Zašto bi London, New York i Šangaj trebali biti zabrinuti zbog antarktičkog ‘ledenjaka sudnjeg dana’? Zato jer će se mnogi globalni gradovi i otočke države naći pod vodom i prije nego što se do sada očekivalo.

Na obalama Kiribatija morska voda već zapljuskuje kuće na stupovima, ispire usjeve i svježu podzemnu vodu. Nijedan dio ove otočne države ne uzdiže se više od dva metra iznad Tihog oceana.

Dva su atola već nestala pod valovima i znanstvenici predviđaju da bi to područje moglo biti nenastanjivo u idućih nekoliko desetljeća, zbog čega će biti raseljene stotine tisuća ljudi.

To je slika ugroženosti u cijelom svijetu – od Venecije do Nizozemske, Maldiva do Londona – a sada se znanstvenici boje da bi ubrzano topljenje antarktičkog “ledenjaka sudnjeg dana” moglo dovesti do toga još brže.

Po prvi put su se pojavili dokazi da topla morska voda ulazi ispod kolosalnog ledenjaka Thwaites, što dovodi do porasta razine mora na globalnoj razini.

DRAMATIČNO Od antarktičke ledene ploče Brunt odlomila se divovska santa leda

“Zabrinjavajuće je što podcjenjujemo brzinu kojom se ledenjak mijenja, što bi bilo razarajuće za obalne zajednice diljem svijeta”, rekla je dr. Christine Dow, profesorica na Fakultetu za okoliš na Sveučilištu Waterloo i koautorica studija. “Thwaites je najnestabilnije mjesto na Antarktici“.

Kako klimatske promjene dramatično pomiču globalne temperature sve više i više, ledenjaci i ledene ploče u planinskim regijama i polarne ledene kape se tope. Led koji erodira teče ravno u svjetske oceane, podižući razinu mora.

Globalne razine mora porasle su za 23 centimetra od 1880. Svaki idući nagli porast mogao bi biti katastrofalan za obalne gradove poput Londona, New Yorka i Šangaja.

Ledenjak Thwaites po veličini se može mjeriti s Floridom i sadrži dovoljno vode da podigne ocean za 65 centimetara. Polarna ledena masa već čini 4 posto porasta razine mora planeta i gubi 50 milijardi tona leda godišnje.

Thwaites, koji mjeri oko 120 kilometara širine i 1,2 kilometra dubine, polako se topi desetljećima. Sada je tim međunarodnih istraživača otkrio dokaze “snažnijeg topljenja”.

Satelitska promatranja pokazuju kako voda teče ispod njegove baze, izlažući je daleko toplijoj vodi nego što se prije pretpostavljalo.

“U ledenjaku postoje te karakteristike koje pokazuju da voda ulazi i puni jezerce ispod leda na tom mjestu, puni se i prazni“, objasnio je dr. Rob Larter iz British Antarctic Survey koji je opsežno proučavao ledenjak Thwaites .

“Voda s kreće duž neke vrste subglacijalnog kanala, gdje je u kontaktu s ledom jer je ta voda dva ili tri stupnja iznad temperature na kojoj otapa led“, kaže Larter.

‘Vjerojatno smo došli do točke s koje nema povratka’

Voda koja klizi uslijed nadiranja i povlačenja plime i oseke zavlači se ispod Thwaiteove kore i tako slabi njegovo sidro za morsko dno.

Iako je isti tim ovaj fenomen uočio na ledenjaku Petermann na Grenlandu, on do sad nije zabilježen na Antarktici.

Thwaites je također znatno veći od Petermanna, s otprilike osam puta većom količinom leda koja je u kontaktu s oceanom.

Autori studije nadali su se da će trebati stotine godina da Thwaites izgubi svoj led, ali sada strahuju da bi to moglo biti pitanje desetljeća.

Dr. Larter je rekao da studija predstavlja “kariku koja nedostaje” u objašnjavanju onoga što se događa “ispod mnogo stotina metara leda”.

Tim je koristio satelitske slike visoke rezolucije i hidrološke podatke kako bi odredio džepove visokog tlaka gdje se površina ledenjaka podigla.

Dr. Larter je rekao da je ispitivanje polarnog leda radi predviđanja porasta razine mora težak zadatak.

Obično znanstvenici buše duboke rupe ili koriste podvodnu tehnologiju kako bi otišli duboko u ocean i duboko pod led da bi pratili promjene.

ŽALOSNO Venezuela je upravo postala prva država koja je ostala bez ledenjaka

“To je vrlo težak posao jer je ovo jedno od najnepristupačnijih okruženja na planetu. Govorimo o tome da pokušavate shvatiti što se događa ispod mnogo stotina metara leda”, rekao je.

Znanstvenici vjeruju da bi ranjive države trebale ulagati u zaštitu od porasta razine mora, kao što je London učinio s barijerom na Temzi, piše CNN.

Dugoročno gledano, kažu da je najbolji put prevencije ograničavanje emisija ugljika.

Ali za ledenjak sudnjeg dana možda je već prekasno.

“Vjerojatno je prekasno da se zaustavi povlačenje cjelokupnog arktičkog leda“, rekao je dr. Larter. “Vjerojatno smo došli do točke s koje nema povratka”.

ZASTRAŠUJUĆE UBRZANO OTAPANJE Arktik bi već ovog rujna mogao ostati bez leda!