‘Nikad nisam bio tzv. odgovarajuće nacionalne pripadnosti. Niti me zanima da to budem. Nema nikoga u Srbiji. I zato sam: Bosanac i Hercegovac pravoslavne vjeroispovijesti’, kaže Predrag Pašić, nekadašnje ‘lijevo krilo’ Sarajeva i idol Koševa
Klasa Marka Pjace, lijeva noga Roberta Murića, brzina Ivana Perišića. To je, u tri kratke ilustracije, kao nogometaš bio Predrag Pašić.
Danas 65-godišnjak, nekad idol, ikona nogometnog Sarajeva. Barem onog dijela okupljenog oko Koševa i FK Sarajeva. Lijevo krilo, bogomdani raskošni talent.
A odgoj mu je dao ono još daleko važnije i veće: ljudskost koja u različitostima vidi bogatstvo, a ne strah od drugih, drukčijih, onih koji ne misle identično.
Igrao je za samo tri kluba. Svoje Sarajevo, a onda kad je napunio godine da smije u inozemstvo kao svaki Bosanac otišao – u Njemačku.
Igrao je za VfB Stuttgart i München 1860. No tek nakon što je 1985. Sarajevo donio senzacionalni naslov prvaka i te godine proglašen najboljim igračem u državi.
Rođen je 1958. Dakle, kad je krenuo prokleti krvavi ratni pir u BiH imao je 34 godine. Ime, novac, ugled, slavu. Mogao je birati kome se prikloniti, na čijoj strani postati i ratni idol.
MODRIĆ OSTAJE: ‘Kako volim ovaj klub’. Svijet mu se opet klanja. Ovo je potez kojim je spasio Real
Odlučio je prikloniti se: zdravom razumu i ljudskosti. U rodnom je gradu utemeljio multietničku omladinsku nogometnu školu, kako bi zbližio ‘entitete’.
Eric Cantona o tome je 2012. snimio dokumentarni film naslovljen ‘Nogometni pobunjenik’.
Jer u vremenima kad se zbog krivog imena i prezimena gubila glava, biti onaj kojem je nebitna ičija nacionalnost, vjerska pripadnost, politička opredijeljenost… To je značilo da si pobunjenik.
Biti normalan značilo je biti pobunjenik.
I to je, u toj svojoj ljudskosti i normalnosti, i danas.
‘POKRADENI SMO!’ Bayern ogorčen: Suci nisu baš uvijek za njih, ali… Zapravo jesu
Sjetili su ga se iz podcasta ‘Balkan Rules‘, a Pašić rado sjeo pred mikrofon i kameru pa među ostalim rekao:
“Nikad ti ja nisam bio ‘odgovarajuće’ nacionalne pripadnosti. Niti mene to imalo zanima”, priča čovjek koji je cijelu bivšu državu opijao svojim nogometnim artizmom.
Pa, onima kojima treba, dodatno objašnjava:
“Gle, ja sam Bosanac i Hercegovac pravoslavne vjeroispovijesti. Jednostavno je to. Jer kad me Srbi pitaju ‘Kako to da nisi Srbin? Predrag i Pašić, a nije Srbin?‘, kažem im istinu. Da je tome tako zato što ja nemam nikoga u Srbiji”.
Nije teško ako si odgajan s ljubavlju i rastao u domu u kojem se uči poštivati i sebe i druge.
“Ma volim ja Srbiju, volim i Hrvatsku, normalno… Ali ja sam: Bosanac, Hercegovac, pravoslavac. A u izjašnjavanju mi ne dozvoljavaju da budem Bosanac i Hercegovac – pravoslavac!”, otkriva Predrag sve poslijeratne BiH apsurde.
STIGLE KAZNE Koštat će ih Ristovski: Rijeka i izgubila prvenstvo i dobila najtežu kažnu
“Otac i majka su mi pravoslavci i niti mogu, niti želim pobjeći od svog porijekla. Ali sam ja Bosanac – Hercegovac. Kad pitate u Hrvatskoj, Srbi i Bošnjaci su nacionalne manjine, a kad pitate u Srbiji, Hrvati i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kod nas su konstitutivni narodi”.
I onda ide pitanje?
“Zašto jedino te dvije države imaju ‘rezervne države‘? Ukradeš tamo pa dođeš ovamo i kreiraš zakon tako da te ne mogu izručiti. Ovo je država koja je stvarana prema kriminalcima i tako je osmišljena!”, rekao je, među ostalim, Predrag Pašić.
Pa nam se nameću još barem dvije usporedbe. Možda klasom nije bio baš kao Robert Prosinečki il Ivica Osim, ali karakterom, mentalitetom i životnim vrijednostima utkanim u vlastito biće je upravo kao ta dva genija.
U doba kad su se ljudi pretvarali u zvijeri i demone, Predrag Pašić ostao je ono što jest. Ljudina. Baš kao ‘Veliki Žuti’ ili ‘Švabo s Grbavice’.
I iz najkrvavijeg se rata može izaći čista obraza. Predrag Pašić. Čišći obraz teško da je uopće moguće imati.
Komentari