Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizirao je rusku propagandu koja je, kako kaže, postala poseban informacijski fenomen.

“Kina troši milijarde dolara po cijelom svijetu da bi širila svoju otrovnu propagandu, uključujući dezinformacije, koje vrlo slične izjavama Moskve o ratu u Ukrajini”. O tome izjavio je James Rubin, koordinator Global Engagement Center koji radi u okviru State Departmenta, koji protudjeluje vanjskoj propagandi, pokazujući javnosti tko to sve priprema. On smatra da je informacijski bunar otrovan kineskom i ruskom dezinformacijom i ovo je vrlo opasno.

Jedan od kineskih informacijskih narativa koji odgovara kremaljskoj propagandi je taj da je rat u Ukrajini započeo NATO. Osim toga informacijski Kina propagira i druge stvari koje ponavlja niz europskih političara koji su faktički postali medija agente Pekinga. Takvi političari često koriste retoriku da oni nisu agenti Kremlja što u stvari i je tako, a realno igraju politički i informacijski na polju Kine sijući nepovjerenje Alijansi i europskoj solidarnosti protudjelovanja moskovskoj vojnoj i informacijskoj agresiji. Oni u pravilu pozicioniraju sebe kao borci za mir ali nikad ne osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu. Duboko ukopani čak u najviše razine vlasti oni dezorijentiraju vlastite narode i diskreditiraju europsko jedinstvo. Oni koriste primitivni populizam u sredini svojih društava i politički antiamerikanizam koji žele predstaviti kao sebičnu politiku Washingtona da navodno samo pazi na svoje interese. Najviše takvih političara moguće je čuti u Mađarskoj i Hrvatskoj. Viktor Orban i niz političara iz Hrvatske propagiraju kineski narativ navodno kao neovisno mišljenje koje se razlikuje od pozicije NATO-a, EU-a, tako  i Kremlja. Pri čemu je razlika od zapadnog stava u ovih političara dublja od pozicije Moskve.

Rubin je rekao da Rusija i Kina troše milijarde dolara na manipuliranje informacijom, pri tome da Peking ulaže više novca nego Moskva. Pri tome između ove dvije zemlje u komunikacijskom smislu praktički je završeno usuglašavanje stavova. Zato demokratski svijet i demokratske nacije moraju hitno reagirati na ovaj opasan izazov. Moskva i Peking koriste slobodu medija i izražavanja stavova zapada da bi preko svojih agenata i utjecaja širili narative vlastite propagande. Vrlo je tužno da je niz visoko rangiranih europskih političara praktički stao na službu  ovim ruskim i kineskim manipulacijama radi svojih korisnih interesa.  Zato je ministar kulture i informacijske politike Ukrajine Tkačenko dao prijedlog za organizaciju informacijskog Ramsteina. Tamo će biti moguće predstaviti ukrajinska iskustva borbe protiv ruske informacijske agresije koja širi potoke laži na svjetski auditorij.

Očekuje se da će ovaj samit biti u Parizu, a kao rezervna destinacije je Varšava. Informacijski Ramstein treba postati mjesto za međunarodni dijalog uz aktivno sudjelovanje Ukrajine koja već ima dobra iskustva borbe protiv ruske propagande koja postala civilizacijska opasnost za europski kontinent. Kijev sustavno radi protiv moskovskih medija i ekspanzije na koju je Kremlj izdvojio 2022. godine milijardu dolara, što je 3,2 puta više nego 2021. godine. Najveće povećanje financiranja dobili su ruski informacijski projekti koje rade u Europskoj Uniji i SAD-u. Ruska medijska politika uvijek je imala agresivni invazivni karakter, ona opravdava ruski vojni napad na Ukrajinu i okupatorsku politiku, a također radi sve moguće da smanji antikremaljske pozicije u svijetu. Moskovska informacijska politika postala je instrumentom realizacije ruske okupacije. Na vanjskom auditoriju ciljano rade kremaljski propagandistički resurse „Russia Today“ i „Sputnik“. Ruska propaganda postala je posebni  informacijski fenomen. Ona toliko prevratno formira kod čitatelja i gledatelja shvaćanja događaja da ponekad postaje vrlo teško ispraviti njihove posljedice. Najbolje rješenje u borbi s ruskom propagandom je njezina potpuna izolacija i zabrana djelovanja u civiliziranim zemljama svijeta. To je aktualno ne samo za europske države nego i za zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije. Ukrajina je počela provoditi korake prema informacijskoj higijeni još od 2016. godine. Tada je bio blokiran rad niza ruskih web stranica i portala.

Ruska propaganda postala je fenomenom vrlo ogromnih razmjera. Ona želji sakriti izvori svog djelovanja, prisutna u većini zemalja svijeta, često se maskira pod lokalni medija resursi, uzima za pokriće širenja svojih stavova stranih političara i novinara koji dosta poznati i za propagandu kremaljskih narativa dobivaju ogromni svote novca. Zato treba prelaziti u aktivnu i napadačku poziciju protiv djelovanja ruske propagande koja slavi ubojstva Ukrajinaca i prijeti svijetu nuklearnim udarcem da bih pretvorila niz zemalja u nuklearni pepeo za protivljenje moskovskoj agresiji i vojne invaziji.

Informacijski Ramstein mora postati mjesto za jedinstvo demokratskih informacijskih resursa, ujedinjavanja zapadnih zemalja u borbi sa propagandom rata i nasilja iz Kremlja, promoviranje istine o ruskim Zločinima u Buči, Mariupolju, masovnih ubojstva civila u Izjumu. Europska civilizacija mora ne dozvoliti Moskvi bez kazne proći za izvršene Zločine rata u Ukrajini i informacijski pokušaji rehabilitacije ruskih vojnika koji su izvršili cinična ubojstva ukrajinskih civila.

Ruska propaganda počela svoj informacijski napad na Ukrajinu još prije upada ruskih specijalnih trupa na Krim krajem veljače 2014. godine. Najizopačeniji slučajevi su kad je ruska televizija angažirala svoje građane koji su ispred kamera glumili navodno nastradale ukrajinske civila na Donbasu od djelovanja ukrajinske vojske. Isti ljudi pojavljivali su se u različitim TV pričama. Najbolja notorna laž bila je prikazana u glavnom televizijskom dnevniku kanala „Rusija“ u ljeto 2014. godine., gdje je jedna iznajmljena osoba glumila nastradalu majku od navodnih zvjerstva ukrajinske vojske na Donbasu. Ona je u suzama govorila ispred kamere ruske televizije da su njezinog maloljetnog sina ukrajinski vojnici stavili na raspelo uz uzvike da će to biti sa svakim pobunjenikom protiv Kijeva. Ova osoba već bila primijećena u nekoliko  falsificiranih televizijskih priloga, zato se ukrajinska strana službeno tada obratila Moskvi da dobije detalje navodnog događaja kako bi privela odgovornosti sve koji su počinili zločin prikazan u ruskom Dnevniku. Moskovska televizija nije odgovarala mjesec dana poslije čega je izjavila da ovog događaja nije bilo, ali on je mogao biti. To je cinični stil koji i do dan danas koriste ruski novinari. I njih treba ne samo zaustaviti ili ignorirati, nego i suditi na međunarodnom sudu za Zločine agresije protiv Ukrajine kao propagandiste rata. Civilizirani svijet mora reći: “Stop ruskoj propagandi!”, napisao je Levčenko.