Lea Anastazija Fleger režira predstavu ‘Bila je to ševa’ koja će premijeru imati u Histrionskom domu 7. studenoga

Usklopu jubilarnog, desetog festivala Bobijevi dani smijeha, koji će se od 7. do 21. studenoga održati u zagrebačkom Histrionskom domu, premijerno će 7. studenoga biti izvedena predstava „Bila je to ševa“. Ta predstava ujedno će otvoriti festival, a režirala ju je Lea Anastazija Fleger. Priča je to, zapravo, o Romeu i Juliji, 20 godina braka kasnije, objasnila je redateljica:

“Svi znaju za tragičnu ali romantičnu ljubavnu priču o Romeu i Juliji. Oni su jedan od najpoznatijih ljubavnih parova u svjetskoj književnosti. William Shakespeare naveo je generacije mladih i starih čitatelja da se zaljube u priču o dvoje ljubavnika koji su slijedili svoje srce umjesto pravila i očekivanja svojih obitelji, Montecchija i Capulettija. Zaluđenosti Romea i Julije nitko nije mogao stati na kraj. Shakespeare je prikazao istinsku, intenzivnu, veliku mladenačku ljubav koja mijenja svjetove i tom tragedijom ostavio je u suzama sve romantične duše ovog svijeta. Na velikog Williama Shakespearea nadovezuje se veliki Ephraim Kishon, autor teksta naše predstave. On piše komediju upravo o Romeu i Juliji. Duhovito zamišlja kako bi izgledao brak našeg velikog ljubavnog para da su nakon Shakespeareove tragedije ostali živi, i to još dvadeset godina nakon Shakespearea. Je li ta ljubav onako intenzivna, čista, uzvišena i posebna kao i kod Shakespearea? Je li njihova svakodnevica puna ljubavnih stihova i romantike? Mijenja li kći Lukrecija, tinejdžerka u najgoroj fazi puberteta, njihov odnos? Kakav je odnos s puncem i punicom, starom Julijinom dadiljom ili fratrom Lorenzom koji ih je vjenčao? Sigurno vas zanima i što Shakespeare ima reći o našim ostarjelim ljubavnicima. Odgovore na sva ta pitanja dobit ćete u ovoj komediji.”

Lea Anastazija Fleger smatra da je u režiji ovakvog teksta fokus na glumcima i režiji glume:

“U podjeli je troje glumaca – Vanda Winter, Hrvoje Klobučar i Zlatko Ožbolt – no šest je uloga. Oni mijenjaju uloge i veliki je izazov bio napraviti različite karaktere koji se veoma brzo izmjenjuju, iz scene u scenu. Vanda igra čak tri uloge: Juliju, staru dadilju Dadu i Lukreciju, kći Romea i Julije; Hrvoje igra Romea i fratra Lorenza, a Zlatko igra Shakespearea. Ovo je prava glumačka predstava i veliki zadatak za moje glumce.”

Ovo je prva suradnja Lee Anastazije Fleger s Glumačkom družinom Histrion, koja producira predstavu. Kako kaže, u Histrionima vlada obiteljska atmosfera, malo je tehnike i svi su zaduženi za sve.

“Svatko će ti pomoći oko bilo kakvog problema. Kada se spomenu Histrioni, obično ih svi vežu uz Opatovinu i velike ljetne predstave s velikim podjelama. Nas je u timu vrlo malo. Volim raditi predstave u kazalištima i družinama koji nemaju ansambl. Tako imam mogućnost birati točno one glumce koje želim i stvoriti njima potpuno novu atmosferu rada. Kada razgovaram s glumcima koji su u ansamblima već godinama, kada rade u svom kućnom kazalištu predstavu sa svojim kućnim kolegama, oni već jako dobro znaju što od koga očekivati. Kolege ih ne iznenađuju, znaju kako će tko napraviti ulogu ili riješiti koju dramsku situaciju. Mislim da je ovakvo spajanje glumaca iz različitih ansambala različitih kazališta izvrsno za projekte i divno osvježenje za svakoga glumca”, rekla je Lea Anastazija Fleger.

Kao jednu od mladih umjetnica koje puno rade – jer puno je predstava u njezinoj režiji postavljeno u mnogim kazalištima – pitali smo je koliko je bilo teško izdvojiti se.

“Imala sam tu sreću da sam odmah nakon Akademije dobivala prilike raditi u raznim kazalištima vrlo različite projekte. Od autorskih projekata do ambijentalnih, mjuzikala, adaptacija romana, dječjih predstava, komedija, drama… Veseli me raditi različite predstave i sama ne mogu reći koji je moj prepoznatljivi stil. Jedino što je zajedničko apsolutno svim mojim predstavama jest da su u centru režije glumci. Smatram da su glumci glavno sredstvo preko kojeg se moje ideje mogu izraziti. Jako me vesele glumci, kao i pedagogija glume. Uživam i u svom pedagoškom radu sa studentima na Odsjeku glume na Akademiji dramske umjetnosti, gdje sam ove godine dobila naslovno zvanje docentice”, otkrila je Lea Anastazija Fleger.

Budući da pandemija koronavirusa još uvijek traje, već više od godinu i pol dana, neizostavno je pitanje kako je utjecala na rad umjetnika i njihovu kreativnost. Kako ističe Lea Anastazija Fleger, pandemija je nezavisnu scenu dovela pred izdisaj:

“Čast izuzecima, ali većina umjetnika upravo nezavisne scene radi iz vlastitog entuzijazma i
ljubavi prema kazalištu, a prisiljena je vlastito financiranje svog života pronaći negdje izvan kazališta. U pandemiji su meni, kao i većini samostalnih umjetnika, otkazani radovi na dogovorenim predstavama, mijenjali su se dogovoreni naslovi jer se traže tekstovi s manjim podjelama, a financijska sredstva su smanjena na minimum. Čak su se i institucionalna kazališta našla pred zidom i krpaju kraj s krajem, programska gradska sredstva nisu stigla na račun, svi su u dugovima, a toliko je malo dopuštenih gledatelja u gledalištu da se kazališta ne mogu samofinancirati. Veliki je broj premijera za ovu sezonu jednostavno otkazan. Nažalost, opet se i ova situacija prelama preko samostalnih umjetnika koji dolaze raditi u institucije. Samostalni umjetnici su većina autorskih timova na predstavama. Uz sav svoj entuzijazam, prisiljeni smo raditi u jako lošim financijskim uvjetima i mijenjati svoje ideje i koncepte – jer za njihovu realizaciju nema novca – i spuštati svoju cijenu rada samo da predstave koje su dogovorene izađu. Scenografije se slažu iz fundusa, sve se manje kostima šiva, jednostavno rečeno, nema novca. Svi smo se našli u tim situacijama. Pandemija je imala veliki utjecaj na kulturu i kulturnjake. Najviše me brine i plaši mogućnost da zbog pandemije i ovakvih čudnih uvjeta rada, padnu kriteriji izvrsnosti u kazalištu. Bojim se da će ova kriza i besparica potrajati još koju godinu. Uz tri otkazane ili odgođene predstave, ja sam se u pandemiji krenula režiji sinkronizacije animiranih filmova. To je nešto što radim paralelno uz rad na predstavama još od dana studija na Akademiji. Imam sreće što je taj posao išao normalno kroz cijelu pandemiju pa sam mogla raditi na HRT-u i u privatnim studijima.”