Grupa Lačni Franz osnovana je u Mariboru, u lipnju 1979. godine. Naziv grupe preuzet je iz američkog filma ‘’Kvaka 22’’, u kojoj se pojavljuje Hungry Joe, uvijek gladan dobrog rocka pa su momci iz Maribora odlučili sebe nazvati lokalno – Lačni Franz (Gladni Franz). Mladi Zoran Predin tada je žarko htio postati košarkaš ali je, kako je ispričao, na jednoj kadetskoj utakmici iščašio desni kuk. No kada mu je doktor ispravio kuk, rekao mu je da ako želi nastaviti s košarkom, morat će mu produbiti čašice, što je on kategorički odbio i okrenuo se muzici. Preciznije, kako je u to vrijeme kao tinejdžer pisao pjesme, htio je čuti kako bi njegove pjesme zvučale kada bi ih izvodio rock bend.

Zajedno s gitaristom Otom Rimeleom okupio je grupu koju su činili Andrej Pintarić na bubnjevima i Zoran Stjepanović na bas gitari. Bilo je to vrijeme kada su njih četvorica najviše slušali grupe kao što su The Doors, Van der Graaf Generator, Frank Zappa, Pink Floyd, Bob Dylan, Tangerine Dream, Buldožer, Tomaž Pengov itd.

Lačni Franz s jednog od brojnih nastupa, snimljeno u Subotici. FOTO: Žiga Koritnik/Privatna arhiva Zorana Predina

Predin se u razgovoru za Nacional prisjetio prvog nastupa grupe Lačni Franz. „Početkom listopada 1979. nastupili smo u 2. gimnaziji u Mariboru, gdje smo izveli 90 minuta programa vlastitih pjesama. Naime, moj uvjet je bio da možemo nastupiti samo ako ćemo izvoditi autorske pjesme. Tamošnji gimnazijalci su poludjeli za nama i preko noći smo postali zvijezde.“ Bili su zadovoljni pažnjom svojih vršnjaka i komplimentima nekih profesora te su stekli pouzdanje i odlučili snimiti prvi album ‘’Ikebana’’. „To je bio nevjerojatan pothvat. Od trenutka kad smo ušli s opremom u studio Tivoli u Ljubljani, pa do završenog masteringa 40 minuta snimljene muzike, prošlo je svega 36 sati u studiju. U ta dva dana potpuno smo zbunili producenta Borisa Belea i snimatelja Acu Razbornika, s harmonikom u jednoj i žestokim punkom u drugoj pjesmi. Nitko nije točno znao kako žanrovski odrediti naše pjesme. Danas se u studiju samo 36 sati ozvučava bubanj i podešavaju nivoi“, prisjetio se Predin. Vrlo brzo po izlasku prvi album grupe Lačni Franz našao je svoje mjesto na jugoslavenskoj rock sceni i to u vrijeme procvata novog vala, ali bez definirane žanrovske odrednice. Glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš ispričao nam je kako je on doživio dolazak grupe. „Tada mi se činilo da su Lačni Franz dio novog vala, ali su se ipak razlikovali od većine tadašnjih punk i novovalnih bendova. Manje novi val, a više starinski rock. Odmah se vidjelo da je Predin odličan storyteller i da je sklon šansoni, iako su svirali rock. Ili kako je naš pokojni kolega Darko Glavan definirao njihovu glazbu, šanksonjerski rock. Predin je bio roker koji se fura na šansone, ali nosi punk jaknu. Po stilu su bili nešto između Buldožera i Pankrta. Bend koji može biti i punk bend, ne sviraju punk, ali imaju puno dodirnih točaka s novim valom.“

Njihov prvi album je donio prepoznatljiv stil i ubrzo su dobili tada cijenjenu nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. U to vrijeme, na početku karijere, vjetar u leđa im je dao glazbeni kritičar Darko Glavan pozitivnim recenzijama i prijateljstvom s Predinom. Tako je Glavan u jednom intervjuu za Nacional 2004. izjavio: „Moja najveća ljubav na ovim prostorima u koju sam uložio najviše emocija je Lačni Franz i Zoran Predin“. „Znam da su mu se jako sviđali naši nastupi i totalna nekonvencionalnost našeg umjetničkog izraza. Bili smo divlji i neuhvatljivi“, prisjetio se Predin koji je postao najbolji prijatelj Darka Glavana. „Naša srodne duše su nas povezale u veliko prijateljstvo, u kojem sam učio od njega i uživao u njegovu humoru. Bio je velik poznavatelj umjetnosti i vrlo topao čovjek. Jako mi je teško pala njegova tragična smrt one tužne noći na Santaninu koncertu u Varaždinu. Stajao je točno iza mene i negdje poslije pete pjesme rekao je da se odmah vraća. Imali smo isti smisao za humor, za kulinarstvo i za živu i mrtvu prirodu. Naučio me jako puno o slikarstvu i upoznao me s bendovima za koje do tada nisam čuo. Bili smo prijatelji u punom smislu te riječi. Najviše mi nedostaje njegovo zafrkavanje. Na isti način su me znali zezati samo još Arsen Dedić, Dražen Vrdoljak i Boško Petrović.“

Jedna od posebnosti Lačnog Franza bili su tekstovi Zorana Predina. Na početku su to bile njegove pjesme nastale u tinejdžerskom razdoblju ili kako nam je potvrdio u razgovoru – traženje smisla života i te pubertetske bolesti. „No to me brzo prošlo, pa sam pod utjecajem Bukowskog, Millera, Vonneguta, Lorce, Poa i Verlainea odmah počeo tražiti svoj originalni izraz. Našao sam svoj izbor tema i pisao samo svoje autorske tekstove.“ Jedna od pjesama s prvog albuma koja je izazvala pažnju javnosti, ali i vlastodržaca te i do danas ostala jedna od njihovih i njegovih najpoznatijih je pjesma ‘’Praslovan’’. Predin nam je ispričao što ga je tada inspiriralo da napiše tu pjesmu i kakve su bile posljedice nakon što su je snimili i počeli izvoditi. „Inspiriralo me propadanje komunističke ideje i posljedično tome buđenje nacionalizama. Umjesto da su se pravovremeno odrekli propale ideologije, usput su uništili i sve dobro što je imala zajednička država. Stvarno su zajebali sve što se zajebati moglo. Danas se to ponavlja s kapitalističkim neoliberalizmom, pa je na moju veliku žalost ‘Praslovan’ ponovo aktualan. Tri faze zabrane su se dogodile nakon što je pjesma krenula u svoj život. Prva zabrana jer u Jugoslaviji nema lačnih (gladnih), a Franzove su partizani otjerali još 1945. godine. Medijsko ignoriranje jer su nestali medijski osvrti na naše nastupe te asimilacija kao pokušaj diskreditacije, odnosno Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a. Na albumu ‘Ikebana’ sam morao promijeniti riječ ‘zajebali’ s ‘zabelili’ jer bi u protivnom album završio u bunkeru.“ I beogradski glazbeni kritičar Dragan Ambrozić za Nacional je potvrdio koliko je njihova poezija bila važna za njih, ali i za tadašnju jugoslavensku rock scenu. „Grupa Lačni Franz je u jugoslavensku pop i rock muziku unijela poeziju kakve do tada nije bilo. Krajnje individualističku, ironičnu prema cijelom svijetu, ali s ljubavlju za život i sve koji su od njega stradali, ovako ili onako. Na taj način su napravili rokersku verziju nekadašnje filmske ‘praške škole’, s kraja 70-ih i početka 80-ih. Na kraju njihova puta jasno je sljedeće: nisu utjecali ni na koga posebno i njihovih nasljednika neće biti jer ih je nemoguće kopirati, Lačni Franz je jedinstveno ljudsko iskustvo. Zato su se mnogi ugrijali na njihovim pjesmama, od kojih će neke ostati upisane kao klasici. Lačni Franz nikog nije ostavio gladnim.’’

Lačni Franz osnovan je u lipnju 1979. godine. FOTO: Žiga Koritnik/Privatna arhiva Zorana Predina

U nastavku karijere grupe Lačni Franz posebno je bio hvaljen specifičan art rock i folk punk. No njihov glazbeni stil ni Predin danas ne može definirati. „Nema jednoznačne definicije naše muzike. Namjerno se nismo ograničavali. Dotakli smo sve žanrove, osim narodne i zabavne glazbe. Žanr koji je najbolje podržavao sadržaj teksta bio je upotrijebljen u pjesmi. Naravno, na naš način, s naši aranžmanima.“ Godine 1982. uslijedio je album ‘’Adijo pameti’’ i 1983. njihov možda najuspješniji album ‘’Ne mi dihat za ovratnik’’, nakon kojeg su uslijedili koncerti po čitavoj Jugoslaviji. Bilo je to vrijeme kada su održavali i preko sto koncerata godišnje. Neke od njih Predin pamti i danas. „Zagrebački koncerti u Lapidariju i Kulušiću, beogradski u SKC-u i na Tašu, sarajevski u Domu mladih u Skenderiji i poslijeratni u podrumu Scene scenskih umjetnosti, makedonski u Skopju na obali Vardara, u Splitu na Mirodromu, na stadionu na Poljudu ispred 70.000 ljudi. Vjerojatno sam zaboravio još barem desetak značajnih. Svaki od njih nam je produžio krila i upoznao nas s novim prijateljima i kolegama.“ Godine 1986., nakon šestog studijskog albuma ‘’Na svojoj strani’’, za koji Predin smatra da su na njemu otkrili svoju poluakustičnu stranu izraza i novu zrelost, Oto Rimele napustio je grupu Lačni Franz i priključio se grupi Laibach, nakon čega se posvetio svojoj profesiji likovnog umjetnika. „Bio je to novi početak za nas. Novi gitarista, tada već iskusni mariborski roker Milan Prislan, donio nam je nove boje. Jimmy Page i Alvin Lee su obojili naše pjesme. Danas znam da nam je Otov odlazak produžio vijek trajanja.“

Fotografija iz zagrebačkog Kulušića s Draženom Vrdoljakom i Darkom Glavanom. FOTO: Žiga Koritnik/Privatna arhiva Zorana Predina

Godine 1989. Lačni Franz objavio je čak dva albuma: ‘’Tiha voda’’ i ‘’Kaj bi mi brez nas’’. Međutim, Predin, tada već etabliran pjesnik ili kako ga je beogradski glazbeni kritičar Petar Janjatović nazvao rokerski Arsen, snimio je album ‘’Svjedoci – priče’’ u suradnji s Arsenom Dedićem, na kojem se kao gost pojavio i pjevač grupe Riblja čorba Bora Đorđević. „Arsenova ideja je bila da on snimi moje, a ja njegove pjesme. Okupio sam bend koji je predvodio Mirko Vuksanović iz grupe Automobili. S Mirkom smo napravili aranžmane i poslije jedne zajedničke probe, Arsen je našao izdavača, diskografsku kuću Diskoton iz Sarajeva, a ja sam organizirao snimanje u Studiju Tivoli. Na kraju snimanja je Arsen pozvao Boru, da nam se pridruži u pjesmi ‘Domovina’. To je tada bila zajebancija sa SHS momentom.“ U to vrijeme je već bilo jasno da će grupa Lačni Franz ‘’živjeti vječno’’, odnosno od svojih pjesama, no nisu baš svi mislili tako. „Ja sam jedini iz prve postave želio nastaviti profesionalno. Ostali su svoj životni put vidjeli u svojim profesijama. Poslije velikog uspjeha zajedničkog albuma s Arsenom 1989., znao sam da ću živjeti isključivo od svojih pjesama“, ispričao je Predin.

U Jugoslaviji je počeo rat i tadašnja federacija raspala se na male države koje su izgubile zajedničko tržište. Lačni Franz više nije imao takav utjecaj kao osamdesetih i njihova popularnost je postepeno blijedila. Sve do momenta kada su odlučili proglasiti kraj karijere grupe. Bilo je to 1997. godine. „Te godine stavili smo sve karte na stol i pogledali istini u oči. Moji kolege su imali vremena i volje samo za vikend-nastupe. To je mene previše ograničavalo. Dečki su se zaposlili, oženili i razmnožili. Ja sam išao profesionalno dalje u etno sa Šukarima i gypsy swing s Mar Django Quartetom i Boškom Petrovićem.“ Bilo je jasno već nakon albuma s Arsenom ‘’Svjedoci – priče’’ da postoji velika šansa da Predin nastavi samostalnu karijeru. Već 1992. objavio je album ‘’Gate na glavo’’, pa svake dvije godine po jedan novi, u novom žanru, da bi danas u karijeri zbrojio preko 15 samostalnih albuma. Pitali smo Predina je li se bojao na početku samostalne karijere hoće li uspjeti nastaviti karijeru kakvu je imao s grupom Lačni Franz. „Ako nisam siguran u to što radim, ja se toga i ne primim. Bio sam siguran da se želim samostalno oprobati u drugim glazbenim žanrovima. Bio sam uspješan u popu, što sam pokazao prvim samostalnim albumom ‘Gate na glavo, u etnu s albumom ‘Mentol bombon’, u gypsy swingu s albumom ‘Ljubimec iz omare’, u vraćanju Jugo-hitova u kolijevku na albumu s Matijom Dedićem ‘Tragovi u sjeti’, pa kroz prearanžiranje Arsenovih bisera u gypsy swingu ‘Zoran pjeva Arsena’, pa album ‘Gastarbajter trubadur’ s Tončijem Grabušićem itd.“ Od tog razdoblja do danas je objavio nekoliko knjiga svojih pjesama, par zbirki priča i skladao glazbu za brojne kazališne predstave, filmove i TV serije.

Međutim, iako je Lačni Franz prestao s nastupima i snimanjem novih pjesama, 2014. ponovo su se okupili, ali u novoj postavi „Tako je 17 godina trajalo neprestano nagovaranje raznoraznih ljudi, da bi oni i njihova djeca željeli čuti pjesme Lačnog Franza odsvirane uživo, pa sam odlučio da barem probamo. Imao sam veliku sreću jer je nova ekipa digla stare pjesme u novi život, što su priznali i najtvrdokorniji fanovi. S novom postavom objavio sam neke nove pjesme na albumu ‘Svako dobro’, snimili prvi akustični album ‘Akustična pusa’ i dvostruki živi album ‘Tu smo – vaši smo’. Probudili smo staru i našli novu mlađu publiku.“ Svejedno, Lačni Franz nije bio više onaj stari, a karijera Zorana Predina bila je više nego uspješna pa se više nije pričalo o bivšem pjevaču grupe, već o Predinu koji je nekada imao vrlo popularnu grupu. I onda su opet odlučili okupiti se 2005. i održali su seriju koncerata na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Pitali smo Predina zašto su se ponovo vratili na pozornicu kada je priča o grupi Lačni Franz već bila gotova. „Vjerojatno smo htjeli ponovo probuditi i vratiti stare osjećaje. No dogodilo se baš obrnuto. Pokazalo se da nas je vrijeme u tehnološkom smislu pregazilo.“

Lačni Franz se 1. siječnja 2023. zadnji put oprašta od publike i stoga smo pitali Predina zašto ‘’ponovo’’ odlaze ako ih publika još uvijek želi. „Jer je i druga postava grupe došla u isti situaciju kao prva iz 1997. Ekipa se stalno zaposlila, a ja neću da Lačni Franz bude vikend-bend. To je sve. Ništa novo. Tako se penzioniraju brendovi i bendovi. Lačni Franz je moja kolijevka. Oko nje smo u tih 43 godine napravili Kumrovec. To je to. Nema dalje“, rekao je Predin.