Već više od 10 godina Léa Seydoux (37) najzanimljivija je i najtraženija francuska glumica. Ne samo u Francuskoj, već i u svijetu jer je ulogama u filmovima „Nemoguća misija: Protokol duh“ i posljednja dva filma o Jamesu Bondu osigurala međunarodnu prepoznatljivost. Rezultat toga jest da je prošle godine glumila u čak pet filmova, a jedan od njih, „Priča o mojoj ženi“, u četvrtak se počinje prikazivati u hrvatskim kinima. Ni ove godine neće poslovno zaostajati, na nedavno završenom festivalu u Cannesu premijerno su prikazana dva njezina filma, „Crimes of the Future“ redatelja Davida Cronenberga i „One Fine Morning“ francuske redateljice Mie Hansen-Løve. Tada smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali s Léom Seydoux.

Svaki od spomenuta tri filma nudi različite uloge za Léu Seydoux. U filmu „Priča o mojoj ženi“ mađarske redateljice Ildikó Enyedi ona je žena u koju se zaljubljuje pomorski kapetan kada je ugleda u baru te je odmah zaprosi, ali taj brak teško opstaje. U body hororu „Crimes of the Future“ ona je kirurginja, dok je u filmu „One Fine Morning“ samohrana majka čiji je otac u teškom zdravstvenom stanju, a ona se zaljubljuje u dugogodišnjeg prijatelja koji je u braku. Žanrovska i glumačka raznolikost već godinama obilježava karijeru Lée Seydoux, na što je ona posebno ponosna.

Iako doslovno snima jedan film za drugim, Léa Seydoux ne „odrađuje“ intervjue jer joj je to dio posla, spremna je razgovarati o svakoj temi sasvim otvoreno, bilo da govorimo o seksu i golotinji, Hollywoodu ili njenu odrastanju.

NACIONAL: „Priča o mojoj ženi“ opisuje ljubav na prvi pogled. Vjerujete li u ljubav na prvi pogled, je li ona moguća?

Zar vi ne vjerujete u ljubav na prvi pogled? Znam, ovisi od osobe do osobe, ali ja istog trenutka mogu osjetiti privlačnost. Nikada se nisam naknadno zaljubila u nekoga. To je moguće kod prijateljstva, moguće je da mi netko tek kasnije postane prijatelj. Ljubav je privlačnost, ljubav je nešto što je teško opisati. Da, ja vjerujem u ljubav na prvi pogled.

NACIONAL: Kako onda gledate na lik Lizzy koju glumite u ovom filmu? Ona voli igrati igrice. Jeste li i vi skloni poigravanju s partnerom prije nego što veza postane ozbiljna?

Možda sam tome bila sklona kada sam bila mlađa. To više ne radim. Sada jedino volim igrati u filmovima.

Léa Seydoux u dvama novim filmovima u kojima igra – ‘Crimes of the Future’ i ‘Priča o mojoj ženi’. FOTO: Shanna Besson – Why Not Productions_R

NACIONAL: Prošle godine glumili ste u filmu „Prijevara“ u kojem glumite ljubavnicu, a veza u kojoj ste se našli prepuna je seksa, ali i intimnih razgovora s partnerom. Koliko je važno da partneri razgovaraju o svojoj intimnosti?

Kada se zaljubite, kada gajite snažne osjećaje spram nekoga, onda ta ljubav označuje intimnost. Vođenje ljubavi je intimnost. Razgovor je intimnost. Sve je to povezanost dviju osoba. To nije samo tjelesna povezanost, to je i emotivna i intelektualna povezanost.

NACIONAL: U filmu Wesa Andersona „Francuska depeša“ pojavljujete se gola. Bojite li se takvih scena?

Ne, ne bojim se golotinje. Ako se nečeg bojim, onda je to nasilje. Ne mislim na scena nasilja u filmovima, one nisu stvarne. Sada živimo u nasilnim vremenima i toga se jako bojim. Golotinje se ne bojim. Uvijek sam smatrala da je golotinja prekrasna. Pogledajte slike ili skulpture, uvijek sam smatrala da su ta gola tijela predivna. I filmske scene mogu biti jednako lijepe. I zato nisam protiv golotinje, ona je dio života. Ako se na filmskom platnu prikazuje ljubavna priča, onda to uključuje seksualnost. Kao gledateljici filmova to mi se sviđa. Kao i seks. Primjerice, u francuskom filmu „Annette“ možete vidjeti prekrasnu scenu seksa, uživala sam u toj sceni.

NACIONAL: Znali ste reći kako ste u mladosti bili jako sramežljivi. Kako ste prevladali tu sramežljivost

A, ne, još uvijek sam sramežljiva.

NACIONAL: Jedan od najiščekivanijih filmova prošle godine bio je „Za smrt nema vremena“. Kako ste se osjećali kada se novi film o Jamesu Bondu konačno pojavio u kinima?

To je bilo nešto posebno. Već je bilo prošlo dugo vremena otkako smo završili snimanje filma, tako da mi je laknulo kada se konačno pojavio u kinima. A cijelo to vrijeme morali smo paziti da ne otkrijemo tajnu koju krije posljednji film.

NACIONAL: Ta je tajna bila smrt Jamesa Bonda. Kao ste reagirali kada ste shvatili da Bond umire u ovom filmu?

Plakala sam.

NACIONAL: Je li vam bilo lakše glumiti partnericu Jamesa Bonda koja ne koristi seksepil kako bi ga zavela?

U većini slučajeva Bondove djevojke su vrlo seksi, služe kao alat za seks, tako da je bilo iznenađujuće vidjeti me u ulozi prave žene. Zanimljivo je da se u takvoj filmskoj franšizi pojavljujem kao jedini stvarni lik. Stvaran u smislu da jedino ja ne posjedujem posebne vještine, ne ubijem nikoga, nisam seksi djevojka odjevena u seksi haljinu. Ja sam žena koja je zaljubljena u Jamesa Bonda i koja se našla u problemima. Dopala mi se ta uloga. Za film iz kolekcije o Jamesu Bondu to je prilično neobičan lik.

NACIONAL: Na koji način birate uloge?

Različite stvari utječu na moje odluke. Ako osjetim da sam jedina glumica koja može odigrati neku ulogu, ako osjetim snažnu emotivnu povezanost s likom koji trebam glumiti, onda ću prihvatiti ulogu. Drugi razlog za prihvaćanje uloge je redatelj. Ako se radi o iznimno talentiranom redatelju, onda ću prihvatiti ulogu.

‘Nisam ni sanjala da ću postati glumica. No kasnije sam se znala zapitati, na snimanjima, što li radim ovdje? Čekajte, pa ja snimam s Danielom Craigom, je li to istina?’

NACIONAL: Očito da u tu skupinu spada i David Cronenberg koji je režirao vaš posljednji film „Crimes of the Future“.

Bilo je sjajno raditi s njime, on je fenomenalan redatelj, jedinstven. Volim raditi s redateljima koji su pravi umjetnici, a njega smatram pravim umjetnikom. Toliko je jedinstven da se s njime nitko ne može uspoređivati. Pored toga, postoji nešto misteriozno u njegovim filmovima, nešto što ne mogu shvatiti, ali mi se sviđa.

NACIONAL: Za razliku od tog filma, u filmu „One Fine Morning“ redateljice Mie Hansen-Love glumite običnu djevojku iz susjedstva. Kako ste se prilagodili toj ulozi?

U tom filmu prvi put glumim normalnu osobu. Možda je to razlog zbog kojeg su gledatelji dirnuti tom filmskom pričom. Mogu se povezati s mojim likom. Ona prolazi kroz jednostavne emocije, ali emocije s kojima smo svi mi povezani. Emocije koje smo svi proživjeli ili ćemo ih proživjeti. To je film o običnim temama, ljubavi, majčinstvu i smrti. Mislim da su najbolji oni filmovi koji se bave jednostavnim temama. Uzmite film „Adelin život“ koji je 2013. osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. To je ljubavna priča, strastvena, ali ljubavna priča kojom su gledatelji bili dirnuti.

NACIONAL: Redateljica Mia Hansen-Love rekla je da je ovo melankoličan film te da ste vi melankolična osoba. Jeste li?

Da, melankolična sam osoba. To je nešto što već dugo nosim u sebi, još od kada sam bila mala. Melankolija je predivna, ne bježim od nje, pa nije to neka bolest. Uz to sam i nostalgična. Filmovi mi pomažu da shvatim život. Kada sam bila mala djevojčica, nisam shvaćala kompleksnost života. Kasnije sam u životu počela shvaćati neke stvari kao što su sentimenti, veze, ljubav, smrt. U tome su mi pomogli filmovi u kojima sam glumila. Mislim da zato toliko volim filmove. Ne radi se tu samo o filmovima, isto mislim o književnosti i slikarstvu. Osjećam se živom kada osjetim tako nešto. Trebam ljepotu u svom životu, bez ljepote se osjećam mrtvom. Umjetnost je ta ljepota, ali to nije samo film, to je i glazba i slikarstvo. To mi pomaže da živim.

NACIONAL: Ako se pogleda vaša karijera, primjećuje se različitost žanrova i uloga koje glumite. Kako uspijevate svaki put pokazati drugačiju razinu glume?

Cijeli život glumim u različitim filmovima, radim s redateljima iz različitih zemalja, bilo da govorimo o filmu „Adelin život“ redatelja Abdellatifa Kechichea, „Nemogućoj misiji“ s Tomom Cruiseom, filmu „Jastog“ Yorgosa Lanthimosa, više se svih i ne mogu sjetiti. To je ono što volim, mislim da filmski jezik ne poznaje granice. Želim istražiti raznolike filmske forme. Volim se prilagođavati različitim ulogama pa se osjećam poput kameleona. Volim se transformirati.

‘Trebam ljepotu u svom životu, bez ljepote se osjećam mrtvom. Umjetnost je ta ljepota, ali to nije samo film, to su i glazba i slikarstvo. Osjećam se živom kada osjetim tako nešto’

NACIONAL: Glumili ste u filmovima Wesa Andersona, Quentina Tarantina, Cary Joji Fukunage, Thomasa Vinterberga, Sama Mendesa i mnogih drugih slavnih redatelja. Jeste li se na snimanjima filmova ikada zapitali kako je moguće da ste uspjeli u svojim glumačkim planovima?

Kao djevojčica, nisam sanjala kako ću jednog dana postati glumica. No kasnije sam se znala zapitati, na snimanjima filmova, što radim ovdje? Čekajte, pa ja snimam s Danielom Craigom, s Jamesom Bondom, je li to istina? No ja na neki način ne mogu odvojiti privatni od poslovnog života. Gluma nije moj posao, to je moj život. Film je moj život. To je jedini način na koji se mogu izraziti. Da nisam glumica, bila bih jako tužna jer moram pokazati sve te emocije koje posjedujem u sebi.

NACIONAL: Što ćete napraviti jednog dana kada shvatite da vam se ne nudi ništa novog jer ste već sve odglumili?

Uvijek se pojavljuje nova avantura. Možda će zvučati čudno, ali ne osjećam se kao profesionalna glumica. Svaki put kada započnem snimanje novog filma, osjećam se kao da mi je prvi u karijeri. Ne koristim se nikakvim starim trikovima, samo se nastojim uklopiti u redateljevu viziju.

NACIONAL: Je li to bio vaš plan od početka karijere?

Ne, nije uopće. Dogodilo se samo od sebe. Takav način rada sličan je mom privatnom životu. Imam jako puno prijatelja koji dolaze iz različitih zemalja. Na sreću, kao mala sam jako puno putovala, čak sam putovala i u Afriku te sam se svaki put trebala prilagoditi. I tako sam postala osoba kakva sam danas, ona koja se voli prilagođavati.

NACIONAL: U nekim intervjuima rekli ste da ne marite za političku korektnost. Jeste li zbog toga imali problema u svojoj karijeri, jeste li zbog toga gubili neke uloge?

Možda. Ja možda nisam ljubiteljica političke korektnosti, ali nisam ni politički nekorektna osoba. Često govorim ono što mislim i vjerojatno se nekim ljudima zbog toga ne sviđam. U Francuskoj znaju biti strogi prema svojim glumcima i glumicama.

NACIONAL: Primjerice, u slučaju Harveya Weinsteina, izjavili ste da moramo razmišljati o oprostu, što je u javnosti doživljeno kao šokantna izjava.

Da, to je istina. To je bilo objavljeno u jednom magazinu ali, ponavljam, ja kažem ono što mislim. Iako ponekad, kada dajete intervju, vaše riječi znaju biti izvađene iz konteksta.

Léa Seydoux i Daniel Craig kao partneri u zadnjem bondovu filmu ‘Za smrt nema vremena’. FOTO: Shanna Besson – Why Not Productions_R

NACIONAL: Kako ste se osjećali prošle godine kada ste u službenom program festivala u Cannesu imali četiri filma, ali niste mogli doći jer ste oboljeli od korone?

Ja sam fatalist. Nisam mogla napraviti ništa pa sam to mirno prihvatila.

NACIONAL: S obzirom na bogatu filmografiju, često osvajate glumačke nagrade. Kakav je vaš odnos spram nagrada?

To je super, ali nemam kapitalistički pristup filmu. U Americi je sve to biznis, sve je to industrija. Slično je i u Francuskoj, ali u Francuskoj su redatelji daleko više slavljeni. Imaju više kreativne slobode, dok je u Americi sve to industrija i politika. Naravno da sam sretna ako osvojim nagradu, bila sam nevjerojatno sretna kada je film „Adelin život“ osvojio Zlatnu palmu, ali za mene je najveća nagrada saznanje da je moj film dirnuo publiku. Zadovoljna sam kada znam da sam dirnula srca publike.

NACIONAL: Francuska je zemlja koja slavi filmove, ali i gledanje filmova u kinima, a ne preko streaming platformi. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Nikada nisam pogledala film na streaming platformi. Ne šalim se. Filmove gledam u kinu jer obožavam to iskustvo mračne prostorije. Ne mogu gledati filmove kod kuće.

NACIONAL: Objavljeno je da ćete imati glavnu ulogu u remakeu erotskog klasika „Emmanuelle“. Kako će izgledati nova verzija?

Ne znam još. Uzbuđena sam zbog tog projekta koji će režirati Audrey Diwan, ona i ja pripadamo istoj generaciji i mislim da ćemo progovoriti o ženama u današnjim vremenima. Što znači biti danas žena? Govorit ćemo i o odnosu spram seksualnosti. Kada sam razgovarala s Audrey Diwan, rekla mi je da žena o kojoj želi govoriti u filmu „Emmanuelle“ je žena koju viđate svakog dana, koju poznajete, ali je ne viđate u filmovima. To je tema koja nije bila istražena na filmu niti je takav film režirala žena. Želimo, kao žene, govoriti o našim strastima, što je za mene vrlo interesantno.