Objavljeno u Nacionalu br. 866, 2012-06-19

Iako su postali slavni još prije nekoliko desetljeća, bendovi i pjevači koji u 21. stoljeću slave pedesete obljetnice još uvijek su utjecajni u glazbenoj industriji

Turneja u povodu 50. obljetnice nastanka iznenađujuće brzo okupila je članove slavnih Beach Boysa, ali ništa nije moglo pripremiti fanove za studijski album “That’s Why God Made The Radio”, samo šest mjeseci nakon službenog okupljanja. Beach Boysi objavili su svoj prvi album nakon desetljeća od raspada originalne postave, a droga, brojni sukobi članova te osobne tragedije, poput smrti Dennisa i Carla Wilsona te mentalnih problema Briana Wilsona, uništili su grupu. Već je prošlogodišnje izdanje albuma “Smile”, ploče iz 1966. koja nikada nije završena zbog psihičkog sloma Briana Wilsona i koja je trebala biti odgovor na “Revolver” Beatlesa, najavilo moguće okupljanje u povodu 50. obljetnice. Brian Wilson i Mike Love izjavili su da ipak nisu iznenađeni zbog ponovnog okupljanja. “Imali smo 50 godina prakse”, rekao je Wilson, “ne samo u glazbi, nego i kako biti prijatelji”.

NOVA PLOČA JE DOBILA DOBRE KRITIKE, a naslovni singl bio je na trećem mjestu Billboardove ljestvice singlova, što je njihov najveći uspjeh još od 1965. godine. S tim singlom pretekli su i Beatlese koji su pjesme na prvih deset mjesta na toj listi imali u razdoblju od 47 godina, a Beach Boysi su to postigli u 49 godina. Prvi put su došli na prvih deset mjesta na Billboardu 1963. s pjesmom “Surfin’ U.S.A.”. Rekord ima Frank Sinatra: on je osvajao top 10 na Billboardu u razdoblju od 52 godine, dva mjeseca i jedan tjedan. Prvi put je ušao na vrh sa “Songs for Swingin’ Lovers!” 1956., a posljednji 2008. s “Nothing But the Best”. Beach Boysi su se tako pridružili elitnoj skupini grupa iz popularne glazbe 20. stoljeća, još uvijek aktivnim Rolling Stonesima i Bobu Dylanu te davno nestalim, ali preko svojih albuma nevjerojatno suvremenim Beatlesima, koji slave pola stoljeća postojanja. Te iste 1962., kad su Beach Boysi u Kaliforniji, na Zapadnoj obali Amerike, objavili prvi singl “Surfin’ Safari”, Dylan je na Istočnoj, u New Yorku, započeo svoju glazbenu karijeru kao folk pjevač. U karijeri je Dylan imao bezbrojne uspjehe i padove, poput toga da se posvađao s folk scenom i elektrificirao svoj zvuk sredinom 60-ih, do religiozne faze krajem 70-ih.

Osamdesetih je snimio nekoliko najgorih albuma u karijeri, ali posljednjih petnaestak godina objavio je nekoliko najboljih, kao što su “Time Out of Mind” iz 1997. i “Modern Times” iz 2006. Od 1988. Dylan je neprestano na turneji i do danas je odsvirao preko dvije tisuće i petsto koncerata. Turneju su fanovi i kritičari nazvali Never Ending Tour, na što je on odgovorio u poznatom ironičnom stilu, u intervjuu za Rolling Stone 2009.: “Kritičari bi trebali znati da ne postoji nešto što traje zauvijek. Je li itko prozvao Henryja Forda Never Ending Car Builder? Ili je netko rekao da je Duke Ellington na Never Ending Bandstand Tour? U ovo vrijeme ljudi su sretni da imaju posao. Bilo kakav posao. Dakle, kritičarima je možda neugodno što toliko radim. Bilo tko može raditi dokle god želi, primjerice, stolar ili električar. Oni ne moraju nužno otići u mirovinu.” U svojoj 71. godini Dylan je snimio novi album koji će izići u ljeto ili na jesen – priča se da će sadržavati 14-minutnu pjesmu o Titanicu – a krajem mjeseca dolazi na europsku turneju. Njegov visoki status u američkoj kulturi potvrdio je i nedavni događaj: predsjednik Barack Obama u Bijeloj kući dodijelio mu je Predsjedničku medalju slobode, najveću američku nacionalnu nagradu.

BEATLESI I ROLLING STONESI na drugoj strani Atlantika, u Engleskoj, preobrazili su američki rock ‘n’ roll, što je uzrokovalo da konzervativna Amerika lakše prihvati popularnu glazbu kao dio svoje moderne kulture. Od glazbenih ikona koje su se pojavile 1962. nedvojbeno najveći su Beatlesi, koji su počeli kao merceybeat grupa u rodnom Liverpoolu, godinama mukotrpno svirajući u lučkom gradu Hamburgu, u četvrti St. Pauli, poznatoj po bordelima i noćnim klubovima. Njihov prvi singl “Love Me Do” objavljen 1962. početak je beatlemanije koja je bila početak britanske glazbene invazije na SAD. Raspali su se 1970. i iako su samo dva člana još živa, Ringo Starr i Paul McCartney, njihove pjesme utjecale su na generacije glazbenika, mnoge su među najpopularnijim pjesmama svih vremena, a brojna reizdanja su i dandanas komercijalno uspješna.

BUNTOVNIJI I OTVORENO SEKSUALNI ROLLING STONESI u isto vrijeme kad i Beatlesi također su svijetu pokazali kakvo glazbeno blago krije rock ‘n’ roll, nastalo iz crnačkog bluesa i bjelačkog countryja u Americi. U njihovih pet desetljeća karijere bilo je puno uspona i padova, ali grupa još uvijek djeluje, čak i kad se Mick Jagger opire ideji Keitha Richardsa da idu na turneju u povodu 50. godišnjice. Gitarist je čak izjavio da pjevača neće pozvati na slavlje u povodu obljetnice. No u slučaju Stonesa to je samo svađa za medije dvojice ključnih članova benda – uz bubnjara Charlieja Wattsa – pa se njihova turneja može očekivati. Pitanje je zašto je ta vitalnost glazbenika iz ranih 60-ih još uvijek privlačna. Odgovor može biti jedan: poslijeratni baby boomersi odrasli su u svijetu rastuće ekonomije i bogatstva i gorljivo su prihvatili slobode, posebno kulturne, financijske i seksualne, a nakon 50 godina njihova glazbena kreativnost u novim pjesmama i imidž iz 60-ih je kombinacija koja dovodi publiku raznih generacija na koncerte. “Oni su bili prva generacija bijele radničke klase u svijetu punom obilja. Bili su bijeli dječaci koje je zanimala crnačka glazba i premostili su kulturalne, socijalne i i ekonomske razlike. Osim toga, tada su se razvijale diskografske kuće, mediji poput televizije i počeli su se javljati promotori koji su otkrili da postoje tržišne niše koje mogu privući publiku”, rekao je profesor Toby Miller sa sveučilišta Riverside u Kaliforniji. Profesor Robert Thompson iz Bleier Centra za televiziju i popularnu kulturu na sveučilištu Syracuse u New Yorku rekao je da je pop eksplozija prije 50 godina nastala na ekonomskim, političkim i sociološkim promjenama nakon II. svjetskog rata, poput rasta standarda, pokreta za prava žena i ljudskih prava do protesta protiv rata u Vijetnamu i Hladnog rata.

“NAKON II. SVJETSKOG RATA kao da je nastao cijeli novi svemir, a na njegovu vrhu bili su ti klinci koji su se rodili sredinom 40-ih. Godine 1962. oni su bili 16-godišnjaci i kad slušate Beach Boyse, čujete da je njihova glazba soundtrack za novu generaciju. A to bi se moglo reći i za Stonesa i Beatlese”, dodao je. Thompson je rekao da su se i kasnije događale slične promjene u popularnoj kulturi koje su izazvale druga velika zbivanja, kao što je pokretanje MTV-ja 1981. koji je stvorio nove globalne zvijezde poput Madonne i Michaela Jacksona. No danas je nemoguće da se pojavi novi globalni glazbeni val jer je slušateljska publika rascijepljena. Dok su svi gledali Beatlese na “Ed Sullivan Showu” 1964. na CBS-u, danas ljudi imaju gotovo beskonačan izbor na televiziji i internetu. Nakon 50 godina pop kultura je fundamentalno rascijepljena i grupe koje će prihvatiti milijunska publike sve manje se javljaju. Bendove iz 60-ih svijet nije mogao negirati ni da je htio i njihov uspjeh promijenio je svijet. Zato oni bendovi koji u 21. stoljeću slave pedesete obljetnice još uvijek imaju utjecaj u glazbenoj industriji i privlače i stare i nove slušatelje, ili zbog nostalgije ili zbog novih pjesama koje su ponekad bolje (u Dylanovu slučaju posebno) od onih prije pola stoljeća.