Često im nedostaje empatije i prema drugima se ponašaju bezobzirno, a nerijetko će se otkriti već na samom početku komunikacije – ovih pet rečenica nepogrješivo odaju osobu koja ima niski EQ.

Kažu kako postoji više vrsta inteligencije, a jedna od važnijih je ona emocionalna. Osobe koje imaju visok EQ, odnosno emocionalni kvocijent, lako sklapaju prijateljstva, samosvjesni su te prepoznaju tuđe potrebe i emocije. Zato lakše funkcioniraju u odnosima, učinkovitije rješavaju probleme i imaju generalno veći utjecaj na ljude oko sebe.

U biti, riječ je o tome da osobe koje imaju visoku EI s lakoćom reguliraju vlastite osjećaje te imaju bolji uvid u vlastita raspoloženja, a onda i u tuđa.

“Inteligencija se ne mjeri samo prema tome koliko dobrih ocjena osoba dobije u školi. Akademski uspjeh sigurno će vam dati prednost u karijeri. Ipak, kako bi uspjeh bio siguran, intelektualna inteligencija (IQ) trebala bi biti udružena s emocionalnom inteligencijom. Uspješna osoba tehnički je vješta, a istovremeno zna kako održati ravnotežu između posla i privatnog života”, prenosi portal Centra za savjetovanje i psihijatriju iz Kentuckyja.

Zašto netko ima nisku emocionalnu inteligenciju?

Uzroci zašto osoba nije razvila viši stupanj emocionalne inteligencije mogu biti brojni, a ponekad su udruženi s drugim mentalnim problemima (kao što su depresija, socijalna anksioznost i granični poremećaj ličnosti) ili su pak jedan od znakova neurorazličitosti.

Također, mogu imati korijene u samom djetinjstvu. Empatiju i učinkovite načine reguliranja emocija učimo kao djeca, a ako naši roditelj imaju nisku EI, neće nam moći biti dobri učitelji ovih bitnih vještina. Također, roditelji koji fizički kažnjavaju djecu i opsjednuti su kontrolom vrlo će vjerojatno odgojiti djecu niske emocionalne inteligencije.

Rečenice koje ih otkrivaju

Drugim riječima, ove osobe nisu krive za nedostatak emocionalne inteligencije i ako se problem osvijesti te ako ima volje, donekle je moguće raditi na njemu. No, riječ je o procesu koji se ne može odviti preko noći.

Prvi korak svakako je u tome da osvijestite imate li vi ili osoba u vašem krugu niski EQ. Tu vam od velike pomoći može biti obraćanje pažnje na samu komunikaciju. Naime, postoje neke vrlo tipične rečenice koje ljudi niske emocionalne inteligencije izgovaraju u svakodnevnim situacijama:

“Svejedno mi je”

Osobama niske emocionalne inteligencije kao da ništa nije važno – osim onoga što se izravno tiče njih samih. Rečenicama poput “Nije mi važno” ili “Nije me briga” osoba otkriva da su joj tuđi problemi strani i daleki – uzrok tome je što takva osoba nailazi na velike poteškoće kad proba ‘ući u tuđe cipele’. Sagledati situaciju iz perspektive drugoga nešto je što joj ne dolazi prirodno.

“Nisam ja kriv/kriva”

S obzirom na to da teško razlučuju socijalne situacije, a također vole uvijek biti u pravu, osobe niske emocionalne inteligencije obično će kriviti druge za vlastite pogreške. To zapravo ne rade namjerno, nego im je teško osvijestiti vlastitu odgovornost – umjesto toga osjećat će se neshvaćeno i upirati prst u druge.

“Pričajmo malo o meni”

Osobe koje imaju nisku EI nerijetko vole tijekom razgovora biti u središtu pozornosti i uživaju da se pozitivno priča o njima. Sami će se pohvaliti svojim postignućima, nesvjesni da u očima drugih izgledaju kao hvalisavci. Rijetko će postavljati pitanja koja se tiču sugovornika i svaku će temu nastojati vratiti na monolog o sebi.

“To nije moj problem”

Nažalost, osobe koje imaju nizak EQ obično neće biti one koje će vam prve pružiti ruku kad vam zatreba pomoć. Pomaganje drugima nerijetko im je stran pojam i ne libe se to jasno reći sugovorniku, bez straha da ispadnu nepristojni i bez pomisli da će time ostaviti loš dojam.

“Pretjeruješ!”

Osobe kojima manjka empatije jednostavno si ne mogu predočiti da razni ljudi različito reagiraju u istoj situaciji. Smatraju da je njihova emocionalna reakcija jedina mjerodavna, a svi oni koji izražavaju snažnije osjećaje – jednostavno prave ‘od buhe slona’.

Što možete učiniti

Ako ste otkrili da neka osoba na vašem radnom mjestu ili u vašoj obitelji ima ovaj problem, postoje neki načini kako tome možete pristupiti.

Najprije, prihvatite da su ljudi različiti. Poštujte tuđu individualnost i imajte na umu da će se takva osoba vrlo teško promijeniti, osobito u odrasloj dobi. Umjesto osude, radije razmislite kako možete pomoći kolegi ili članu obitelji da osvijesti svoj problem. Slušajte ih i podržite ih u tome da nauče reflektirati i procesuirati vlastite emocije.

Kako biste se lakše povezali s nekim tko ima nizak emocionalni kvocijent pokušajte situaciju sagledati sasvim logično, bez emocija i s osobom razgovarajte samo navodeći činjenice. Bit će to prvi korak prema tome da vaš sugovornik osjeti kao da ga doista razumijete i put k dubljem povezivanju.