Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao Parlamentarnu skupštinu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) kao i odluku Europskog suda za ljudska prava u prvom međunarodnom slučaju “Ukrajina protiv Rusije”.

“Parlamentarna skupština Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) usvojila je na sjednici povodom desete obljetnice ruske oružane agresije na Ukrajinu rezoluciju u kojoj je dekolonizaciju Ruske Federacije prepoznala kao nužan preduvjet za uspostavu trajnog mira. Parlamentarna skupština OESS-a u rezoluciji je priznala postupke Rusije tijekom sveobuhvatne invazije na Ukrajinu kao genocid nad ukrajinskim narodom i pozvala sve članice Organizacije da pridonesu de okupaciji Krima i svih privremeno okupiranih teritorija Ukrajine podupiranjem formule mira.

Dokument također podupire pozivanje Rusije na odgovornost za zločin agresije, posebice stvaranjem Posebnog suda i brzim pokretanjem mehanizma za korištenje zamrznute ruske imovine za dobrobit Ukrajine. Osim toga, PS OESS-a podržala je sankcije protiv ruskog ukapljenog prirodnog plina i stvaranje međunarodne koalicije za povratak ukrajinske djece, a pozvala je i na oslobađanje ukrajinskih ratnih zarobljenika i civila.

Predsjednički izbori u Rusiji od 15. do 17. ožujka 2024. prepoznati su kao namješteni i korišteni autoritarnim režimom u Kremlju za povećanje bezakonja, diktature, terora i potkopavanje legitimiteta cjelokupnog izbornog sustava Ruske Federacije. Aktualno ljetno zasjedanje Parlamentarne skupštine OESS-a održava se u Rumunjskoj od 29. lipnja do 3. srpnja.

Rumunjske vlasti odbile su izdati vize ruskoj i bjeloruskoj delegaciji. PS VE je dan ranije usvojila sličnu rezoluciju “Borba protiv brisanja kulturnog identiteta tijekom rata i mira”. Rezolucije parlamentarnih skupština OESS-a i Vijeća Europe postale su važni dokumenti koji predstavljaju stavove europskih političara i utječu na donošenje praktičnih odluka vlada i međunarodnih organizacija.

Dokumenti koje su usvojile parlamentarne skupštine priznaju genocidnu prirodu ruske agresije i djelovanja Ruske Federacije za uništavanje ukrajinske kulturne baštine i identiteta. Dokumenti navode politiku rusifikacije i brisanja kulturnog identiteta autohtonih naroda Ruske Federacije, a dekolonizaciju Ruske Federacije definiraju kao nužan preduvjet za uspostavu trajnog mira.

Praktički u isto vrijeme, Europski sud za ljudska prava (ESLjP) objavio je odluku o meritumu u prvom međunarodnom slučaju “Ukrajina protiv Rusije u vezi s Krimom”. Usvojena odluka ne odnosi se na samu aneksiju, već na postupke Rusije nakon nje. ESLjP je jednoglasno donio odluku o priznavanju kršenja međunarodnog humanitarnog prava primjenom ruskog zakonodavstva na okupiranom Krimu i nemogućnosti odricanja državljanstva Ruske Federacije od strane stanovnika Krima.

ESLjP je također zaključio da je kazneni progon i osuda ukrajinskih političkih zatvorenika imala motiv da se kazni i ušutka svaka politička oporba. Sud je jednoglasno odlučio da Rusija treba što prije poduzeti mjere za siguran povratak relevantnih zatvorenika prebačenih s Krima u kaznene ustanove koje se nalaze na teritoriju Ruske Federacije. Sud je priznao da je došlo do povrede članka 2. (pravo na život); 3. (zabrana nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja); 5. (pravo na slobodu i osobni integritet); 6. (pravo na pravično suđenje); 7. (odsutnost kazne bez zakona); 8. (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života); 9. (sloboda vjeroispovijesti); 10. (sloboda izražavanja); 11. (sloboda okupljanja); 14. (zabrana diskriminacije) i 18. (ograničenje uporabe ograničenja prava) Europske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je također jednoglasno odlučio da Ruska Federacija nije ispunila svoje obveze iz članka 38. (obveza osiguranja potrebnih uvjeta za razmatranje slučaja) Konvencije. Sud smatra da postoji dovoljno dokaza – posebice izvješća međuvladinih i nevladinih organizacija, potkrijepljenih izjavama svjedoka i drugim materijalima za zaključak da su incidenti bili dovoljno brojni i međusobno povezani da predstavljaju sustav kršenja. A očiti nedostatak učinkovite istrage incidenata ukazuje na to da je Moskva službeno podržavala tu praksu. Naime, ova je odluka prva kojom je međunarodni sud priznao Rusku Federaciju odgovornom za politiku brojnih i sustavnih kršenja raznih ljudskih prava i sloboda na privremeno okupiranom području poluotoka Krim.

ESLjP će sada moći nastaviti s ispitivanjem pojedinačnih zahtjeva. Sljedeći korak Europskog suda za ljudska prava je utvrđivanje iznosa štete koju je Rusija prouzročila ukrajinskoj državi i pojedinačnim žrtvama koje su se žalile sudu. Ruska Federacija će odgovarati za zločine protiv Ukrajine počinjene na Krimu nakon 27. veljače 2014. godine. To je važno, jer Rusija na svim međunarodnim platformama pokušava prezentirati sljedeći slijed događaja u razdoblju od veljače do ožujka 2014.: kažu, “narod” Krima je ustao protiv ukrajinskih vlasti, organizirao i održao referendum, uslijed čega je Moskva prihvatila Krim pod svoju zaštitu. Rusija je inzistirala da snosi odgovornost za događaje na poluotoku tek nakon tzv. “referenduma” i potpisanih “sporazuma”.

Dobiven je prvi od četiri međudržavna slučaja Ukrajine protiv Rusije na Europskom sudu za ljudska prava. U Strasbourgu su završene i usmene rasprave u slučaju “Ukrajina i Nizozemska protiv Rusije” o čemu će ESLjP naknadno donijeti odluku. Ovo je važan rezultat u dovođenju Kremlja pod punu međunarodno-pravnu odgovornost”, napisao je.