Početkom svibnja u španjolskom gradu Las Palmas de Gran Canaria na glavnoj skupštini zaklade Coppieters u Izvršni odbor jednoglasno je izabrana Riječanka Laura Marchig kao predstavnica hrvatske udruge Slobodna Država Rijeka. Coppieters je zaklada sa sjedištem u Belgiji te radi uz financijsku potporu Europskog parlamenta, a bavi se kulturnom i jezičnom raznolikošću u složenim društvima te služi kao okvir za nacionalne i regionalne think tankove i promovira akademike koji proučavaju nacionalne pokrete i manjine u Europi.

Laura Marchig je u Rijeci i okolici poznato ime, prvenstveno kao intelektualka, prevoditeljica, kazališna kritičarka i redateljica, novinarka, spisateljica, ali i autorica projekata u kojima spaja poeziju s kazališnom i jazz glazbom. Od 2004. do 2014. bila je ravnateljica Talijanske drame HNK Ivan pl. Zajca u Rijeci. Tijekom njenog mandata taj je kazališni ansambl osvojio više od dvadeset prestižnih domaćih i međunarodnih nagrada, među kojima i Nagradu hrvatskog glumišta. Sedam godina bila je glavna urednica kulturnog časopisa La Battana, a 2008. tadašnji talijanski predsjednik Giorgio Napolitano dodijelio joj je prestižnu titulu Viteza Talijanske Republike. U telefonskom razgovoru Laura Marchig je s Kanarskih otoka za Nacional objasnila što znači njeno imenovanje, ali i odgovorila predsjedniku Zoranu Milanoviću koji je, u komentaru na izjavu mađarskog predsjednika Viktora Orbána da Mađarska danas ne bi imala problema da joj “nisu uzeli pristup moru“, rekao da je Rijeka “prostor Hrvata i nešto Slovenaca, i to je to”.

NACIONAL: Kao Talijanka rođena u Rijeci, kako komentirate izjavu predsjednika Zorana Milanovića, koji je u odgovoru mađarskom predsjedniku Orbánu na izjavu da „Mađarska danas ne bi imala problema da joj nisu oduzeli more“, rekao da je Rijeka “prostor Hrvata i nešto Slovenaca, i to je to”?

Te su me izjave jako dirnule. S jedne strane Orbán koji govori o Rijeci kao mađarskom gradu, s druge predsjednik Milanović koji odgovara da je “prostor Hrvata i nešto Slovenaca”. To znači potpuno neprepoznavanje riječke povijesti.

Ne želim davati lekcije najmudrijima, ali možda smo im mogli biti primjer da se različitost može shvatiti kao vrijednost, a ne kao prijetnja nacionalnom integritetu. Da se može razgovarati, a ne uvijek sukobljavati. Naš predsjednik treba zapamtiti da ovdje postoji autohtona talijanska nacionalna zajednica. Rijeka ima multikulturalnu prošlost, uključujući i onu mirnog suživota. Često gledamo loše stvari, ali Rijeka ima slavnu prošlost poštivanja jezika i nacionalnih identiteta. I istina je da tu postoji jaka i važna izvorna talijanska manjina, koja proizvodi kulturu, i to na najvišoj razini, gdje postoje važne talijanske institucije. Ne može se ignorirati naša etnička, kulturna i lingvistička stvarnost – ili još gore, praviti se da ne postoji.

NACIONAL: Na glavnoj skupštini zaklade Coppieters odabrani ste u Izvršni odbor. Što je Coppieters?

Odabrana sam u bureau zaklade Coppieters na godinu dana, i to jednoglasno. Za mene je to velika čast jer je ta zaklada povezana sa savezom European Free Alliance (EFA), koji spaja sve regionalističke i independentističke europske stranke ljevice. EFA okuplja realnosti iz Galicije, Katalonije, Sardinije, Sicilije, Toskane, Škotske, ali i regionalističkih stranaka iz Njemačke, Poljske. Coppieters je kulturna organizacija koja okuplja različite političke i kulturne udruge koje često surađuju s političkim strankama koje zastupaju regionalne i autonomističke identitete. Naša je opredijeljenost društvena, zalažemo se za prava manjina, prava na jezičnu raznolikost, slobodu izražavanja. Zalažemo se za samoopredjeljenje naroda.

NACIONAL: U zakladu ste imenovani kao članica udruge Slobodna Država Rijeka. Ne smatrate li da ime, barem na prvi pogled, može zvučati kontroverzno?

Kao što je zaklada Coppieters vezana uz alijansu EFA, tako i SDR surađuje s političkom strankom Lista za Rijeku. Mi se bavimo kulturnim aktivnostima, promocijom povijesti, imamo niz kulturnih projekata koji uvijek imaju tu važnu političku i društvenu dimenziju. Udruga je članica zaklade već 12 godina, a volja nam je da se osvrnemo na političku misao nekadašnjih riječkih autonomaša. Rijeka je oduvijek imala tu dimenziju grada-države, koji je neko vrijeme bio povezan s Mađarskom. Bila je autonomni, višejezični grad u kojemu su se susretale kulture, gdje se pričalo na talijanskom i fijumanskom jeziku i gdje su svi drugi narodi živjeli skladno. Rijeka je imala vrlo prosperitetnu i bogatu prošlost. Ta ideja autonomije nije nikakav separatizam, već ideal prema kojemu želimo razviti grad koji je posljednjih godina dosta izgubio u smislu ekonomske snage, ali i na kulturnoj razini. Ugledamo se na riječku Slobodnu Državu, koja je prva država u povijesti koja je bila žrtva fašističkog puča. Radi se o državi koja je vrlo kratko trajala neposredno nakon Prvog svjetskog rata.

NACIONAL: Što konkretno radi udruga Slobodna Država Rijeka?

-Specijalisti smo za znanstvene i stručne skupove, koji su sada postali naš brend. Organiziramo tematske konferencije jednom godišnje. Počeli smo skupom o zaboravljenoj povijesti Rijeke, nastavili konferencijom povodom 100. godišnjice Slobodne Države Rijeka te onom posvećenoj 300. godišnjici riječke luke. Posljednja konferencija bila je “Zaboravljena povijest europskih naroda: grad Rijeka u zlatnim godinama Giovannija Ciotte”. Polazeći od našeg mikrokozmosa i uključivanjem znanstvenika, istraživača, povjesničara, ali i političara iz raznih europskih zemalja i područja, imamo mogućnost ispričati priču i pokazati kroz prošlost kako naša budućnost može biti multinacionalna, multietnička, višejezična i također ekonomski prosperitetnija.

NACIONAL: Koji su politički ciljevi Liste za Rijeku?

Lista za Rijeku regionalna je stranka lokalpatriotskog, autonomističkog i progresivno-liberalnog predznaka. Osnovana je 2006., a djeluje na području grada Rijeke i općina riječkog prstena. Stranka je angažirana na zaštiti manjinskih skupina u Rijeci pa ima natprosječnu podršku u redovima autohtone talijanske fijumanske zajednice, ali i najbrojnije srpske. Zaslužna je za realizaciju niza inicijativa vezanih uz jačanje gradskog identiteta, poput projekta dvojezičnih natpisa po Starom gradu, povratka povijesne gradske trobojne zastave, povratka skulpture dvoglavog orla na gradsku uru. Na inicijativu Liste za Rijeku u prošlom mandatu su izjednačena djeca koja idu u gradske i privatne vrtiće, ukinuta je dvostruka grobna naknada, a novi ulagači u IT i prerađivačku industriju oslobođeni su komunalne naknade.

NACIONAL: Kako može vaš ulazak u zakladu Coppieters pomoći vašoj riječkoj udruzi?

Izuzetno sam ponosna što je prepoznat rad naše udruge Slobodna Država Rijeka. To je velika stvar i za samu Rijeku koja se izravnije povezuje i približava europskim demokratskim tokovima. To je zaklada na koju sam posebno ponosna jer duboko dijelim njihovu ideju stvaranja mirnog suživota kroz kulturno stvaranje, kao i u samoodređenje naroda, prava manjina, promicanje kulturnog nasljeđa različitih naroda, izgrađivanje Europe koja se temelji na identitetu svakog od tih naroda. No kad govorimo o slobodama, članice zaklade dijele i uvjerenja o rodnim pravima, pravima žena, pravu na seksualnost pojedinca, samoopredjeljenje vlastitih seksualnih i rodnih izbora, LGBT+ prava, različitostima u svakom smislu. Ujedinjuju nas i zaštita okoliša, socijalna pravda, decentralizacija. Protiv smo centralizirane koncentracije moći, zalažemo se za upravnu autonomiju na više razina, davanje više ovlasti lokalnim i regionalnim vlastima.

NACIONAL: Nedavno ste i u Rijeci održali nekoliko događaja za podršku ukrajinskom narodu?

S PEN-om i nizom udruga organizirali smo event za prikupljanje sredstava za pomoć Ukrajini, a početkom svibnja s udrugom Dnjipro organizirali smo još jedan takav događaj.

NACIONAL: Koji su sljedeći planovi vaše udruge?

U studenome ćemo organizirati konferenciju o zaštiti jezičnih različitosti u gradovima srednje Europe. Bit će govora o istrovenetskom, fijumanskom, a nadam se i istrijotskom, to je tema koja mi je jako bliska. U listopadu ćemo sudjelovati na konferenciji Europeističke akademije regije Friuli-Venezia Giulia, o povijesnom razvoju europskih regija i gradova, njihovu trenutačnom stanju, izazovima za budućnost, uz praktična iskustva i povijesne primjere.

NACIONAL: Povijest Rijeke promovirali ste, između ostalog, kroz kazališne predstave. Posljednja čiji ste autor je „Alfa Romeo Jankovits“.

„Jankovits“ je rezultat dugotrajnog rada, prilično nepoznata priča o gradu Rijeci koja pokazuje koliko taj grad ima potencijala, koliko je dao čak i s pogleda tehnološke inovacije. Priča nije poznata jer je dio tog kolektivnog zaborava koji je zahvatio sve što ima veze s talijanskom stvarnošću Rijeke, ali i poviješću grada prije Drugog svjetskog rata. Radi se o istinitoj priči o dvojici braće koja su 1930-ih dizajnirala i sastavila automobil koji je Alfa Romeo u svakom pogledu, ali u inovativnoj i futurističkoj verziji, nešto poput bat-mobilea, što je potom dovelo do inovacija u svijetu trkaćih automobila.

Sve to se dogodilo u Rijeci, u garaži obitelji Jankovits, a automobil je imao istu sudbinu svojih graditelja – postao je prognanik. Braća Jankovits pobjegla su u Trst na Badnjak 1946. svojim superbolidom i bila su ga prisiljena prodati. Automobil je “prognan” u Ameriku, Irsku te konačno završava u Njemačkoj, gdje će ponovno biti otkriven, kao što se događa s pričama prognanika s naših područja. Zahvalna sam dubokom istraživačkom radu Zorana Petrovića te pomoći obitelji Enrica Jankovitsa, kojeg sam pretvorila u jednog od likova predstave.

NACIONAL: Koji su vaši planovi?

U Italiji je tek objavljena talijanska verzija moje knjige “O mračnoj ljubavi”, a uskoro u tisak ide dvojezična knjiga “Schmarrn”. To je svojevrsna obiteljska kuharica koja prati povijest moje obitelji kroz recepte članova obitelji koji više nisu živi. Osim toga, nastavlja se turneja muzičke komedije na fijumanskom i čakavskom dijalektu “Ma ćemo se vrnut”, čija sam autorica uz Darka Jurkovića Charlieja.