Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao povijesne okolnosti Dana pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu te ukrajinsko-ruski kontekst.

“Od sada u Ukrajini 8. svibnja slavit će se kao Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu, a 9. svibnja će se slaviti kao Dan Europe. Ove promjene donio je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.

Dakle, 8. svibnja kao Dan pobjede nad nacizmom slavi se u većini europskih zemalja. Akt o potpunoj kapitulaciji hitlerovske Njemačke je bio potpisan 8. svibnja 1945. g. tako će i Ukrajina ovaj dan slaviti, a ne 9. svibnja kako je to izmislila Moskva kako je kremaljski sat tada prikazivao početak novog dana. Ukrajina se potpuno razilazi s Moskvom i u odnosu na Dan pobjede. Ukrajinci su u Drugom svjetskom ratu kao narod podnijeli najveće gubitke stanovništva od svih europskih nacija.

Bilo je ubijeno 10 milijuna Ukrajinaca od 20 milijuna sovjetskih državljana, a demografske gubitci dosegli nevjerojatnih 14,2 milijuna stanovnika od 27 milijuna sovjetskih ljudi. Ovo su strašne brojke za depopulaciju Ukrajinaca kao nacije. Poštujući ukrajinski doprinos u pobjedu nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu, Ukrajina je dobila mjesto u UN-u kao jedna od 51 zemalja osnivača Ujedinjenih Nacija kao međunarodne organizacije univerzalnog karaktera koja bila stvorena da bih čovječanstvo imalo mogućnost izbjeći novi svjetski rat koji može biti koban za postojanje ljudske civilizacije na našem planetu.

Najviše su se Ukrajinci borili u Prvoj, Drugoj, Trećoj i Četvrtoj ukrajinskoj fronti s hitlerovskim Wermachtom i vojskama satelitima koje su podržavale Treći Reich. Na kraju rata većina saveznika Hitlera odrekla ga se osim Mađarske koja se borila na strani nacista do kraja. Poslije oslobođenja Krimskog poluotoka Četvrta Ukrajinska fronta bila je ujedinjena s Trećem gdje broj ukrajinskih vojnika bio iznad 60 posto. Prva Ukrajinska fronta poslije oslobađanja od nacista Ukrajine borila se na južnim terenima Poljske oslobodivši Krakow i Wroclav i dalje je krenula prema Berlinu i jugu istočne Njemačke. Druga Ukrajinska fronta uglavnom se borila u Čehoslovačkoj, a Treća Ukrajinska fronta krenula je na Balkanski poluotok prošavši Rumunjsku, Bugarsku i dobila prolaz preko Jugoslavije da uđe u Mađarsku, saveznicu Hitlera. Sovjetski vojnik na Balkanu uglavnom je bio ukrajinskog porijekla.

Ruska Federacija za predsjednika Putina pretvorila je Dan pobjede nad nacizmom u šovinističku predstavu slavlja ruskog oružja i vojnika koji je navodno najhrabriji u svijetu. Neuk u povijesti, Putin je 2010. godine izjavio da je SSSR mogao pobijediti Hitlera i bez Ukrajine. Čovjek čak ne zna da su Ukrajinci u ovom ratu sebe žrtvovali više nego svi Rusi, o čemu govore strašne brojke ukrajinskih gubitaka. Veliki štovatelj diktatora Staljina, Putin, uvijek je predstavljao preko svojih propagandista pobjedu u Drugom svjetskom ratu kao pobjedu ruskog naroda što apsolutno nije točno. Kijev nikada posebno nije brojio ukrajinske gubitke, ali poslije ovih Putinovih drskih riječi morao je to uraditi.

Kremaljski čopor čak i ne zna da sva Ukrajina od istoka do zapada od sjevera do juga u ogromnoj količini groblja ima upravo ubijene i poginule tijekom Drugog svjetskog rata. Mi nećemo dopustiti da ruski moderni fašisti rusisti će okrivljavaju Ukrajince u nacizmu. Nije Kremlj mjesto koje može davati svima ocjene kad sam zauzima silom tuđe teritorije i ubija tuđe građane, kao što je to radio Hitler krajem tridesetih – početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća. Moskovska prijetnje da „možemo ponoviti i opet doći do Berlina“ je samo izraz ruskog šovinizma i primitivne ratne histerije. Bez Prve Ukrajinske fronte, gdje je služio moj djed, sovjetska vojska ne bi imala šansu zauzeti Berlin i Poljsku, a bez Druge i Treće Ukrajinske fronte – Čehoslovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Mađarsku, Austriju. To znaju svi koji su proučavali povijest Drugog svjetskog rata, osim gospodina Velika laž iz Kremlja. On samo svima prijeti i vodi ruski narod u mrak šovinizma i fašizma, kad mrze druge narode, države i nacije, kao da su svi na svijetu nešto dužni Moskvi.

Na praznik, dan kada se slavi 9. svibnja u Moskvu neće doći čak ni bjeloruska delegacija. Putin je shvatio da je u svom šovinističkom naletu slavlja Dana pobjede čak i svoje saveznike natjerao da ga ostave i morao je izmisliti nešto što bi dalo objašnjenje zašto u Ruskoj Federaciji neće biti vojnih parada i prazničnih hoda takozvanog Besmrtnog puka, kada su ljudi u RF nosili slike svojih bliskih koji poginuli u ratu. Sada su se njima već željeli pridružiti i obitelji sa slikama poginulih u ratu u Ukrajini. I njih bi moglo izaći toliko da kremaljska propaganda ne bi imala snage objasniti tolike ljudske gubitke, njih gotovo 200 tisuća poginulih ruskih vojnika. Zato je Moskva sama morala inscenirati napad na Kremlj da bi otkazala vojne parade, kako više ne bi bilo vojske koja bi šetala Crvenim trgom kada su sve glavne ratno sposobne snage sada u Ukrajini.

Osim toga, Kremlj je tražio izliku za pripremanje ogromne strašne provokacije protiv Ukrajine. To je samo ostalo Putinu da nekako pokaže sebe ispred ruskog društva za 9. maj. Samo, u Moskvi zaboravljaju, da su veterani Prve, Druge i Treće Ukrajinske fronte bili živi, oni bi s golim rukama krenuli na Moskvu da malo uhvate za grlo Putina, Šojgua, Gerasimova, Medvedeva. Nitko ne bi oprostio ovim kremaljskim gmazovima što ubijaju ukrajinsku djecu, posebno za Dan pobjede”, napisao je Levčenko.