‘Ostatak života’, novi autorski projekt Lade Bonacci, premijerno 2. studenoga

Ostatak života“, novi autorski projekt izvođačice, autorice i umjetnice Lade Bonacci, premijerno će biti izveden 2. studenoga u Crnom mačku. Lada Bonacci dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Vaš novi autorski projekt „Ostatak života“ inspiriran je stvarnim događajem, a to je vaše polaganje vozačkog ispita u četrdesetoj. Cijeli taj proces opisivali ste, vrlo duhovito, na Facebooku. Kako je došlo do ideje za predstavu?

Zapravo od same publike, odnosno, čitatelja i pratitelja tih mojih malih statusa. Poželjeli su još, poželjeli su da se to pretvori u nešto veće i detaljnije. Dali su mi time vjetar u leđa i krenula sam raspisivati ideju.

NACIONAL: Vaš instruktor vožnje sigurno je „zaslužan“ za predstavu, jer rekla bih da je prihvatio vas i vaše dogodovštine. Zapravo su vas mnogi ljudi motivirali da krenete u ovaj projekt, zar ne?

Moji instruktori vožnje zapravo su prave zvijezde ovog stand-upa. Da nije bilo njih, njihova strpljenja, profesionalnosti, upornosti i da nisu dvoje krasnih i zanimljivih ljudi, to iskustvo ne bi bilo tako punokrvno. Najviše me motiviraju moji prijatelji koji su mi ujedno, srećom, i suradnici. Svi su ljudi iz svijeta filma, kazališta, produkcije. Dvije teške godine su iza mene i nisam bila sigurna imam li snage i volje uopće ponovno stati na scenu, a kamoli sama s vlastitim materijalom. Ponudili su biti tu i kao profesionalci i kao prijatelji, a koliko je ovaj projekt rezultat mog rada toliko je i njihove bezrezervne podrške i vjere u mene.

NACIONAL: Na što ste se najviše fokusirali u režiji i u glumi?

Oduvijek me na sceni zanima ranjivost kao tema i izvođačka ranjivost. Zanimaju me „pukotine kroz koje svjetlo ulazi“. Polaganje vozačkog trebalo je biti ta neka stvar koja će mi dodatno oplemeniti život, dati mi još jednu vještinu i to je trebao biti kratak i bezbolan proces jer „svi voze“. No bilo je dugotrajno, financijski i vremenski iscrpljujuće i bolno na puno načina. Morala sam se suočiti s puno vlastitih strahova i nemoći koji zapravo s vožnjom veze nisu imali već s mojim strahovima od života i neuspjeha. Fokusirala sam se u komadu baš na taj moment, kada uzmeš nešto misleći da će te „spasiti“, dati ti taj komadić koji nedostaje, a onda te ta vlastita odluka prebaci preko ruba i shvatiš da nema te stvari, vještine, čovjeka, događaja, okolnosti iz vana koji mogu biti spasenje. Spasenje si ti sam kada prihvatiš da plana nema, već da samo živiš iz dana u dan, ne činiš nikome zlo i svakoga dana daš najbolje od sebe. U režiji je fokus bio na antirežiji, ja redateljica nisam niti želim biti, mene je zanimalo kako napraviti izvođačku strategiju da u materijalu koji mi u svakom trenutku može iskliznuti iz ruke, uvijek budem prisutna do te mjere da i pogreške, ispadanja, gubljenja budu dio izvedbe.

NACIONAL: Kao i u svom posljednjem projektu, i u ovom koristite elemente stand-upa, a imate i vlastiti stand-up show. Zašto ste se za to odlučili?

Stand-up je sigurno izvođački najizazovniji format, tu si s nekim sadržajem i publika ima jako velika očekivanja, prije svega da će se smijati i zabaviti. Kada sam na jednu hrpu stavila statuse razgovora sa svojim instruktorima, shvatila sam da je stand-up najbolji pristup. Plus što sam stvarno htjela sebe izvođački staviti u poziciju u kojoj sam bila dok sam učila voziti, a to je pozicija da u svakom trenu nešto može poći po krivu jer je to stand-up i sama sam i svatko iz publike može reagirati kako želi.

NACIONAL: Kako vama humor i satira pomažu kroz život?

Umrla bih bez tog rastera u svojoj glavi jer sam hipersenzibilni „overthinker“. Moja super moć je da u svakoj situaciji nađem nešto duhovito. Komedija je post festum tragedije, a svijet je sve tragičnije mjesto i ako ne nađem humor, satiru i ironiju u svemu tome, hodat ću okolo slomljena srca. Humor me tjera da stvari sagledavam drugačije, ne iz vedrijeg kuta već iz kuta u kojem sve postaje lakše i neozbiljnije i lakše mi se kretati po svijetu.

NACIONAL: Koji su planovi s ovom predstavom i planirate li još koji projekt?

Ako sam išta naučila posljednjih godina, to je da su planovi tu da propadnu i da je to sjajno. Plan je odigrati za sada planirane izvedbe i vidjeti kako publika reagira, nadam se da će im biti ugodno i veselo u mom društvu i da će u mojoj priči naći nešto i za sebe. Svakako se nadamo da će biti puno izvedbi, ali o tome ću razmišljati nakon ovih jer dan po dan…

Za iduću godinu planiram s kolegicom Petrom Dugandžić raditi stand-up duet. Znam, zvuči suludo, ali u suradnji s dramaturginjom Doroteom Šušak pronašle smo način.