Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr govorio o angažiranju novih ruskih vojnika i situaciji s ruskim gubicima.

“Situacija na ratištu u Ukrajini za Kremlj postaje sve više nepredvidljiva. Djelomična mobilizacija potpomogla je ruskoj vojsci, ali opet djelomično. Ljudski gubitci ogromni su i premašili su 101 tisuću vojnika, a to znači da je ranjenika tri puta više i to najmanje još 300 tisuća gotovo onesposobljenih bivših ruskih boraca. Ruska vojska sada ima kapacitet na razini 50 posto u odnosu na početak rata 24 veljače o.g. Poginuli i ranjenici uglavnom su iz najbolje pripremljenih postrojba vojske Ruske Federacije. Gotovo je nestao 11. armijski korpus iz Kalinjingrada koji je prije 24 veljače o. g. bio prijetnja za sve zemlje Baltičke regije. Sada u vojarnama Kalinjingrada od bivšeg sastava ove ogromne i opasne elitne vojne jedinice ostalo je samo 20 posto vojnika. Svi ostali poslije više mjesečnih borbi u Ukrajini otišli su na vječni odmor. Postali su demobilizirani, ili su prešli u drugi svijet tame.

Na ukrajinskom ratištu PVK Wagner sada broji 50 tisuća vojnik,a od njih, tu je 40 tisuća zatvorenika. Sada je u krvavim borbama oko Bahmuta poginulo više od 10 tisuća ruskih zatvorenika. Situaciju su morali popraviti novi kriminalci iz kaznenih domova, ali i njih već ponestaje poslije dugih krvavih bitaka. Zato je vlasnik privatne vojne kompanije (PVK) Wagner Jevgenij Prigožin smislio novu shemu popunjavanja sastava PVK u Ukrajini zbog ogromne količine poginulih vojnika. Prigožin je počeo razgovore da u vojsku treba angažirati također žene koje izdržavaju kazne za različite kaznena djela. Navodno se kod Prigožinu obratio zastupnik regije Sverdlovsk, što je na Uralu, neki Vjačeslav Vegner koji smatra potrebnim podržati inicijativu “mnogih žena iz zatvora u gradu Nižnji Tagil o njihovoj spremnosti da odu na ratište u Ukrajinu”. Da ne bi šokirao rusku javnost Prigožin smatra mogućim angažiranje žena iz kaznenih ustanova samo na obavljanju nekih tehničkih i medicinskih poslova recimo kao odgovornih za vezu ili kao medicinske sestre i bolničarke. Tako u Rusiji pripremaju javno mnijenje o važnosti angažiranja žena za rat u Ukrajini. Prvo testiraju kao budu poslanikako će to biti kada na ratište u Ukrajinu pošalju žene iz zatvora, ali kasnije u zagrljaj djelomične mobilizacije namjeravaju baciti žene iz civilnih struka.

Ministar obrane RF Sergej Šojgu službeno je dao prijedlog predsjedniku Vladimiru Putinu o povećanju količine postojećih vojnika sa 1,15 milijuna do 1,5 milijuna osoba. Ruski predsjednik objeručke je podržao ovaj prijedlog i potpisao svoju odluku o tome. Tako za odrasle muškarce u RF gotovo da nestaju druge alternative nego da prihvate vojnu obvezu. Ako će biti riješeno brojčano povećanje cjelokupne količine ruske vojske ostaje potpuno je nejasno gdje će uzeti odgovarajuću količinu vojno pripremljenih časnika za nove vojnike. I drugo, ne manje teško pitanje, glasi kako osigurati za novu količinu vojnika odgovarajuću vojnu opremu, i ono najvažnije teško naoružanje. Većina skladišta, koji su bili formirani još u doba Svjetskog Saveza, ispraznila su se. Ostali su samo vrlo stari obrasci vojne tehnike koje izgleda Moskva želi iskoristiti kako tehničku i vatrenu pripomoć novom valu mobiliziranih osoba. Više rezerva tehnike RF praktički i nema. Sada traže što je možda staro ostalo u nekim bivšim sovjetskim republikama. Ali ove zahtjeve prihvaćaju u glavnim gradovima naklonjenima Rusiji, u bivšim sovjetskim republikam, vrlo oprezno. Ipak obnavljanje Sovjetskog Saveza bilo je javno oglašeno ruskom propagandom i ministrom obrane RF Šojgu na početku lipnja o.g. kao cilj posebne vojne operacije. Poslije ovoga Kremlj nijednom nije spomenuo da više ne stavlja za sebe i okupatorsku vojsku takav zadatak. Pritom formiranje zajedničke vojske s Bjelorusijom i diktatorom Aleksandrom Lukašenkom samo svjedoči o novoj opasnosti prije svega za Latviju, Litvu i Poljsku koje su u susjedstvu kako s Ruskom Federacijom, tako i s Bjelorusijom. Kremlj je formirao nekoliko novih vojnih okruga, uključujući Lenjingradski, koji je uperen direktno protiv Finske i Estonije. A kako Putin svaki puta spomene da želi obnoviti ne samo Sovjetski Savez, nego i opet prigrabiti teritorije koji su pripadali Ruskom carstvu, onda je jasno zašto Helsinki tako žuri učlaniti se u NATO. Istovremeno, Kremlj aktivira svoje poslušnike u Moldaviji i Gruziji. U Beogradu proruske snage počele su razgovore o ideji ujedinjavanja Srbije sa Savezom Rusije i Bjelorusije o čemu je vodio pregovore još Slobodan Milošević 1998. g. i početkom 1999. g. Tada ga je Moskva odbila, a sada je spremna uzeti ih u čelični zagrljaj. Tako da što se tiče namjera Moskve da širi svoje granice prema NATO-u, konkretne poteze s ruske strane već vidimo. Obnavljanje Sovjetskog Saveza ili Ruskog carstva postaje direktna prijetnja za Berlin i Pariz. Mađarska i Orban već su u nekom tajnom dogovoru s Putinom, ima jakih proruskih snaga u Bugarskoj i Grčkoj, oni se maskiraju i u Hrvatskoj, ne kažem za BiH i Crnu Goru. Tako poljem bitaka može postati pola Europe.

Ako Europa i demokratski svijet žele spriječiti ovaj suludi plan onda moraju stati još čvršće rame uz rame s Ukrajinom koja je zasad postala jamac teritorijalne cjelovitosti niza europskih zemalja. Kijev mora dobiti još više napredne vojne tehnike, proturaketnih sustava, tenkova i borbenih aviona. Zasad svi planovi Moskve može zaustaviti samo hrabra ukrajinska vojska, ali bez novih teških naoružanja situacija se može jako komplicirati. Onda će se Europa morati iz svih snaga boriti sama za sebe”, napisao je Levčenko.