Zagrebačko kino Tuškanac priredilo je u povodu skorašnjeg, 76. rođendana redatelja Martina Scorsesea, program s devet najznačajnijih ostvarenja iz  prvih četvrt stoljeća njegove karijere, koji će se prikazivati  od 2. do 7. studenog.

Program Portreti: Filmski kanon Martina Scorsesea započinje projekcijom gangsterske drame Dobri momci (1990), ovjenčane Srebrnim lavom u Veneciji te Oscarom za najbolju sporednu mušku ulogu.

Uoči projekcije uvodnu riječ o Scorseseovu stvaralaštvu i značaju dat će naš cijenjeni filmolog, dr. sc. Nikica Gilić, najavljeno je iz “Tuškanca”.

Presjek Scorseseove filmografije oslikat će na velikom platnu kina Tuškanac još filmovi “Alice više ne stanuje ovdje” (1974.), “Taksist” (1976.),  “New York, New York” (1977.),  “Razjareni bik” (1980.),  “Tko to kuca na moja vrata? (1067.), “Posljednje Kristovo iskušenje” (1988.), “Ulice zla” (1973.) i  “Kralj komedije” (1982.).

Njegov četvrti dugometražni “Alice više ne stanuje ovdje”, varijacija je žanrovskih konvencija filma ceste i melodrame, za koji je Ellen Burstyn osvojila Oscara i nagradu BAFTA te nominaciju za Zlatni globus.

Nezaobilazan u programu kultni je “Taksist”, nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu i nominiran za četiri Oscara, koji se smatra jednim od najvažnijih američkih filmova sedamdesetih.
Uvrštena je i proslavljena mjuzikl-drama “New York, New York”, scenografski naglašeno stilizirana po uzoru na holivudske mjuzikle 40-ih i 50-ih.

Prema riječima samog redatelja, film je predstavljao njegov pokušaj da se odmakne od oporog realizma svojih prethodnih uradaka i napravi posvetu mjuziklu iz razdoblja klasičnoga Hollywooda, a pamti se i soundtrack s naslovnom pjesmom u izvedbi Lize Minnelli.

Tu je i biografska sportska drama “Razjareni bik”, nagrađena Oscarima za glavnu mušku ulogu i montažu te Zlatnim globusom za najboljeg glumca, koja se smatra jednim od najboljih redateljevih filmova, ujedno i najboljim boksačkim filmom uopće.

Publika će moći pogledati i redateljev dugometražni prvijenac “Tko to kuca na moja vrata?”, kojim će se upoznati s obilježljima koja su prepoznata u njegovom kasnijem autorskom rukopisu.

Nije zaboravljena i Scorseseova biblijska egzistencijalna drama “Posljednje Kristovo iskušenje”, temeljena na istoimenom kontroverznom romanu Nikosa Kazantzakisa, koja mu je donijela nominacije za Oscara, Zlatni globus te nagradu kritike u Veneciji.

Najviše kontroverzi izazvalo je naglašavanje tipičnih ljudskih osobina Isusova lika, odnosno činjenica što je u filmu Krist prikazan kao čovjek u svim aspektima svoje tjelesnosti, pa i seksualnosti.

Za posljedni dan ciklusa priređene su projekcije krimi-melodrame “Ulice zla” (1973), Scorseseova dotad najosobnijeg ostvarenja kojim se ključno afirmirao kao autorska ličnost i crnohumorne satirične drame “Kralj komedije” (1982) koja, unatoč naslovu, nije komedija, već priča o samoproglašenom komičaru Rupertu Pumpkinu koji pod svaku cijenu želi ostvariti medijsku slavu.