Autoindustrija u SSSR-u sredinom 60-ih bila je daleko manja od potreba brzo razvijajućeg društva, pa su partijske strukture odlučile pokrenuti masovnu proizvodnju automobila…

… Lada prilagođenih i običnim građanima, a ne samo privilegiranima. Bio je to posao snova za gotovo sve zapadne proizvođače, voljne pripomoći, no politika je i opet umiješala prste, pa je pod snažnim utjecajem Komunističke partije Italije posao dobila tvrtka Fiat, premda se to nije odrazilo na imenu.

Sama je tvrtka nazvana Volžski Avtomobilni Zavod, odnosno VAZ, premda nije proizvodila automobile pod značkom Volga (to je radila firma GAZ). U SSSR-u su automobili nosili naziv Žiguli, dok je za izvoz odabrano lakše izgovorljivo ime Lada.

Lada je bila direktan rezultat uspješnosti talijanske Komunističke partije, najjače lijeve stranke u zapadnoj Europi, čija snaga je toj državi otvarala vrata koja su drugim zapadnim zemljama bila zatvorena. Čak je i tvornica prikladno locirana u gradu Toljati, koji je nekoliko godina prije toga preimenovan po najpoznatijem vođi talijanskih komunista,

Palmiru Togliattiju. Izvana, osim nešto povišenog razmaka od zemlje, gotovo da i nije bilo razlike spram standardnog Fiat 124, sve do redizajna iz 1980. koji je modernizirao linije, a osim novih četveroznamenkastih kodova te su novi modeli dobili  izvozno ime Lada Riva.

No Lada je zapravo mehanički bila temeljito prerađena za tržište SSSR-a kako bi se mogla nositi s ondašnjim, izrazito nekvalitetnim putevima, rijetkom do nepostojećom servisnom infrastrukturom i ekstremnim klimatskim uvjetima.