Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr analizirao je novi paket sankcija Rusiji, kao i odluku Putina da pojednostavi dobivanje ruskog državljanstva za državljane Bjelorusije, Moldavije i Kazahstana. 

“Europska unija je 18. prosinca usvojila 12. paket ekonomskih i individualnih sankcija Rusiji. Pritisak sankcija na državu agresora i dalje raste. Ovo je značajan doprinos međunarodne zajednice borbi Ukrajinaca za svoju slobodu i suverenitet. Dvanaesti paket uvodi zabranu uvoza dijamanata iz Ruske Federacije, tranzita preko teritorija Ruske Federacije i izvoza u Rusiju robe koja se može koristiti obrambeno-industrijskom kompleksu. Brojna poduzeća ruske obrambene industrije i njihovi direktori, kao i posebna gospodarska zona Alabuga, u kojoj je Ruska Federacija uspostavila proizvodnju borbenih bespilotnih letjelica “Shahed”, dospjeli su pod sankcije EU-a. Uvedene su nove sankcije protiv kolaboracionista i ruskih propagandista koji rade na privremeno okupiranim područjima Ukrajine; svim članovima Centralne izborne komisije Ruske Federacije koja tamo provodi pseudo izbore i lažne referendume. EU postupno ispunjava svoju agendu potpore Ukrajini: prvo poziv na pregovore o pristupanju, a sada – novi paket sankcija protiv Ruske Federacije. Nadamo se da će sljedeći korak biti dodjela paketa pomoći od 50 milijardi eura Ukrajini tijekom posebnog samita 1. veljače 2024. godine.

Čini se da Rusiji stvarno treba više “topovskog mesa”. Vladimir Putin potpisao je dekret o pojednostavljenju stjecanja ruskog državljanstva za državljane Bjelorusije, Moldavije i Kazahstana. Moskva vodi veliki rat protiv Ukrajine, u kojem rusko vojno zapovjedništvo ne štedi svoje podređene. Svaki dan okupatorsko osoblje trpi ogromne gubitke na frontu. Za nastavak rata „na ruski način“ Kremlju je potrebno više „topovskog mesa“ nego što ga stanovništvo Ruske Federacije može opskrbiti. Stoga, kršeći Ženevske konvencije, rusko vojno zapovjedništvo masovno regrutira ukrajinske državljane koji su trenutno pod okupacijom na privremeno okupiranim područjima za borbu protiv jedinica Oružanih snaga Ukrajine. Resurs za nastavak agresije su i socijalno ugrožene kategorije, poput radnih migranata, kojima Rusija obećava njihovo državljanstvo u zamjenu za sudjelovanje u ratu s Ukrajinom. Svrha izdavanja ruskih putovnica građanima Bjelorusije, Moldavije i Kazahstana je slična. Osim toga, raste prijetnja da će Ruska Federacija upotrijebiti silu protiv ovih zemalja u slučaju neslaganja oko donacije ljudskih resursa fronti. Također, prisutnost velikog broja ruskih državljana na području Bjelorusije, Kazahstana i Moldavije Kremlj može u budućnosti iskoristiti za korištenje ruske vojske za zaštitu navodno ograničenih prava svojih sunarodnjaka. Moskva će u takvoj situaciji reći da ne vrši agresiju na suverenu državu, već raspoređuje vojsku kako bi zaštitila prava svojih građana. Dužnosnici u Minsku, Kišinjevu i Astani sada bi trebali biti više zabrinuti za vlastitu sigurnost i mogućnost ruske vojne invazije na njihove zemlje. Akcije Kremlja usmjerene su na rekonstrukciju SSSR-a, gdje bi Bjelorusija, Kazahstan i Moldavija mogle postati sljedeće žrtve prisilnog uključivanja u Sovjetski Savez 2.0 s glavnim gradom u Moskvi.

​Foreign Affairs objavio je konceptualni članak ministra vanjskih poslova Ukrajine Dmitra Kulebe u kojem upozorava da se rat rusko-ukrajinskih razmjera ne može uskoro dobiti. Tijekom bitaka postoje više ili manje uspješne kampanje. Ali glavna stvar je krajnji rezultat. Autoritarni vođe i agresori diljem svijeta prate Putinovu vojnu avanturu. Njegov uspjeh, čak i djelomičan, nadahne ih je da krenu njegovim stopama. Njegov će poraz pokazati uzaludnost pokušaja Kremlja. Rusija je toliko eskalirala situaciju da polovične odluke više nisu moguće. Svaki ishod osim jasnog poraza Rusije dugoročno prijeti Ukrajini i njezinim saveznicima. Kijev je u stanju dobiti ovaj rat pod uvjetom odgovarajuće vojne pomoći saveznika (uključujući nove borbene zrakoplove, bespilotne letjelice, modernu protuzračnu obrambenu opremu, topničke granate i rakete dugog dometa), naglog povećanja proizvodnih sposobnosti obrambene industrije Ukrajine i saveznika, načelnom stajalištu o uzaludnosti bilo kakvih pregovora s Moskvom. Ukrajinci plaćaju najveću cijenu u ovom krvavom sukobu, i kategorički su protiv ustupaka agresoru, posebno teritorijalnih. Pomažući Ukrajini, saveznici brinu o vlastitoj nacionalnoj sigurnosti. Rusija je Ukrajini nanijela astronomsku štetu: cijeli gradovi su pretvoreni u ruševine, brana Kahovske hidroelektrane je uništena, milijuni ljudi izgubili su svoju imovinu i bili su prisiljeni napustiti svoje domove. Svakodnevno odbijanje ruske agresije košta golema sredstva. Ukrajinsko gospodarstvo ne može normalno funkcionirati u uvjetima punog rata. EU još nije odobrila najavljeni paket pomoći od 50 milijardi eura, a američki Kongres još nije dodijelio sredstva u iznosu od 61,4 milijarde dolara. To stvara ozbiljne rizike za stabilnost Ukrajine. Zbog ruske agresije gotovo 300 milijardi dolara Središnje banke Ruske Federacije zamrznuto je na računima zapadnih zemalja. Tim sredstvima bilo bi pošteno nadoknaditi barem dio gubitaka koje je Ruska Federacija nanijela Ukrajini. Kijev poziva međunarodne partnere da pronađu pravni međunarodni mehanizam za prijenos zamrznute ruske imovine u Ukrajini u svrhu obnove uništenih industrijskih i stambenih objekata, kao i jačanja obrambenih sposobnosti”, napisao je.

​