Zapovjednik snaga bespilotnih sustava ukrajinskih oružanih snaga Vadim Suharevski rekao je da Ukrajina ima vlastito lasersko oružje. Do sad se ništa nije znalo o tome, a samo nekoliko zemalja ima obećavajuće modele borbenih lasera.

Što je laserski Trozubac?

“Danas je Ukrajina, ako se ne varam, peta zemlja koja može reći da ima borbeni laser. Njim već možemo rušiti avione na visini većoj od dva kilometra“, citira Suharevskog agencija Interfax-Ukrajina, koji je to izjavio prije dva dana na konferenciji posvećenoj mogućnostima suradnje europske i ukrajinske vojne industrije.

Prema njegovim riječima ukrajinski model nazvan je Tryzub (Trozubac) i sad rade na njegovu jačanju. Iz kratke izjave Suharevskog nije jasno kako to oružje izgleda, koje su mu karakteristike i je li testirano u borbenim uvjetima.

Što je lasersko oružje

Vodeće sile počele su razvijati borbene lasere prije 60-70 godina. Ideja o dobivanju relativno jeftinog, besprijekornog, univerzalnog, višekratnog i učinkovitog oružja bila je primamljiva za vojni vrh tadašnjih velesila, SSSR-a i SAD-a.

U teoriji, snažna laserska zraka trebala je spržiti neprijateljsko oružje u nekoliko sekundi. Takvo oružje moglo se koristiti i obrambeno i napadački. Činilo se da je to idealno sredstvo uništenja. Ali u praksi se sve pokazalo kompliciranijim.

Glasne izjave sovjetskih i američkih vlasti o sposobnosti obaranja raketa i aviona laserima u praksi su se pokazale neučinkovitim. Razvijeni su prototipi, ali je zatim razvoj brzo prekinut zbog nedostatka sredstava.

Glavne prepreke su potreba za snažnim izvorom energije za napajanje lasera i njegovo hlađenje nakon upotrebe, ovisnost o vremenskim prilikama, problemi s pogađanjem više pokretnih meta u isto vrijeme te cijena komponenti.

Krajem prošlog stoljeća, sile su odlučile koncentrirati resurse na poboljšanje postojećih “konvencionalnih” oružanih sustava, prvenstveno raketa dugog dometa.

Ali novi izazovi, uključujući rusko-ukrajinski rat, dali su novi poticaj za priče o borbenom laseru. Razlog je potraga za pristupačnim i višekratnim načinom suprotstavljanja jeftinim dronovima, koji su postali gotovo glavno masovno oružje u ovom ratu.

Na njih je neekonomično trošiti skupe protuzračne rakete, a pokušaji obaranja bespilotnih letjelica s mitraljeskih postolja sa zemlje često su neuspješni.

Spaljivanje trupa drona snažnim laserskim snopom čini se kao prikladno rješenje.

Tko već ima lasersko oružje?

Popis zemalja koje su tvrdile da imaju lasersko oružje je mali. Uz već spomenute SAD i Rusiju, takve tehnologije vjerojatno imaju Kina, Britanija, Južna Koreja, Japan i Izrael.

Američke vlasti govorile su o razvoju laserskih proturaketnih modula, kao i sustava za mornaricu i zrakoplovstvo. Pojavile su se i informacije da Kinezi imaju lasersko protuzračno oružje, kao i laserske puške, koje koriste sigurnosne snage, uzrokujući opekline sudionicima nereda.

Ruski vođa Vladimir Putin prije nekoliko godina javno se hvalio “jedinstvenim kompleksom” Peresvet, koji bi navodno laserskom zrakom mogao zaslijepiti čak i satelite.

Izraelska vojska je ove jeseni naručila prvu seriju laserskih sustava Iron Beam, koji bi vojnicima trebali biti isporučeni do kraja 2025. godine. Ovaj protuzračni sustav može uništiti male ciljeve na udaljenosti od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara.

Južna Koreja i Japan već su demonstrirali svoje prototipove laserskih sustava protiv dronova i raketa.

Britanija se nada da će svoj laserski sustav DragonFire staviti u službu, ali ne prije 2027. godine. Riječ je o sustavu s laserskom zrakom snage 55 kW koja se ispaljuje iz 37 pojedinačnih kanala. To omogućuje uništavanje metala na udaljenosti od oko kilometra. U proljeće 2024. britanske su vlasti rekle da ne isključuju prijenos uzoraka DragonFirea u Ukrajinu radi testiranja u borbenim uvjetima.

Što je ukrajinsko lasersko oružje?

Nema informacija o proizvođaču, karakteristikama i vrsti ukrajinskog borbenog lasera. Pukovnik Suharevski je rekao da Trozubac može oboriti zrakoplov na udaljenosti od dva kilometra.

Ovo je prilično važan pokazatelj: britanski DragonFire, kao što je već spomenuto, može oboriti ciljeve na udaljenosti od jednog kilometra. Izraelski Iron Beam ima dvostruko veći domet, ali ima i snagu lasera od 100 kilovata, a ne 55 kao britanski.

Ako ukrajinski Trozubac doista može pogoditi letjelicu, onda mora imati sustav za fokusiranje i fiksiranje na pokretnu metu. Na primjer, DragonFire može fokusirati na udaljenosti od jednog kilometra s preciznošću od 23 mm.

Prema riječima Suharevskog ispada da je Ukrajina u kratkom vremenu uspjela stvoriti prototip učinkovitog borbenog lasera. Ukrajinski stručnjak za oružje i bivši zaposlenik koncerna Ukroboronprom Oleg Katkov u razggovoru za BBC rekao je da je to sasvim moguće.

Dao je nekoliko argumenata. Glavni: tijekom proteklih pola stoljeća tehnologije i komponente za stvaranje laserskog oružja postale su dostupnije i jednostavnije.

Stoga bi, po njegovom mišljenju, ukrajinski vojno-industrijski kompleks, kao i privatni sektor, mogli razviti dobar model borbenog laserskog sustava.

“Postoji razlika između onoga kako je ukrajinska obrambena industrija izgledala prije 2022. i onoga kako izgleda sad. Uopće me ne bi iznenadilo da se pokaže da je razvoj laserskog oružja u Ukrajini inicijativa i rezultat rada nekog privatnog startupa, a ne državnog projektnog ureda”, kaže Katkov.

No je li to oružje učinkovito, podsjeća Katkov, vrlo je složeno pitanje, a odgovor ovisi o mnogo faktora. Riječ je o izboru tehnologije za formiranje laserske zrake, njeno fokusiranje na željenu udaljenost i fiksiranje na pokretnu metu. Plus, naravno, velika ovisnost o vremenskim uvjetima.

“Mnoge zemlje zapravo imaju lasersko oružje u fazi testiranja. No postoji niz razloga za oprez, uključujući činjenicu da ga nitko još nije testirao u stvarnim uvjetima. Sad zemlje jednostavno pokušavaju smisliti kako to točno primijeniti u praksi”, objašnjava stručnjak.

Prema njegovom mišljenju, ako Trozubac ne bude samo eksperimentalni model te postane serijski proizvod visoke učinkovitosti u borbenim uvjetima, onda će to biti prava revolucija.

Ali sad je prerano o tome govoriti, piše BBC u svom ruskom izdanju.