Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hrpisao o neophodnosti vojne pomoći zapadnih demokracijia obrani Ukrajine, jer smatra da je to istovremeno bitka za teritorijalnu cjelovitost i samostalnost polovine Europe.

U Ramštajnu će 20. siječanja biti održan još jedan samit ministara obrane zemalja NATO saveza i država koje se odlučile vojnopomoći Ukrajini u ratu protiv ruske agresije. Vrlo važna odluka očekuje se od njemačke strane, odnosno davanja dozvola na isporuku teških tenkova Leopard II. Poljska strana je već spremna dati ukrajinskim oružanim snaga 14 tenkova takvog tipa, ali Berlin još nije dao svoje odobrenje na isporuku. Njemački kancelar i njegovi savjetnici misle da dolazak tenkova njemačke proizvodnje na ratišta Ukrajine može samo pogoršati sigurnosnu situaciju i isprovocirati eskalaciju sukoba. To je točno što se tiče moskovske strane. Teški i dobro opremljene suvremeni tenkovi će stvarno pogoršati situaciju za Moskvu, jer mogu realno pomoći ukrajinskoj strani osloboditi veliki područja nacionalnog teritorija, koji je privremeno okupirala ruska vojska.

Situacija će sigurno eskalirati i unutar ruskog društva, koje će napokon shvatiti da grubom vojnom snagom neće pobijediti Ukrajinu. Moskva će morati donijeti tešku odluku o povlačenju svojih oružanih snaga sa čitavog teritorija Ukrajine. Jasno da sve to, uz teško naoružanje, mora osigurati ukrajinski vojnik koji će riskirajući svoj život izbaciti ruskog agresora s nacionalnog državnog prostora. Ukrajinski vojnik je realno postao jamac teritorijalne cjelovitosti niza država članica NATO. Kremlj je otvoreno objavio želju obnove ruskog carstva, a to znači da svoj državni suverenitet mogu izgubiti Litva, Latvija, Estonija i Poljska, a također Finska koja se nalazi na pragu ulaska u NATO.

Osim toga moskovski propagandisti više puta su ponavljali da je u slučaju pada Ukrajine, ruska vojska spremna krenuti na Berlin, Budimpeštu i Beč. U takvom zemljopisnom naletu ruske vojske neće ostati po strani ni Češka i Slovačka koje mogu biti kolateralne žrtve. Deset zemalja NATO-a pod su pod opasnošću direktne ruske okupacije. Ako će Kremlj igrati na potporu svojih saveznika u Beogradu s planom realizacije plana ujedinjavanja svih Srba u jednoj državi, za koji se borio u devedesetim godinama prošlog stoljeća Slobodan Milošević a sada ga sanja Milorad Dodik i radikalne stranke u Srbiji, onda pod opasnost ruske okupacije također dolaze Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija kao članice NATO i BiH kao zemlja van Alijanse. Ako još uzmemo u obzir namjeru Moskve za formiranjem novog pravoslavnog bloka zemalja, onda nisu u dobroj situaciji ni Rumunjska, Bugarska, Grčka kao članice NATO, i Moldavija, Gruzija kao zemlje van bloka. Tako je pola Europe, uključujući Njemačku, u opasnosti od ruske invazije u slučaju pada Ukrajine. A Scholz još važe odluke o slanju Leoparda Ukrajini. Pri tome ruski petokolonaši su vrlo aktivni u Bugarskoj i Hrvatskoj, a pozicija Viktora Orbana svim je odavno poznata.

Na ovaj način ukrajinska vojska drži liniju obrane za dvadeset samo europskih zemalja, a također možemo ubrojiti i bivše sovjetske republike na Kavkazu (Armenija i Azerbajdžan) i Središnjoj Aziji (Kazahstan, Kirgizija, Uzbekistan, Turkmenistan i Tadžikistan) koje ruska vojska neće zaobići ako uspije pobijediti u Ukrajini. A Scholz važe!?

Službeni Bruxelles mora  napokon odlučiti i očistiti politički prostor zemalja članica NATO od ruskih špijuna i političara koji potaje lobiraju za moskovske interesi imajući za pokriće slobodu izražavanja u medijima i diskusijama u političkoj areni. To je sve cijenjeno u zapadnim demokracijama i zloupotrebljeno od ruske obavještajne mašinerije koja preko svojih poslušnika ostvaruje bolje ozračje za moskovske agresivne ciljeve koji su sagrađeni na rušenju europskog jedinstva i sijanja sumnje u neophodnost podrške Ukrajine kao ključne zemlje za teritorijalnu cjelovitost pola Europe. Širenje anti amerikanizma i anti atlantskog jedinstva je također važna zadaća za takve petokolonaše koje rade podvale EU, NATO i čitavom sigurnosnom sustavu u Europi.

Podsjetimo da samo Leopardi II neće spasiti Europu od eventualne ruske agresije. Potrebni su napredni protu raketni sustavi tipa „Patriot“, suvremeni borbeni zrakoplovi, artiljerija, oklopna vozila i puno drugog oružja i oruđa. Sa zaliha sovjetskog oružja mora se preći u novu fazu vojne tehničke pomoći Ukrajini, a to je novo zapadno naoružanje. Rusija aktivno kupuje oružje od Irana i Sjeverne Koreje, a želi uvuci na svoju stranu i Bjelorusiju. Samo pobjedA ukrajinske vojske uz vojnu pomoć zapadnih demokracija će pomoći zaustaviti širenje autokracije i diktature u Europi i svijetu. Ako Aleksandar Lukašenko i njegovo okruženje u Minsku osjete brzo snaženje ukrajinske vojske zapadnim oružjem, onda će više puta razmisliti da li njima treba ratna avantura kakvu zaziva Moskva, koja ih može vrlo skupo koštati i sve ih osobno uništiti.

Tako da, tko daje vojnu potporu Ukrajini zapravo ulaže u svoju sigurnu političku budućnost, buduću stabilnost europskog kontinenta i presijecanja širenja ruske ratne invazije i ideološke  zaraze rusizma kao suvremenog neofašizma u svijetu. U stvari počela je borba između europske ljudskosti i neandertalskog moskovskog djelovanja. I svaki europski političar mora odgovoriti na samo jedno jednostavno ali važno pitanje. Ili si čovjek ili nisi?

Budi čovjek i stani uz Ukrajinu!