Dana 26. lipnja 1980. godine je Jugoton objavio debitantski album Branimira Džonija Štulića i njegove grupe Azra, koju su činili još i basist Mišo Hrnjak i bubnjar Boris Leiner. Ključni Jugotonov urednik Siniša Škarica nije bio previše fasciniran njihovim prvim singlom, ali je poslije bio na jednom nastupu u Lapidariju, što je bila sretna okolnost i za grupu i za izdavača – tada je shvatio da je Azra zrela za album. Isposlovao im je ugovor i snimanje su obavili tijemo ožujka i travnja u studiju Jadran filma pod produkcijskim vodstvom Drage Mlinareca.

Mentor iz sjene i producent nastupnog singla s pjesmama ”A šta da radim” i ”Balkan” Hus Hasanefendić nije se ovaj put mogao prihvatiti produciranja ploče, jer bio je u punom koncertnom zamahu sa svojim Parnim valjkom. Džoni, koji je već imao desetine napisanih pjesama i nimalo strpljenja čekati, prihvatio je ponudu da radi u Jugotonovom studiju i sugestiju da ploču producira Mlinarec. On je imao nužno studijsko iskustvo i očite simpatije za novu glazbu, pa se doimao dobrom zamjenom za Husa, ali jedan problem nije mogao riješiti: pomirljiv i neagresivan, kakav je uvijek bio, nikakav autoritet nije mogao nametnuti tvrdoglavom Štuliću.

Rezultat je bio loš zvuk i Džoni je, suočen s kritikama na svakom koraku, linijom manjeg otpora težinu neuspjeha svalio na leđa Drage Mlinarca, povlađujući mišljenju da je sjajan materijal upropašten neprikladnom produkcijom. Bez obzira na to – kao i na pritajeno likovanje nekih iz rock krugova koji su bili šokirani Štulićevom pojavom ‘niotkuda’ – to nije imalo nikakvog učinka na sudbinu pjesama kao i cijelog izdanja. S vremenskim odmakom ono je postalo antologijska ploča i jedan od najupečatljivijih debija u domaćem rocku, a publika je bila fascinirana odmah, pa su za Azrine nastupe stotine ljudi ostajale pred dvoranama.