Ako gledamo u svjetskim okvirima, Lea Seydoux najpoznatija je francuska glumica. Dovoljno je pogledati listu američkih redatelja u čijim je filmovima glumila, a na toj listi su Quentin Tarantino, Ridley Scott, Woody Allen, Wes Anderson i David Cronenberg. Glumila je u dvije komercijalno najuspješnije i najspektakularnije franšize, jedna je ona o Jamesu Bondu, druga o Ethanu Huntu, poznatija kao „Nemoguća misija“, gdje su joj partneri bili Daniel Craig i Tom Cruise. Tu nije kraj jer će se krajem godine pojaviti u još jednom spektaklu, drugom dijelu filma „Dina“. Istovremeno glumi u francuskim filmovima, posljednji je film „Jednog lijepog jutra“ redateljice Mije Hansen-Løve koji se od četvrtka, 29. lipnja, počinje prikazivati u hrvatskim kinima. Tim povodom u Parizu smo se susreli s 38-godišnjom Leom Seydoux i razgovarali ekskluzivno za Nacional.

U filmu „Jednog lijepog jutra“ Lea Seydoux glumi Sandru, samohranu majku koja brine o ocu koji zbog neurološkog poremećaja završava u bolnici. Radi se, zapravo, o većim dijelom autobiografskoj priči redateljice Mije Hansen-Løve tako da Lea Seydoux zapravo glumi redateljicu filma. Za ovu ulogu Lea Seydoux bila je nominirana za najbolju europsku glumicu.

Prilikom susreta u Parizu iskoristili smo priliku da razgovaramo i o slučaju starom deset godina koji je šokirao Francusku. Lea Seydoux te je godine glumila u filmu „Adelin život“ redatelja Abdellatifa Kechichea. Film je pobijedio na festivalu u Cannesu, ona i kolegica iz filma Adèle Exarchopoulos podijelile su nagradu za najbolju glumicu. Film je prikazivan na festivalima diljem svijeta, osvajao brojne nagrade i proglašavan jednim od najboljih filmova te godine. No Lea Seydoux progovorila je o drugoj strani medalje, o tome kako ju je redatelj maltretirao na snimanju filma gdje se, kako je rekla, osjećala kao prostitutka jer je tražio da se snimanje scena lezbijskog seksa ponavljaju nebrojeno puta. Bilo je prije pokreta MeToo, kada je nitko nije mogao zaštititi.

U filmu ‘Jednog lijepog jutra’ Lea Seydoux glumi Sandru, samohranu majku koja brine o ocu koji zbog neurološkog poremećaja završava u bolnici. FOTO: PROMO

NACIONAL: Redateljica Mia Hansen-Løve rekla je da je pisala ovu ulogu misleći na vas. Kako se, kao glumica, osjećate kada znate da je uloga pisana posebno za vas? Osjećate li se počašćeno ili je to uloga kao i svaka druga?

To nikako nije uloga kao i svaka druga. To je velika počast, mislim da je to najbolji način da vam to opišem. Ja, zapravo, glumim nju. Mislim da je Mia Hansen-Løve smatrala da ću biti dobra u toj ulozi, da ću moći izraziti emocije i sve ono kroz što je ona prolazila u vrijeme kada joj je otac bio bolestan. Ipak, moram vam reći da smo Mia Hansen-Løve i ja vrlo različite, ali imamo isti senzibilitet. Jedino to, u svim ostalim elementima smo različite.

NACIONAL: Smatrate da ste različite kao osobe ili kao umjetnice?

Različite smo kao žene. Ona ne pokazuje emocije niti voli pričati o tome. Ona je intelektualka, školovala se, oba njezina roditelja su profesori filozofije. Uz to,vrlo je stroga, što ja nikako nisam. No spojio nas je naš umjetnički senzibilitet.

NACIONAL: Ako ste tako različite, kako ste uspjeli ući u lik Sandre, žene koju glumite u ovom filmu?

Povezala sam se s likom Sandre jer ona ima bogat unutrašnji život, njezin način razmišljanja, njezine vrijednosti i životna nadanja. Ona izgleda kao osoba koja se kontrolira, koja je obuzdana, a iznutra je pravi vulkan iz kojeg pršte emocije. To je nešto s čime sam se s lakoćom povezala. Prema vani, ona drži do svog dostojanstva, to je poput fasade, ali u njoj emocije kuhaju.

NACIONAL: Je li to i inače način na koji se povezujete s likom koji glumite, nastojite ući u njegov unutrašnji život?

Da, na neki način. Uvijek sam smatrala da neki likovi koje glumim puno daju, a neki puno uzimaju. Puno sam razmišljala o tome. Češće sam glumila likove koji uzimaju puno iz svoje okoline. Njihove reakcije na okolinu su poput jeke, vrlo su impulzivne.

NACIONAL: Postoji scena u filmu gdje Sandrin otac odlazi u bolnicu, a Sandra mora odlučiti što će s njegovim knjigama jer, kako kaže, knjige definiraju ljude. Kakve se knjige mogu naći u vašoj kući?

Jako puno knjiga koje posjedujem su klasici. Volim čitati klasike jer ih nisam puno čitala kada sam bila mlađa. Tolstoj, Dostojevski, Proust, Zola, Balzac, imam sve njihove knjige koje čitam kada imam vremena.

NACIONAL: Nedavno ste rekli da vam se sviđa film „Jednog lijepog jutra“ jer glumite normalnu osobu, za razliku od ostalih filmova gdje vam daju uloge fatalnih žena. Zar ne volite uloge fatalnih žena?

Ne bih rekla da ne volim uloge fatalnih žena. Dapače, volim ih. No, ono što volim su promjene, volim kada mogu mijenjati uloge. Uloga Sandre u filmu „Jednog lijepog jutra“ mi se sviđa jer je ona ranjiva, ali i otvorena žena. Danas je sve manje takvih žena, pored mobilnih telefona, društvenih mreža i plastične kirurgije, vidimo lažnu sliku ljudi. Ja jesam esteta, volim ljepotu, ali ja pronalazim ljepotu, primjerice, u ženama koje nisu našminkane i koje su prirodne.

NACIONAL: Za ulogu u ovom filmu ste se i ošišali, imate kratku kosu. Je li to bila vaša želja ili ste to učinili zbog želje redateljice?

Ne, željela sam se ošišati. Zapravo, preferiram kratku kosu, ali znate kako je na filmu, smatra se da je bolje kada glumice imaju dužu kosu. Da se mene pita, stalno bih imala kratku kosu. Samoj se sebi jako sviđam u ovom filmu, daleko više nego u mnogim drugim filmovima.

NACIONAL: U filmu neprestano nosite ruksak na leđima. Je li i to nešto što vam se i inače sviđa?

A, ne, to je zato što Mia Hansen-Love voli nositi ruksak. I oblačila sam se kao ona, onako se ona oblači u privatnom životu.

Glumica Lea Seydoux i novinar Nacionala Dean Sinovčić razgovarali su u Parizu. FOTO: Nacional

NACIONAL: Prošlo je 10 godina od filma „Adelin život“ redatelja Abdellatifa Kechichea koji vam je donio brojne nagrade, ali i brojne probleme jer ste, nekoliko godina prije pokreta MeToo, progovorili kako ste bili maltretirani na snimanju ovog filma. Kako danas gledate na taj dio svoje karijere?

Da, bila sam prva koja sam progovorila o tome što se događalo na snimanju filma „Adelin život“, na što su mi neki ljudi govorili da zašutim. Rekli su mi da je film upravo osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i nema potrebe o tome govoriti. Rekli su mi da ne bih smjela govoriti o tome jer se to ne tiče drugih ljudi već da je to samo moj problem. Čak su me i neki članovi moje obitelji pitali zašto sam pričala o tome. A Kechiche je, kada su ga pitali o tome, kazao kako to govorim jer sam buržujka. I to je odmah postala društvena tema gdje su ljudi govorili ‘’pa da, ona je buržujka’’. Pa nije u tome stvar. Stvar je u tome da smo bile šikanirane, to je bilo psihičko maltretiranje. I onda su mi ljudi iz produkcije filma rekli kako ne bih smjela više govoriti o tome a ako ću nastaviti govoriti, onda će me isključiti iz promotivnih aktivnosti za film. I isključili su me jer sam nastavila govoriti. Film je bio nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a meni nisu dozvolili da odem na ceremoniju dodjele nagrada jer sam progovorila. Da, to je istina. Ludilo. Nije došlo ni do promjene u mojoj obitelji, oni su počeli citirati ono što je Kechiche rekao o meni, govorili su mi da sam buržujka. A ja sam pomislila ‘’koji kurac?’’. Pa to su članovi moje obitelji, znali su kroz što sam prošla, s čime sam se morala boriti, kako mi to sada možete govoriti. Stvarno su me povrijedili.

NACIONAL: Je li nakon toga došlo do promjene?

Rekla sam ono što sam rekla i stvarno sam sretna što sam to napravila, što sam bila dovoljno hrabra. No nakon toga i novinari počeli o meni pisati loše stvari. Primjerice, našla sam se na naslovnici vrlo poznatog francuskog magazina Telerama. To je tjednik prvenstveno namijenjen intelektualnoj publici. Naslov je bio nešto u stilu „Lea Seydoux, nova zvijezda“. Tjedan dana kasnije na naslovnici je bio Kechiche koji je govorio protiv mene. Neobično, prvo sam bila ja kao nova zvijezda, a zatim Kechiche tjedan dana kasnije, gdje su napisali „Jadan Kechiche, došlo je do nesporazuma“.

NACIONAL: Jednako tako govorili ste javno i o Harveyu Weinsteinu, što je također bilo hrabro.

Da, to je istina, nekoliko godina kasnije govorila sam i o njemu.

NACIONAL: Vi često glumite žene koje su objekt muške požude, čak ste se spominjali kao glavna uloga u remakeu filma „Emmanuelle“, ali do toga nije došla. Kako na to gledate?

Remake filma „Emmanuelle“ režirat će žena i cijela priča bit će prikazana iz ženskog ugla gledanja. Bit će zanimljivo vidjeti taj film jer će pokazati da u filmu i muškarac može biti predmet požude a ne, kao često do sada, da je to žena. I mi žene volimo imati predmet požude, kao i muškarci. No tu perspektivu ne vidimo često.

NACIONAL: Vidjeli smo je u slučaju Jamesa Bonda, vi glumite predmet njegove požude.

To je točno. Sada se stvari mijenjaju, nekada smo imali Jamesa Bonda i žene koje su njegov objekt požude, ali ne i obrnuto.

NACIONAL: Godišnje snimate od tri do četiri filma, jedna ste od najtraženijih francuskih glumica. Je li točno da planirate film s talijanskim redateljem Matteom Garroneom, kako javljaju talijanski mediji?

Nikada nisam susrela Garronea, nikada nisam razgovarala s njim, ali bih svakako željela snimiti film s njim. To je lažna vijest.

NACIONAL: Koliko često nailazite na lažne vijesti o sebi i imate li potrebu demantirati ih?

Povremeno se objavljuju lažne vijesti o meni, ali ne mogu reći da sam često u tabloidima jer je moj život prilično dosadan.

NACIONAL: Kada se pogledaju filmovi u kojima ste glumili, primjećuje se da ste često bili vrlo hrabri pri odabiru uloga.

Da, jasno mi je da često riskiram s prihvaćanjem određenih uloga. Volim to, ali ne smatram se zbog toga hrabrom osobom. Ja vam se svega bojim.