Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko izvodi usporednice između govora ukrajinskog predsjednika Levčenka i Churchilla pred američkim Kongresom u vremenima najveće ugroe njihovih država i analizira važnost potrebne pomoći za obranu svjetskog mira i poretka.

Izgleda da je za rusku stranu dolazak predsjednika Ukrajine Vladimira Zelenskog u Washington bio apsolutno neočekivan. Ukrajinski predsjednik bio je u Bahmutu oko kojeg već pola godine vode krvave bitke, da bi sljedećeg dana otputovao u SAD u povijesni posjeti. To je prvi puta da Vladimir Zelenski napušta Ukrajinu od početka ruske invazije 24. veljače o.g. U principu dolazak u Washington bio je uvijek moguća opcija, ali događanja unutar države i na ratištu bila su neprikladna čak i za kratko napuštanje zemlje.

Vladimir Putin još se nije usudio doći negdje blizu ratnih događanja. Nekoliko puta njegov glasnogovornik Peskov govorio je o planiranom posjetu Donjecka, ali njega nije bilo ni blizu. Zna mačka čije je meso pojela. Boji se glavni šef neandertalske Moskve doći na ukrajinsko tlo. Mogu ga vrlo toplo dočekati. A Putin sebe voli i štiti. Čak je i u saveznu državu Bjelorusiju došao koristeći tri ista zrakoplova, za svaki slučaj. Osjeća Zvjerka da čak svojim mirisom, podlom politikom, podmuklim djelovanjem, može isprovocirati čvrstu reakciju. Sve u svemu nitko nije siguran je li u Minsku bio sam Putin ili jedan od njegovih dvoanika.

Govor ukrajinskog predsjednika u Kongresu ispred zastupnika oba doma bio je dočekan ovacijama i na nogama. Vladimir Zelenski govorio o jednostavnim ali razumljivim stvarima. Kijev zahvaljuje na svestranoj financijskoj i vojnoj podršci Ukrajini od strane SAD-a. Ona nije mala. Ali to nije milostinja, već ulaganje Washingtona u međunarodnu sigurnost i stabilnost svjetskog poretka. Dobiveno oružje pomoglo je Ukrajincima da ne pokleknu pod ruskim napadom nadmoćnije vojske. Ali njega apsolutno nema dovoljno da bi ukrajinska strana krenula u oslobađanje i povrat svojih teritorija, privremeno prigrabljenih ruskom agresijom. Svima u dvorani Kongresa postalo je jasno da ako svi mi želimo što brži završetak ovog krvavog rata, onda ukrajinska strana mora biti naoružana na odgovarajući način. Svi strahovi da napredno oružje može doći u ruke nekih međunarodnih terorističkih grupa je moskovska izmišljotina da bih ukrajinska vojska ostala bez teškog naoružanja i mogućnosti pružanja čvrstog odgovora ruskim agresorima. 23 puta dvorana Kongresa digla se na noge i pljeskala ukrajinskom predsjedniku. On je uručio ukrajinsku zastavu sa potpisima ukrajinskih vojnika koji brane Bahmut, odakle se tek vratio. Bilo je puno razumijevanja da je u Ukrajini došlo do sraza ljudskih vrijednosti i životinjske agresije, suvremenog sustava međunarodnih odnosa i neandertalske politike pokoravanja tuđih naroda i nacija i napokon borba između Dobra i Zla.

Na ruskoj propagandističkoj televiziji mogli su se čuti ratoborni pokliči da u vrijeme odsustva ukrajinskog predsjednika treba pokušati zauzeti Kijev. Izgleda da prema ruskoj propagandi Vladimir Zelenski sjedi negdje oko nekog pulta i svakodnevno pušta projektile HIMARS koji nanose veliku štetu ruskoj vojsci. A kako je otputovao van onda ga više nitko ne može ga zamijeniti. Ukrajinski projektili neće letjeti, misle si oni, i odmah će ruska vojska biti u prednosti. Isti propagandistie izgleda da su zaboravili da je njihova vojska već bila oko Kijeva ali se morala hitno povući. Osim toga danas je već službeno objavljeno da jepoginulo 100400 ruskih vojnika tijekom borbi u Ukrajini. Moskva je prešla psihološku granicu od 100 tisuća izgubljenih pripadnika svoje vojske. To ne brine previše moskovske propagandiste i rukovodstvo Kremlja. Nije isključeno da je Putin spreman izgubiti i puno više svojih vojnika. Brojke njega uopće ne brinu. Kremaljska Zvjerka spremna je ratovati do posljednjeg ruskog vojnika. Ostaje otvorenim samo pitanje da li su na ovo spremni ruski građani i kako oni će prihvatiti nestanak takvog ogromnog broja fizički aktivnih ljudi.

U isto vrijeme ruski politički liliputanac, bivši predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev boravio je u Pekingu i imao razgovor sa liderom Kine. Na dolasku u zračnu luku, pored crvene kineske zastave pojavio se isto crveni barjak, ali već nepostojeće države Sovjetskog Saveza umjesto Rusije. Teško je reći u čemu je bio smisao sveg ovog. Možda će Peking pomoći Rusiji nestati neslavno baš kao i Sovjetski Savez, a možda i nešto drugo. U svakom slučaju gorki pijanac i politički gubitnik Medvedev doputovao je na zahtjev vladara Kremlja Putina nešto tražiti od kineske strane. I Peking mora biti svjestan da treba preispitati hoće li pomagati neandertalskoj Moskvi uzimajući u obzir da je jedno od prvih mjesta razvoja civilizacije homo sapiensa počelo baš na prostoru suvremene Kine. Možda je zato njemački kancelar Olaf Scholtz zamolio kineskog lidera Xi Jinping da svojim autoritetom utječe na Vladimira Putina da zaustavi rat u Ukrajini i vrati svoju vojsku natrag kući.

Govor u Kongresu Vladimira Zelenskog u mnogo čemu je sličan povijesnom izlaganju ispred američkih parlamentaraca Winstona Churchilla u kritičnoj godini II svjetskog rata rat, 1941. Godine. Tada legendarni britanski premijer naglasio je da se Velika Britanija bori sa nacizmom ne samo za sebe, već ispred cijelog demokratskog svijeta. Svi koji su tada podržavali politiku američkog izolacionizma shvatili da poslije pada Londona, SAD mogu postati metom za napad od strane Trećeg Reicha. Amerika je stala na stranu anti-hitlerovske koalicije što u mnogome bilo odlučujuće za poraz Hitlera. Sada je situacija vrlo slična. Ali Kijev ne moli Washington da uđe u rat, nego da pruži potrebnu razinu pomoći Ukrajini koja će joj omogućiti vraćanje svih ukrajinskih privremeno okupiranih teritorija i ‘ispratiti’ kući u Rusiju svi okupatorske postrojbe.