Od 6. do 19. veljače održat će se Svjetsko prvenstvo u skijanju na kojem će nastupiti Leona Popović, ove sezone najbolja hrvatska skijašica. Brojne ozljede su iza nje, a za Tempo govori o svojoj karijeri

Uskoro počinje Svjetsko prvenstvo u skijanju, a ove godine održat će se u francuskom Courchevel-Meribelu. Zadnje skijaško prvenstvo u Francuskoj održano je još davne 2009. godine, a mjesto radnje bio je popularni Val d’Isere. Hrvatsku će predstavljati mlada i perspektivna slalomašica Leona Popović koja je ovu godinu otvorila na najljepši mogući način. Na Snow Queen Trophyju, koji je početkom siječnja ove godine održan na zagrebačkom Sljemenu, završila je na izvrsnom, desetom mjestu. To je svakako odličan rezultat za 25-godišnju Leonu Popović, iako to nije bio prvi put da je završila deseta jer je isti plasman imala prošle godine u Leviju, a njezin najbolji uspjeh u Svjetskom kupu bio je šesto mjesto koje je ostvarila u dva navrata (Schladming i Levi prošle godine). Njezino prvo veliko natjecanje bilo je Svjetsko prvenstvo 2015. godine u američkom Beaver Creeku, u kojem je sa 17 godina nastupala u svim disciplinama. Tada je ostvarila svoj najbolji rezultat – 27. mjesto u slalomu. Još bolji rezultat imala je na Svjetskom prvenstvu 2021. godine u talijanskoj Cortini d’Ampezzo – 21. mjesto, također u slalomu. U razgovoru za Tempo ponosno je istaknula da je stalno među deset najboljih slalomašica svijeta te nam je ispričala kada je počela sa skijanjem i kako je došlo do toga da postane profesionalna skijašica.

TEMPO: Nakon dugog niza godina i brojnih ozljeda, prošla sezona bila je prva u kojoj ste napokon mogli pokazati svoj potencijal. Kako biste procijenili svoj napredak između prošle i ove sezone?

Nažalost, imala sam dosta ozljeda tijekom svoje karijere. Sve ozljede bile su dosta teške tako da mi je jako drago da me to konačno zaobilazi te da na treninzima i utrkama mogu dati 100%. Prošla sezona definitivno je bila moja prva jako dobra sezona u kojoj sam završila kao 16. slalomašica na svijetu. Po meni, to je stvarno bilo super. Čak više nego što sam očekivala. Prošle sezone moji ciljevi bili su da ostanem i završim među prvih 30. Zapravo, jedno vrijeme bila sam među prvih 15 slalomašica i to je bilo malo više nego što sam očekivala te željela. Mislim da cijelo vrijeme polako rastem i da se razvijam u svojoj skijaškoj karijeri. To je sve korak po korak. Moram priznati da sam zasad stvarno zadovoljna. Nakon svih tih silnih ozljeda mogu raditi i mogu se pripremati bez ikakvih tegoba. To sigurno puno utječe na moju uspješnost u posljednje dvije-tri sezone.

Leona Popović počela je skijati u Mrkoplju gdje je odrasla uz roditelje Ljiljanu i Tihomira, ali je trenirala i rukomet. FOTO: Privatna arhiva

TEMPO: Stalno ste među deset najboljih slalomašica svijeta. Što vam nedostaje da dođete do postolja?

Da, stalno sam među deset najboljih slalomašica svijeta i to je stvarno super što se kontinuiteta tiče. S tim sam definitivno zadovoljna. Ne mogu biti nezadovoljna ako sam u Top 10. Mislim da svi, koji smo pri vrhu i koji smo među deset, 15 ili 20 najboljih, jako dobro skijamo i da svi dajemo svoje maksimume. To je stvarno super, ali naravno da bih uvijek htjela i željela više. Radim na tome da bude još bolje. Iskreno, ne znam koja karika mi točno nedostaje da dođem do postolja jer probala bih je odmah ispraviti. Skijanje je takav sport da se puno toga mijenja iz utrke u utrku poput uvjeta, staza, postavljanje staza, opreme. Postoji dosta karika i svega ostalog što utječe na vrhunski rezultat. Ove sezone definitivno sam imala prilike da napadnem postolje. Mislim da sam najbliže bila u Killingtonu, ali tamo sam bila deveta iako su zaostaci bili zbilja mali. Mislim da mi je postolje pobjeglo u prvoj vožnji u kojoj sam napravila neke pogreške, iako sam super skijala i super se osjećala. Nadam se da ću kroz treninge i kroz buduće utrke popraviti još neke stvari koje se događaju te ispraviti pogreške, koje mi se češće potkradu na utrci nego na treningu. Radit ću na tome i pokušat ću napasti postolje. Postolja se uvijek pokušavaju napasti, a mislim da su peto, šesto i deseto mjesto jako blizu tome. U pola sekunde ili čak sekundi se lako može dobiti ili izgubiti na stazi, pogotovo u dvije vožnje. Želim reći da ja ionako napadam postolja te da se nadam da će doći do toga kroz treninge i utrke.

TEMPO: Trenirate sa Zrinkom Ljutić. Koliko vam ona pomaže u napretku?

Zrinka Ljutić i ja dosta treniramo, pogotovo u ovom razdoblju kada idemo s utrke na utrku. Treniramo na istim mjestima i idemo na iste utrke. Mislim da si međusobno dosta pomažemo u samom napretku, pogotovo na treninzima jer super skijamo i na treninzima to svaki put pokazujemo. Svaki put naši treninzi su stvarno na visokoj razini u smislu ako jedna ima brže vrijeme od druge pa to pokušava stići i obrnuto. Konstantno se guramo i mislim da to stvarno dobro utječe na naše rezultate te da je korist naših treninga obostrana.

TEMPO: Je li na treninzima nešto posebno radite s Goranom Račkim s obzirom na napredak u zadnje dvije sezone?

Prije svega, dosta dugo sam na treninzima s Goranom Račkim. To je od moje prve sezone FIS-a. Ako se ne varam, mislim da je to od sezone 2013./14. Prije toga on je već bio u dječjoj reprezentaciji, ali ne kao glavni trener nego pomoćni, tako da se zapravo dugo znamo. On i ja zajedno napredujemo te rastemo. Mislim da ništa posebno nismo radili u zadnje dvije sezone, ali cijeli taj naš rad i sve što smo gradili kroz sezone se konačno naplaćuje. Sigurno je da se nije skroz naplatio, ali mislim da će se još bolje naplatiti. Mislim da jednostavno napredujem u smislu skijanja i kondicijskih treninga, bez obzira na to je li riječ o biciklu ili utezima. Na svakom polju lako napredujemo i to se vidi na skijaškim rezultatima. Puno radimo i to je to.

‘Zrinka Ljutić i ja treniramo na istim mjestima i idemo na iste utrke. Mislim da si međusobno dosta pomažemo u napretku i to utječe na rezultate’

TEMPO: Uskoro počinje Svjetsko skijaško prvenstvo u Francuskoj. Koja su vaša očekivanja?

Iskreno, nisam zacrtala posebne ciljeve za to. Želim biti što bolja jer na prošlim Svjetskim prvenstvima nisam uspjela napraviti rezultate koji su me zadovoljavali. Nadam se da će se to promijeniti i da ću dati sve od sebe. Trenutačni plan je da se malo odmorim i pripremim za drugi dio sezone. Osim SP-a, čeka me slalom u Špindleruvom Mlynu krajem siječnja i lagana priprema za svjetsku smotru, što ću pokušati odraditi kao svaku utrku.

TEMPO: Kada ste počeli sa skijanjem?

Sa skijanjem počela sam kada sam imala 6-7 godina. Tada sam bila u Begovom Razdolju, selu blizu Mrkoplja. Tamo sam prvi put stala na skije i odradila svoje prve korake.

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2015. Leona Popović osvojila je treće mjesto u super kombinaciji. FOTO: imago/GEPA pictures/GuliverImage

TEMPO: Kako je došlo do toga da postanete skijašica?

Iskreno, ni sama nisam sigurna kako je došlo do toga da postanem skijašica jer trenirala sam dosta sportova kao klinka. To su bili nogomet, rukomet, skijaško trčanje u kojem sam se jedno vrijeme natjecala. Što se rukometa tiče, normalno sam odrađivala treninge i utakmice. Ne bih rekla da sam od malih nogu 100% bila svjesna kako ću postati skijašica. To mi nije bio neki plan, iako sam uvijek bila odlična sportašica jer sam puno radila i trenirala. Na kraju skijanje je isplivalo. Jedne sezone Mirko Kvastek, koji je tada bio trener dječje reprezentacije, uzeo me sa sobom na skijanje i bila sam kao pridruženi član reprezentacije te se pripremala za dječja međunarodna prvenstva poput Topolina, Pinocchija, Val-d’Iserea i Pokala Loka. To su bile dosta jake utrke i zajedno smo se pripremali za to. Ostvarila sam super rezultate na tim međunarodnim utrkama. Mislim da sam dvije sezone bila pridruženi član reprezentacije ili čak jednu sezonu pa sam ušla kao punopravna članica, ali nisam sigurna. Uglavnom, ostala sam u reprezentaciji i ostala sam raditi na svom skijanju. Na utrkama je bilo super, pokazivala sam dosta dobre rezultate i odlučila sam ostati u skijanju, dati sve od sebe te vidjeti dokle će ići. Išlo mi je sve bolje i bolje, a rezultati su bili dobri. Bile su neke povrede, ali nisam odustala. Skijanje sam jako zavoljela i još uvijek sam tu.

‘Ne bih rekla da sam od malih nogu sto posto znala da ću postati skijašica. To mi nije bio neki plan iako sam uvijek bila odlična sportašica’

TEMPO: Koji su vaši uspjesi i padovi u karijeri te što vam je najzanimljivije iz karijere?

Padovi u karijeri definitivno su bile ozljede. To je najveći pad u kojem definitivno možeš pasti, pogotovo moja druga ozljeda prednjeg križnog ligamenta nakon koje sam se zapravo već oporavila, vratila na snijeg i shvatila da taj ligament nije bio dobro. To me baš užasno pogodilo i to je definitivno bio najveći pad u mojoj karijeri. Uspjesi su nekoliko top 10 rezultata u zadnje dvije sezone, ali jako pamtim Elf na Europskom festivalu mladih u Malbunu. To je slično Olimpijskim igrama i bilo je jako fora jer tamo sam pobijedila u slalomu. To mi je uvijek u lijepom sjećanju kao uspjeh.