Nakon premijere opere “Don Giovanni” W. A. Mozarta 21. svibnja na sceni HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, 24-godišnji bariton Leon Košavić pokazao je kako je postao ne samo jedan od najperspektivnijih, nego i jedan od najtraženijih hrvatskih umjetnika. U samo nekoliko mjeseci u poznatoj Mozartovoj operi, utemeljenoj na legendi o velikom zavodniku Don Juanu, Košavić je igrao u čak dvije postave “Don Giovannija.″ Prvu je na sceni HNK u Osijeku, u ožujku ove godine postavio glumac Robert Bošković, odnedavno redatelj opera i mjuzikla, koji je za kompleksnu naslovnu ulogu odabrao upravo Košavića.

[quote_box_center]

• Roditelji me ponekad previše čuvaju i paze da ne prehladim grlo. A to mi, priznajem, ponekad ide na živce.Ne živim u strahu od toga da će mi ‘puknuti glas’

[/quote_box_center]

“Bilo je to divno iskustvo. Imam osjećaj da smo Bošković i ja, koji nemamo velikog iskustva u radu na opernim produkcijama, zajednički sazrijevali na tom projektu. Ta opera u dva dijela potpuno je slijedila libreto Lorenza Da Pontea. Tri sata boravim na pozornici i cijelu predstavu trčim za smrću. Imao sam divne partnere, poput Dragane Radaković, beogradske sopranistice koja je tumačila Donna Annu. Produkcija je bila raskošna, cijelo kazalište stalo je iza projekta i dalo sve od sebe da predstava uspije. Imali smo autentičnu scenografiju Davora Praha, divne kostime Nevena Mihića, dirigenta Mladena Tutavca, a ja sam dobio priliku igrati naslovnu ulogu, koju su u svojim karijerama tumačili najveći baritoni na svijetu. Kad mi je Bošković ponudio ulogu, pitao sam svog profesora i mentora Giorgia Suriana da li da je prihvatim. Kad mi je on rekao da se mogu uhvatiti ukoštac s tom zahtjevnom ulogom, krenuo sam je studiozno raditi. I drago mi je da uspjeh nije izostao. Dobili smo lijepe kritike, a u Osijeku je ‘Don Giovanni’ postala tražena predstava”, priča Košavić.

Riječka postava “Don Giovannija” kako ju je zamislio finski redatelj Erik Soderblom bila je, tvrdi mladi bariton, posve drugačije iskustvo. Radilo se o spoju klasične glazbene partiture i suvremene multimedijalne inscenacije, koja do sada nije viđena na hrvatskim pozornicama. “Don Giovanni” punih šezdeset godina nije postavljen u riječkom HNK. No, za razliku od osječke verzije, u kojoj je igrao naslovnu ulogu, u ovoj je Košavić odigrao zahtjevnu rolu Mosetta. Predstava je rađena u koprodukciji s finskom opernom kompanijom New Generation Opera iz Helsinkija, dirigent je bio Finac Ville Matvejeff, a naslovnu ulogu tumačio je Waltteri Torikka.

“Odlično smo se zabavljali radeći ovu verziju Mozartova predloška koja spaja operu i film. Scene su snimane smartphoneima, tako da se izvedba projicira na dva velika ekrana. Publika može vidjeti u krupnom planu lica i pomno analizirati našu mimiku. U tako postavljenoj operi prelamaju se komedija i tragedija, prkos i destrukcija, pitanja morala i slobode. Koliko je ova verzija modernizirana i ‘pomaknuta’ govori i mali detalj, kad u jednoj sceni lik napuhuje kondom, a kad ga napuše u željenoj veličini, samo izgovori: ‘Jagoda’. Publika vrišti od smijeha i doista uživa. Ovakav pristup Mozartu bio je vrlo sklizak, na rubu da prijeđe granicu dobrog ukusa i da ga publika izviždi. No, dogodilo se posve suprotno. Predstava je dobila odlične kritike, publika je oduševljena i traži se karta više za svaku izvedbu”, objašnjava Košavić.

Košavić ubrzo treba diplomirati na Muzičkoj akademiji, a studira u klasi čuvenog baritona Giorgia Suriana. Rođen je u Karlovcu, u obitelji u kojoj nitko nije imao glazbenu karijeru. Otac mu je bio strojar, majka službenica u banci. Odrastao je u Ozlju, u kojem i danas živi s roditeljima i mlađom sestrom, a to mjesto naziva utočištem iz kojeg crpi energiju. Rado se prisjeća svog djetinjstva u toj ruralnoj sredini: djed bi ga vozio na kolima sa sijenom, a Leon bi pustio glas. U Karlovcu je završio srednju glazbenu školu, smjer pjevanje, u klasi profesora Ante Tončija Petkovića. Nakon srednje škole, dvoumio se da li da krene očevim stopama i upiše studij strojarstva, ili Akademiju. Prevagnula je ljubav prema glazbi. Bez prevelikih ambicija prošao je prijamni ispit. Sa samo 22 godine sudjelovao je na hrvatskom natjecanju mladih glazbenih umjetnika “Papandopulo”. I to pred respektabilnim žirijem, kojim je predsjedavala operna diva Ruža Pospiš Baldani. I u žestokoj konkurenciji Košavić je pobijedio. Zanimljivo je da je mladi bariton već tad pjevao ariju iz “Don Giovannija”. Tad je Ruža Pospiš Baldani o Košaviću izjavila: “Vjerujem da će Leon imati inozemnu karijeru i da će postati jedan od naših najvećih diplomata u svijetu. Stoga mu treba dati podršku da odmah krene naprijed.”

Foto: Giuseppe Artist Management

Košavić kaže da se može reći kako je otpočetka imao sreće. ‘’Sreća je što sam ušao u klasu prof. Suriana, koji ima veliku respektabilnu međunarodnu karijeru i od kojeg sve o ovom poslu upijam poput spužve. On nije tip profesora koji nameće svoje pedagoške metode kao jedine moguće. Uvijek dozvoljava da svaki njegov student pronađe i svoje rješenje. No, ja mu potpuno vjerujem, slušam ga i do sada se to pokazalo kao ispravan put. Zahvaljujući njegovoj vjeri u mene, u siječnju 2012. debitirao sam na sceni zagrebačkog HNK s ulogom Papagena u Mozartovoj ‘Čarobnoj fruli’. To je uloga koju mi neki drugi mentori ne bi dodijelili. Veliki izazov bila mi je i uloga cara u operi ‘Slavuj’ Igora Stravinskog na Muzičkom bijenalu. Danas je moj glas idealan za opere Mozarta, Vincenza Bellinija, Gaetana Donizettija. Usavršavam svoj glas i pjevanje. Ništa ne želim forsirati. Doći će vrijeme i kad ću moći pjevati u operama Giuseppea Verdija, a djela Richarda Wagnera čekaju me u budućnosti, jer traže ne samo pjevačku, nego i životnu zrelost”, kaže Košavić.

Priznaje kako je sjajno surađivao s Evelin Novak, prvakinjom berlinske Opere. S njom je nastupao u koncertnoj izvedbi malo izvođene hrvatske opere “Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskog. S profesorom Surianom lani je nastupao u Beču. Košavić još nije postao klasična kapriciozna operna zvijezda koja ima posebne tretmane i prilagođava stil života kako bi sačuvao svoj glas. Na dan premijere ne povlači se iz javnosti. Nastoji živjeti što normalnije, dok ga roditelji u Ozlju ponekad i previše čuvaju i paze da ne prehladi grlo. A to mu, priznaje, ponekad ide na živce. Ne živi u strahu od toga da će mu ‘’puknuti’’ glas. Nije upućen u aktualne trendove u svjetskoj opernoj produkciji, no tijekom pripreme za svaku ulogu na YouTubeu gleda snimke kolega koji su je prije njega pjevali. Radije sluša snimke legendarnih hrvatskih baritona, Vladimira Ruždjaka, Tomislava Neralića ili Borisa Martinovića, nego razvikanih međunarodnih zvijezda. Kao nordijski tip čovjeka, zapeo je za oko finskim producentima, tako da ga očekuje uloga Pilata u Bachovoj ‘’Pasiji po Ivanu’’. Tumačit će i ulogu Malatesta u operi “Don Pasquale” Gaetana Donizettija u Finskoj nacionalnoj operi u Helsinkiju.

Košaviću glazbeni kritičari predviđaju nastavak karijere u inozemstvu, za koju ima baš sve predispozicije: snažan glas, izgled, glumački talent, prirodnost kojom zrači s pozornice i snažnu osobnost. On kaže da je apsolutno otvoren za sve mogućnosti u životu. ‘’Možda me očekuje svjetska karijera, pa ću jednog dana završiti u berlinskoj Operi, ili u Metropolitan operi u New Yorku. Možda ću se skrasiti u jednom od naših kazališta. A možda se za deset godina ostavim pjevanja, vratim se u Ozalj i počnem se baviti s nečim posve drugim. Bit će što mora biti’’, skromno je zaključio Košavić.