. Ali, sadašnji razvoj događaja apsolutno nije prikladan za ovakav način razmišljanja. Još jednom da vratim film, što je dovelo do sadašnje ruske agresije. Prije svega ideologija rusizma – ruskog fašizma koja se počela aktivno propagirati u Rusiji na televiziji i u društvenim odnosima, još od 2005. godine. U stvaranje ove opasne ideologije osobno je bio upleten Vladimir Putin, koji je postavio zadatak širenja vojnog, političkog i ekonomskog utjecaja RF u svom susjedstvu, Europi i mnogim dijelovima svijeta.

Sada ideologija rusizma, koja korača sa svojom ‘light’ verzijom ruskog svijeta, ne može a da ne rezultira ogromnim promjenama u načinu razmišljanja Kremlja i čitavog ruskog društva. Ono je sada opasno bolesno virusom agresije, vlastite veličanstvenosti i neke mesijanske uloge gdje rat zauzima važno mjesto u realizaciji politike vraćanja ruskog utjecaja u međunarodnoj areni. I ako se to sasvim ne kosi s principima međunarodnog prava, vanjskim obvezama Moskve prema bilateralnim ili multilateralnim sporazumima, to ne mora zaustaviti Rusiju u realizaciji svoje politike. Ljetos je Kremlj došao do zaključka o slabljenju SAD-a zbog katastrofalnog načina povlačenja iz Afganistana i ostavljanja na cjedilu svih ljudi ove zemlje koji su povjerovali u snagu demokracije.

I drugo, Moskva je nanjušila slabašnost i neodlučnost NATO-a, kako on sprovodi svoju politiku u zadnje decenije i zato je pripremila manevar da dobije ustupke od NATO-a i SAD-a u politici sigurnosti i strateških naoružanja u Europi. Ali ako sjećate, krajem 2021. g. Alijansa je odgovorila negativno na zahtjev Moskve. Potom Kremlj stvara situaciju svog punog razočaranja i nezadovoljstva i agresivne želje dobivanja ustupaka putem okupacije Ukrajine.

Za svoje građane Putin igra duplu igru, kao treba navodno uništiti fašizam u Ukrajini, kojeg, za razliku od Rusije nema, a s druge strane ide predstavljanje za rusku javnost da je Ukrajina kolateralna žrtva u okršaju RF sa trulim Zapadom. Takve su polazne pozicije Kremlja koji jednostavno pljuje na sve sadašnje međunarodne ugovore. Rusizam i međunarodno pravo kao noć i dan, i Putin sa svojim čoporom sljedbenika odlučio je napasti ne samo na Ukrajinu nego i sve postojeće međunarodne odnose. Prisiliti Kremlj da zaustavi vojnu agresiju snagom prava je nemoguće.

Zato preporuka H. Kissingera da Ukrajina, ako treba, žrtvuje dio svog teritorija radi postizanja mirnog ugovora je apsolutno apsurdna. Kao što je to bila i pozicija Pariza i Londona 1938. godine. Samo, ako bivši državni tajnik želi testirati na američkom društvu ustupke teritorija Moskvi, onda neka predloži vraćanje Aljaske Rusiji, koju su Sjedinjene Države kupile od Rusije 1867. godine za male novce. Ruski narod, opijeni rusizmom to i danas smatra nepravednim činom. Alim svi mi dobro razumijemo što H. Kisinsgera očekuje u SAD-u ako bi provodio takvu vrstu borbe za mir”, napisao je Levčenko.