Višestoljetna težnja za prometnim spajanjem Velike Britanije s kontinentalnom Europom ostvarena je prije 30 godina tunelom ispod kanala La Manche

Prvog prosinca 1990. engleski su se i francuski radnici susreli, nakon što su izbušili svoje trase, a nekoliko godina učvršćivanja i finaliziranja konstrukcije potom, 6. svibnja 1994. došlo je vrijeme za službeno otvaranje tunela.

Upriličena su, naravno, dva, jedno u Francuskoj, a drugo u Engleskoj, uz prisutnost kraljice Elizabete II i Françoisa Mitterranda. Tunel je pored prometne važnosti dodatno značajan kao simbol novog europskog zajedništva i, ponajprije, prestanka britanskog straha od kontinentalnih prijetnji, glavnog razloga zašto izgradnja nije počela nekoliko desetljeća ranije.

Ovo naravno nije najduži ni najdublji podmorski željeznički tunel na svijetu, te rekorde, zar ste sumnjali, drže Japanci, no svejedno je impozantan.

Dugačak je 50,45 km, od čega 37,9 km neprekidno pod vodom (e, to ipak jest rekord), a spušta se do dubine od 75 metara. Godišnji promet neprestano raste i opasno se približio brojci od deset milijuna putnika godišnje, što najbolje pokazuje koliku prometnu važnost danas ima.

Tijekom godina došlo je i do nekoliko nesreća u tunelu, uglavnom kada bi došlo do zapaljenja nekog od vlakova, no sveukupno gledajući ovaj tunel je sve značajnija i uspješnija poveznica nove Europe, kako na simboličkoj razini, tako i u realnim brojkama protoka ljudi i robe.