Nacional otkriva pravu pozadinu istupa glavne europske tužiteljice Laure Kövesi na N1 televiziji, u kojem je u kontekstu pritisaka na EPPO spomenula i brisanje e-poruka s računala – sve se to odvija nakon internog skandala u kojem je europska tužiteljica Sani Ljubičić prijavila policiji da su joj s kompjutora izbrisane sve poruke e-maila koji se nalazio na domeni DORH-a, ali tek nakon što je angažirala vanjskog informatičara
Europska tužiteljica Sani Ljubičić, koja je već dulje vrijeme u središtu javnog interesa prvenstveno zbog svoje kontroverzne uloge povezane s propasti vještačenja u aferi Veliki Agrokor, prijavila je prije nepuna tri mjeseca hrvatskoj policiji da su joj s kompjutora izbrisane sve elektroničke poruke.
Radi se o prešućenom i krajnje kontroverznom slučaju koji je proizveo brojne napetosti između EPPO-a, Državnog odvjetništva i hrvatske policije, a koji se zbio pod dosad nerazjašnjenim okolnostima te se može prometnuti ili u ozbiljan pravosudni i politički skandal ili u početak konačnog rasvjetljavanja okolnosti pod kojima je upravo Sani Ljubičić angažirala „vještaka“ Ismeta Kamala za izradu spornog vještačenja u aferi Veliki Agrokor. Na koje je potrošeno 11 milijuna kuna državnog novca i koje je na sudu pravomoćno postalo pravno neupotrebljivo zbog sukoba interesa u kojem se Kamal nedvojbeno nalazio, za što bi netko unutar DORH-a trebao odgovarati.
Da je Sani Ljubičić prijavila policiji nestanak kompletne svoje elektroničke pošte s računala koji u EPPO-u koristi, Nacionalu je tijekom ponedjeljka otkrio visoki izvor blizak Vladi koji smatra da je taj dosad nepoznati događaj glavna europska tužiteljica Laura Codruța Kövesi doživjela kao pokušaj zastrašivanja europskih tužitelja u Hrvatskoj koji provode hrvatske vlasti te ga je, bez iznošenja bilo kakvih detalja, spomenula u intervjuu koji je za N1 televiziju dala prošle nedjelje.
Ona je u tom razgovoru oštro napala hrvatskog premijera Andreja Plenkovića zbog njegova uplitanja u slučaj subvencijske prevare i zlouporabe u postupku javne nabave na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – za koji on tvrdi da je u nadležnosti hrvatskog, a ne europskog tužiteljstva – te ustvrdila da se radi o pokušaju stvaranja dimne zavjese s kakvima se i ranije susretala. Pritom je jasno dala do znanja da to doživljava kao pokušaj neprimjerenog pritiska. Među ostalim, o tomu je izjavila sljedeće:
„Ako vidite da ne možete zaustaviti istragu, što ćete učiniti? Policija će vam pružiti manje potpore, netko će izbrisati e-poruke na vašem računalu, nećete dobiti traženi pristup bazama podataka… Sve je to, zapravo, samo dimna zavjesa, pokušaj zastrašivanja tužitelja, ali mi nismo zastrašeni, nastavit ćemo obavljati svoj posao i doista vjerujem da moji kolege u hrvatskom uredu EPPO-a obavljaju veoma dobar posao. U konačnici ćemo doznati je li prijevara počinjena ili nije.“
Visoki pravosudni izvor otkrio je Nacionalu da su elektroničke poruke bile izbrisane sa službenog računala kojim se koristi Sani Ljubičić te da se Sani Ljubičić nakon prelaska na rad u EPPO nastavila koristiti domenom elektroničke pošte kojom se koristi DORH.
Taj izvor navodi kako je Sani Ljubičić odjednom, prije otprilike nepuna tri mjeseca, primijetila da su joj s računala u EPPO-u nestale kompletne poruke e-maila. O tomu je taj izvor za Nacional izjavio sljedeće:
„Nakon što je to primijetila, Sani Ljubičić o svemu je informirala svoje nadređene u EPPO-u. Potom su angažirali i informatičkog stručnjaka iz tvrtke IN2 da pokuša ustanoviti što se zapravo dogodilo. Informatički stručnjak iz te tvrtke potom je pristupio njenom računalu te vidio da ga je netko ‘skinuo’ s domene za e-mail kojom se inače koristi DORH. Međutim, kada se odjavljivao s njenog računala, taj informatički stručnjak usput je pokušao izbrisati tragove da je uopće u njega ulazio. Vjerojatno zato što je shvatio da je ulazio u područje koje je u vlasništvu države.“
Isti izvor tvrdi da se policija tek tada uključila u slučaj te je ustanovila da je poruke e-maila s domene DORH-a kojom se koristila Sani Ljubičić, uklonio netko iz DORH-a. Taj izvor dodaje i da su unutar EPPO-a u tom trenutku čak razmišljali o tome da zatraže nalog da se taj pojedinac iz DORH-a uhiti zbog sumnje u neovlašteni pristup e-mailu Sani Ljubičić.
Ali se od toga ubrzo odustalo. Visoki pravosudni izvor navodi da su se u EPPO-u predomislili nakon više razgovora s predstavnicima DORH-a tijekom kojih su im predočene informacije o tomu što unutar DORH-a tvrde da se dogodilo.
Isti izvor ovako je opisao što su predstavnici DORH-a o tom slučaju rekli predstavnicima EPPO-a:
„Nakon što je Sani Ljubičić otišla raditi u EPPO, njenim računalom u DORH-u dulje se nitko nije koristio. Kako je javno poznato da DORH ima problema s količinom i kvalitetom opreme koja mu je na raspolaganju, odlučeno je da će kompletni sadržaj računala kojim se koristila Sani Ljubičić presnimiti na neki tvrdi disk i arhivirati. Potom su računalo provjerili i formatirali kako bi se njime mogao koristiti netko drugi. Tijekom tog manevra oni su Sani Ljubičić isključili s domene koju je ona nastavila koristiti za slanje i primanje svoje elektroničke pošte iako je prešla raditi u EPPO, a ta je domena bila u vlasništvu DORH-a.“
Pravosudni izvor Nacionala navodi da su sve njene elektroničke poruke sačuvane i arhivirane, kao i kompletan sadržaj računala koje je Sani Ljubičić u DORH-u koristila. Međutim, ta se verzija događaja može propitivati.
Postoji više aspekata tog kontroverznog događaja koji privlače pozornost javnosti. Ako se ustanovilo da je Sani Ljubičić nastavila koristiti svoj e-mail na domeni DORH-a iako je prešla raditi u EPPO te da je kompletan sadržaj računala koji je koristila ostavila na svom bivšem radnom mjestu, nejasni su njeni motivi za takvu, u najmanju ruku, ležernost.
Ako je ta bizarna situacija naknadno potpuno razjašnjena u razgovorima između predstavnika DORH-a i EPPO-a, nejasno je zašto onda taj događaj, makar i posredno, bez navođenja detalja, glavna europska tužiteljica sada prikazuje kao pokušaj pritiska hrvatskih vlasti na rad EPPO-a.
Visoki pravosudni izvor blizak Vladi za Nacional je izjavio još nešto što kompletan slučaj čini kontroverznim. On tvrdi da su se europske tužiteljice Sani Ljubičić i Tamara Laptoš bojale da će do javnosti doći njihova međusobna prepiska putem e-maila koja, navodno, sadrži vrlo eksplicitne negativne komentare i opaske koji se tiču glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek.
‘Ako vidite da ne možete zaustaviti istragu, što ćete učiniti? Policija će vam pružiti manje potpore, netko će izbrisati e-poruke na vašem računalu…’ izjavila je Kövesi par dana nakon što je slučaj prijavljen
Međutim, postavlja se pitanje kako je uopće ikome poznato što se nalazi u elektroničkoj prepiski između Sani Ljubičić i Tamare Laptoš, osim ako je netko provjeravao sadržaj e-mail poruka koje je slala i dobivala Sani Ljubičić. A to bi bilo kazneno djelo – osim ako je učinjeno upravo na temelju zakona.
To se, pak, moglo dogoditi samo ako je netko unutar DORH-a krenuo istraživati pod kakvim je okolnostima Sani Ljubičić angažirala Ismeta Kamala za pravno neupotrebljivo sudsko vještačenje Agrokora, uzalud plaćeno 11 milijuna kuna državnog novca.
Nacional je u više navrata upozoravao na to da glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek nije sklona utvrđivanju odgovornosti za propuste povezane s angažiranjem Ismeta Kamala oko izrade neupotrebljivog vještačenja. Štoviše, ona je tijekom veljače započela intenzivno tražiti novog vještaka u predmetu Agrokor. U tom kontekstu povukla je više poteza – kontaktirala je više ekonomskih i pravnih fakulteta u Zagrebu, Splitu i Osijeku, potom više domaćih i stranih tvrtki, ali su je svi zasad odbili. Nitko nije reagirao na odaslane pozive za iskazivanje interesa da odradi taj osjetljiv, opsežan, ali i unosan posao.
Otkrio je to Nacionalu prije dva tjedna izvor blizak DORH-u koji smatra da ona time nastoji potpuno zataškati svoj nerad na utvrđivanju tko je unutar DORH-a odgovoran za propast vještačenja KPMG-a Poljska, najskupljeg vještačenja u povijesti DORH-a koje je hrvatske porezne obveznike stajalo 1,3 milijuna eura.
Isti izvor o tomu je za Nacional izjavio:
“Zlata Hrvoj-Šipek javno je obećala da će istražiti tko su odgovorni za taj propust ako odluka o tomu da je vještačenje za sud neprihvatljivo postane pravomoćna. Sada to izbjegava. Drugim riječima, opet laže. Posve je nejasno zašto ona sada ulazi u aranžman potrage za novim vještacima. Ulazi u proceduru koja je zapravo više ne bi trebala zanimati jer će se završavati daleko nakon njenog odlaska. Pa se sada čini da ona tako dodatno ugrožava sudbinu tog postupka u aferi Veliki Agrokor. Jer nakon što je uludo potrošen ogroman novac, sada bi ga ona na isteku svog, sada već tehničkog, mandata valjda opet trošila.“
Većina spomenutih navoda ne ide u prilog mogućnosti da je itko iz DORH-a pristupio bivšem računalu i e-mailovima Sani Ljubičić u svrhu neke službene ili interne istrage oko njene uloge u slučaju spornog angažmana Ismeta Kamala.
Ali ona vjerojatno ima razloga biti zabrinuta da ta prepiska ne dospije u javnost, a naročito ima pravo na zaštitu poslovnih i privatnih e-mailova osim ako im istražitelji pristupaju sukladno zakonitom nalogu.
Imajući na umu sve spomenuto, naročito ako su sve nejasnoće oko tog događaja razjašnjene na sastancima predstavnika DORH-a i EPPO-a, nije jasno zašto onda glavna europska tužiteljica spominje brisanje e-mailova u kontekstu državnog pritiska koji, zapravo, pripisuje premijeru Andreju Plenkoviću.
Visoki pravosudni izvor blizak Vladi nudi još jedno znakovito viđenje te situacije, koje posredno pokazuje svu dubinu nepovjerenja između EPPO-a i DORH-a. O tomu za Nacional kaže:
„Postavlja se pitanje na temelju čega su predstavnici EPPO-a samostalno angažirali informatičkog stručnjaka iz tvrtke IN2. Ako su sumnjali da su žrtve neovlaštenog upada u elektroničku poštu, trebali su o tomu informirati hrvatsku policiju i DORH. Tako bi se trebale ponašati sve žrtve u hrvatskoj državi. Ne može EPPO biti nadležan za samostalno istraživanje kriminala na vlastitu štetu u Hrvatskoj. Zato je nevjerojatno da su oni uopće pomišljali tražiti nalog za ičije uhićenje po tom pitanju. Odluku o tomu trebaju donositi hrvatske institucije. Ali oni su krenuli drugim putem pa tek onda u suradnji s nadležnim hrvatskim institucijama utvrđivali činjenice.“ Što se u tom slučaju stvarno dogodilo, zasad je nepoznanica. Da bi se moglo potpuno razumjeti, trebali bi o tome detaljnije javno progovoriti i Sani Ljubičić i njene kolege iz EPPO-a, ali i predstavnici DORH-a.
Komentari