Na Popisu posrednika kojima je izdana dozvola za obavljanje djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju stranih radnika u Hrvatskoj, koji je odobrilo Ministarstvo rada, već je više od 600 agencija za privremeno zapošljavanje. Agencije za uvoz stranih radnika, prvenstveno iz azijskih zemalja – Nepala, Filipina, Indije, Bangladeša, čak i Turske – postale su sinonim za brzu zaradu i jednokratni biznis, iskorištavanje, pljačku i izrabljivanje stranih radnika koje u nekim prigodama poprima razmjere trgovine ljudima. Postoji li odgovarajuća kontrola nad radom tih agencija? Je li sve zakonito i sa strane hrvatskih poslodavaca kojima agencije dovode radnike? Nekoliko dramatičnih situacija koje su se zaredale od ljeta 2023. godine – istovremeni otkazi koje je hrvatski poslodavac dao 25 izgubljenih Filipinaca, nesretna sudbina 50 promrzlih i ostavljenih Nepalaca, problematični ugovori koje imaju s agencijama u kojima im se ne priznaje pravo na bolovanje, godišnje odmore i slobodne dane, potom radnici koji su skupo, tisućama eura platili agencijama dolazak u Hrvatsku, a ostavljeni su i prepušteni sami sebi u ilegalnom statusu već u zračnoj luci -dovoljno upozoravaju na nedostatke u postojećoj praksi. Od prijetnje agenta Nepalki da će joj ubiti dijete ako otkrije preko koga je došla u Hrvatsku, sve do ružnog slučaja izigrane mlade Nepalke Durgu Phuyal koja je ostala bez posla i dva mjeseca spavala na betonu, a samo zahvaljujući dobroti Ružice Kerepčić, vlasnice agencije Snaga budućnosti, sve se sretno završilo, moramo se zapitati kako uopće funkcionira sustav dovođenja stranih radnika na rad u Hrvatsku, posebno iz azijskih država. Među više od 170.000 radnika pristiglih u Hrvatsku u 2023. godini, oko 40 posto ih je iz Nepala, Filipina, Indije i drugih azijskih država. Samo u Zagrebu je više od 5000 Nepalaca.

Direktor tvrtke Pinoy385 Stjepan Jagodin s polaznicama edukacijskog treninga za njegovateljice u Manilli. FOTO: Privatna arhiva

Sve je više agencija za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika. „Da, trenutno ih je više od 600. Znate, kad nešto postane trend u Hrvatskoj, kao sadnja smilja ili apartmanizacija, svatko misli da je on taj koji će se na tome obogatiti. Ali slobodno tržište je surovo i teško“, istakao je Vinko Miše, suvlasnik agencije Connect Human Resources i potpredsjednik Zajednice agencija za zapošljavanje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. „Najveći problem su pojedinci gladni brze zarade. Pohlepnim agentima i svima onima koji su ciljano ušli u ovaj proces kako bi iskoristili ljude željne posla u Hrvatskoj koji se bore za egzistenciju, ali i naše poslodavce, bitno je samo brzo se domoći novca. Zato se registriraju, odrade jedan posao uvoza 100 radnika, pokupe velike provizije i ugase se, bez obzira na silan strah koji proživljavaju naročito žene, mlade Nepalke, Filipinke, Indijke“, ističe Ružica Kerepčić koja sa suprugom Matijom već osam godina vodi agenciju, prvo u Mađarskoj, potom u Hrvatskoj. U početku je Snaga budućnosti iz Zagreba posredovala pri dovođenju radnika iz Vijetnama, a sada su ostvarili suradnju i s Nepalom, Bangladešom, Indijom, Katarom. „Veliki dio problema u iskorištavanju i zapošljavanju stranih radnika potječe upravo iz kanala putem kojih su ti radnici došli na rad u inozemstvo. U velikoj većini tih procesa sudjeluje nekoliko agencija. Radnik i poslodavac nisu u izravnom kontaktu, nego se agencije iz Hrvatske i zemlje koja daje radnike dogovaraju između sebe o uvjetima. Sve bez jasnog prenošenja informacija radnicima. Radnik često nije upoznat sa svim pravima ili stvarnim uvjetima zaposlenja“, naglasio je Stjepan Jagodin, vlasnik agencije Pinoy 385 koja je aktivna na hrvatskom tržištu od 2019. godine i registrirana je za uslugu posredovanja i ustupanja u zapošljavanju. Ali Pinoy 385 bavi se isključivo ustupanjem i posredovanjem pri zapošljavanju radnika s Filipina. „Pinoy je uobičajeni naziv za Filipince u zemlji i inozemstvu, a 385 predstavlja pozivni broj za Hrvatsku. Filipini imaju striktno reguliran proces zapošljavanja svojih radnika, koji nadzire filipinski regulator Department of migrant workers, odnosno, ministarstvo za provedbu zapošljavanja prekomorskih radnika“, naglasio je Stjepan Jagodin, potpredsjednik Zajednice agencija za zapošljavanje pri HGK-u.

Stjepan Jagodin, potpredsjednik Zajednice agencija za zapošljavanje pri HGK i direktor agencije Pinoy 385, dovodi u Hrvatsku isključivo radnike s Filipina. FOTO: Privatna arhiva

„Veliki dio tih agencija koje na brzinu hoće zaraditi, iskoristiti i prevariti radnike i poslodavce, nose oznaku j.d.o.o. ili jednostavno društvo s ograničenom odgovornosti. I za razliku od d.o.o-a, osnuju se za svega nekoliko eura. To bi prvenstveno trebalo ukinuti. Da se mene pita, uveo bih da se za osnivanje agencije mora položiti oko 100.000 eura pologa koji ostaje kao osiguranje, baš kako je to napravljeno u nekim azijskim državama“, izravan je Vinko Miše, koji je s partnerom Marijanom Kutnjakom osnovao agenciju Connect Human Resources. „Osiguranje se aktivira u slučaju da, naprimjer, radnik ostane negdje bez posla ili je prevaren za aviokartu. Iz toga novca osigurava se povratak radnika kući. Da tako nešto postoji, svi bi pazili što rade. Ovako, nažalost, postoje agencije i poslodavci koji se osnivaju kako bi se prevarilo 50-ak radnika iz Azije ili 10-ak poslodavaca i kako bi netko sebi pospremio u džep desetke tisuća eura. Marijan i ja smo imali viziju da su nam poslodavci i radnici partneri. Istim principima se vodimo i danas. Dovodimo radnike, prvenstveno iz Indonezije, potom i Filipina, samo provjerenim i korektnim partnerima koji se pridržavaju Zakona o radu i kolektivnih ugovora. Prava stranih radnika ne bi se ni u čemu trebala razlikovati od prava hrvatskih radnika. Ona ne smiju biti ni veća ni manja. Regrutiranje radnika se odvija ili tako što vodimo partnere u Aziju da biraju ili putem video-intervjua. Mi naplaćujemo svoju uslugu od poslodavca i to fakturiramo mjesec dana nakon dolaska radnika“, objasnio je Vinko Miše, koji ima dugogodišnje međunarodno iskustvo u zapošljavanju i upravljanju ljudskim resursima, vođenju hotela i procesa zapošljavanja na kruzerima i rada u odvjetničkom uredu.

„Svi radnici koji dođu k nama imaju osiguranje i prijave, pravo na bolovanje i godišnje odmore“, istakla je Ružica Kerepčić, uz napomenu: „Našim radnicima koji su imali veće zdravstvene probleme osigurani su hospitalizacija i sva prava iz Zakona o radu. Ustupanje radnika propisano je zakonom i na to imamo pravo naknade i jednokratne naknade ako radnik ide izravno na rad poslodavcu. Nažalost, istina je da u Hrvatskoj postoji izrabljivanje stranih radnika. Sam pojam trgovine ljudima mi je pretežak, ali nisam stručna o tome govoriti.“

‘Filipini imaju striktno reguliran proces zapošljavanja svojih radnika koji nadzire ministarstvo za prekomorske radnike’

Što se u stvari dogodilo Durgi Phuyal, kojoj je nepalska agencija naplatila za dovođenje u Hrvatsku 7000 eura? „Osim toga, hrvatska agencija joj je uzimala 100 kuna svaki dan za ležaj. Kad više nije imala novca, morala je na ulicu. I dva mjeseca spavala je na betonu. Durgu je u Hrvatsku dovela agencija s lažnim informacijama da će raditi cijelu godinu, no radilo se samo o sezonskom poslu. Poslodavac u tome slučaju nije bio kriv. On je tražio sezonske radnike i takav dogovor je imao s agencijom. Druga je k meni došla na poziv mojih radnika, koji su kod nas radili i još uvijek rade. S njom je došlo još nekoliko cura. Sve smo ih smjestili, dali im hranu i našli posao. Durga je inače profesionalna kozmetičarka i maserka i uskoro će raditi to što voli i zna. Našla sam im posao u našoj partnerskoj tvrtki, održavaju kućanstva naših radnika. Ona i Đana su dio moje obitelji“, kazala je Ružica Kerepčić, koja je uvijek spremna pomoći.

„Naravno da je indikativan značajan porast broja agencija za zapošljavanje koje nude razne opcije klijentima, a koje u pozadini imaju i elemente trgovanja ljudima, ‘human traffickinga’, pri čemu se za zapošljavanje koriste nevažeći i(li) krivotvoreni dokumenti“, napomenuo je Stjepan Jagodin. „Valja istaknuti propise i postupke u vezi zapošljavanja državljana Filipina na kojima inzistira filipinski regulator. On zahtijeva da ugovori o radu budu dvojezični i da se u njih uvrsti i neto plaća. Iako hrvatski zakon inzistira na bruto plaći, nije zabranio neto plaću. Filipinske vlasti žele da radnik vidi koliko će zapravo zarađivati. Svi radnici koji su zaposleni u našem posredstvu informirani su unaprijed, prolaze edukacijski trening u kojem ih se informira o Zakonu o radu, o svim pravilnicima koji se vežu za njihovo radno vrijeme, vrijeme odmora, godišnje odmore te sve kanale komunikacije u slučaju da im se ukaže bilo kakva potreba ili nerazumijevanje s poslodavcem. Mogu sigurno reći da kod radnika zaposlenih našim posredstvom, njih više od 5000 kod više od 200 poslodavaca u RH, zasigurno nije bilo slučajeva izrabljivanja, maltretiranja ili uskraćivanja prava na bolovanje“, naglasio je Stjepan Jagodin čija agencija radi i u Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji.

Državni inspektorat na čelu s Andrijom Mikulićem samo u prva tri mjeseca ove godine podnio je 7 optužnih prijedloga te su donijeli 6 prekršajnih naloga protiv neodgovornih poslodavaca i agencija. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

„Čitam svakodnevno što se događa, no čini mi se da ti poslodavci koji izrabljuju strane radnike, izrabljuju i naše radnike“, naglasio je Vinko Miše. Nekorektna agencija iz Hrvatske spoji se s nekorektnom agencijom u Aziji. Poslodavac u dobroj vjeri uzme radnika za kojeg mu je zajamčeno da zna engleski jezik i zna posao za koji ga se dovodi. Prvog radnog dana shvate da ne govore engleski jezik niti znaju posao. Naprimjer, poslodavac je tražio kuhara, a dobio perača suđa koji ne zna ni riječi engleskog. Normalno, poslodavac takvog radnika otpušta i on u Hrvatskoj ostaje ilegalno. Da bi se prehranio, dospijeva kod nekorektnih poslodavaca koji ga često niti ne zapošljavaju nego mu isplaćuju novac na ruke. Tako produžavaju njegov ilegalni boravak u Hrvatskoj, krše zakone. Krucijalno je osigurati da ovaj posao rade agencije koje su korektne i da se s državama iz kojih dolazi većina radnika potpišu bilateralni sporazumi koji će regulirati sve te nedostatke. Filipini i Indonezija su vrlo uređene države što se tiče prava radnika. Imaju svoje agencije koje štite radnička prava. Što se Nepala i nekih drugih država tiče, one nemaju tako uređen sustav skrbi pa Nepalci i drugi tako stižu u Hrvatsku kod svakakvih poslodavaca i doživljavaju svakojaka izrabljivanja. Tim poslodavcima je svejedno koga izrabljuju, naše Bosance ili Nepalce“, uvjeren je Vinko Miše.

„Želim da svi rade transparentno i pošteno, na zadovoljstvo i radnika i poslodavaca. Pogledamo li realno, Hrvati se desetljećima iseljavaju i imaju sva prava u tim zemljama“, naglasila je Ružica Kerepčić te se zapitala: „Zašto onda naša zemlja ne bi osigurala ista prava stranim radnicima? Pozdravljam dopune i promjene u novom Zakonu o strancima. Upravo da bi spriječila slučajeve izrabljivanja radnika, Republika Filipini prije 30-ak godina je formirala ministarstvo koje se bavi zaštitom prava radnika, koje kontrolira poslodavce, agencije i same radnike na radu u inozemstvu. Vjerujem da je kod nas dio nadzora u ingerenciji Ministarstva rada, ali da se kontrola rada agencija odvija preko Državnog inspektorata. Vjerujem i da izmjene Zakona o strancima idu k strožoj i boljoj kontroli agencija, koje je u zadnje vrijeme i teže kontrolirati.“

Među više od 170.000 radnika pristiglih u Hrvatsku u 2023. godini, oko 40 posto ih je iz Nepala, Filipina, Indije i drugih zemalja

Na naše upite vezane uz nadzor rada agencija za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika i cijeli proces vezan uz rad i zapošljavanje stranaca / državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, iz Inspekcije rada Državnog inspektorata, kojem je na čelu Andrija Mikulić, izvijestili su nas opsežnom bilješkom:

„Odredbama članka 88. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje u RH može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada te da državljanin treće zemlje može u RH raditi samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak. Ali državljanin treće zemlje u RH može raditi samo kod onog poslodavca kod kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad i s kojim je zasnovao radni odnos. Istim članom 88. Zakona o strancima predviđeno je da poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljana treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad“, kažu iz Državnog inspektorata. Jasno je da je Zakonom o strancima propisano da u slučaju nezakonitog rada državljana trećih zemalja bez dozvole za boravak i rad, rada na poslovima na kojima im nije izdana dozvola ili kod poslodavca kod kojih mu nije izdana dozvola, slijedi prekršajna odgovornost poslodavca, fizičke ili pravne osobe, ali i prekršajna odgovornost državljanina treće zemlje: „Kad inspektor rada u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi navedene povrede Zakona o strancima, pokreće se prekršajni postupak protiv poslodavca, usmenim rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabranjuje se poslodavcu obavljanje djelatnosti, odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca. Inspektor rada o utvrđenim činjenicama obavještava MUP i Poreznu upravu Ministarstva financija, radi poduzimanja mjera iz djelokruga rada tih tijela državne uprave“. Odredbama Zakona o radu „Privremeno zapošljavanje“ propisano je da je agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika nekom drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. Propisani su i uvjeti iz Zakona o radu kojih se u takvoj situaciji agencija mora pridržavati, inače se izlaže utvrđivanju i kažnjavanju nepravilnosti koje se utvrđuju u postupku inspekcijskog nadzora: „Za razliku od tih agencija, djelatnost posredovanja pri zapošljavanju uređena je Zakonom o tržištu rada i Pravilnikom o obavljanju djelatnosti te sve pravne i fizičke osobe moraju biti registrirane u odgovarajućoj evidenciji Ministarstva rada. Za kršenje odredbi navedenog Zakona, u članku 95. predviđene su prekršajne sankcije za poslodavca, a člankom 92. Zakona o tržištu rada propisana je i upravna mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem.“

Vinko Miše s partnerom Marijanom Kutnjakom osnovao je agenciju Connect Human Resources, a kaže da bi bilo nužno pooštravanje regulative. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Inspekcija rada Državnog inspektorata samo je „tijekom prva tri mjeseca 2024. obavila 42 inspekcijska nadzora kod poslodavaca koji obavljaju poslove posredovanja pri zapošljavanju i agencija za privremeno zapošljavanje te na temelju činjeničnog stanja poduzela zakonom propisane mjere. Zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 27 prekršaja, inspektori rada su protiv poslodavaca pravnih osoba i protiv odgovornih osoba poslodavaca, nadležnim sudovima podnijeli 7 optužnih prijedloga i donijeli 6 prekršajnih naloga. Jednom poslodavcu/agenciji je usmenim rješenjem naređeno da korisnik i agencija koji su sklopili ugovor o ustupanju radnika, a koji ne sadrže sve sastojke propisane Zakonom o radu, izmijene ugovor u skladu s odredbama članka 226. Zakona o radu. Donesene su i upravne mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 30 dana na temelju Zakona o strancima zbog nezakonitog rada državljana trećih zemalja bez dozvole za boravak i rad. Rješenjem na temelju Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada poslodavcu je naloženo da radnike prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i naložena uplata novčanog iznosa od 2650 eura u korist Državnog proračuna RH, te mjere kojima je naloženo da poslodavac izda radnicima ispravu o plaći, naknadi plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor propisanog sadržaja.

Inspekcija rada Državnog inspektorata u inspekcijskom nadzoru je utvrdila da su određene pravne osobe koje nisu registrirane za obavljanje poslova privremenog zapošljavanja niti su upisane u evidenciju Ministarstva rada, nelegalno obavljale te poslove ustupajući radnike različitih struka korisnicima, u pravilu na temelju ugovora o poslovnoj suradnji. Takvim je poslodavcima zabranjeno obavljanje tih poslova, podnesen je optužni prijedlog nadležnom sudu, a izvršna rješenja na nadležno postupanje Poreznoj upravi i HZMO i HZZO“, istakla je Inspekcija rada Državnog inspektorata. No koliko god bilo dragocjeno postupanje Državnog inspektorata, čini se kao „kap u moru“ ozbiljnih i obilnih nezakonitosti na području zapošljavanja stranih radnika na području RH.

‘Kad nešto postane trend u Hrvatskoj, kao sadnja smilja ili apartmanizacija, svatko misli da će se na tome obogatiti’

„Prijedlog izmjena Zakona o strancima predlaže drugačije reguliranje smještaja za strane radnike, pitanja učenja jezika i posebno nadgledavanje rada spomenutih agencija, što znači da je dosadašnji nadzor nad njihovim radom i zakonodavac ocijenio kao nedovoljan. Neke stvari oko reguliranja smještaja mi se iznimno sviđaju“, istaknuo je Vinko Miše. „Pooštravanje regulative maknut će s tržišta određeni broj ljudi koji su osnovali agencije, ali rade na ilegalan način. Neka nova rješenja s određenim ograničenjima ili kvotama nam se ne sviđaju, jer će gušiti razvoj gospodarstva“, rekao je Vinko Miše, dok Stjepan Jagodin pozdravlja najavljene izmjene Zakona o strancima „koje, u svakom slučaju, idu k strožoj i boljoj kontroli agencija, samih radnika i poslodavaca“. Zapravo, traže se odlučnije mjere i zakonska rješenja. „Svi znamo za nekoliko poslodavaca u Hrvatskoj koji ne isplaćuju prekovremeni rad, rad nedjeljom, dvosmjenski rad. Svi znamo poslodavce koji ne prijavljuju radnike ili ih zakidaju za godišnje odmore. Najobičniji primjer izrabljivanja, za koji radnici i ne znaju da im se događa jer ne poznaju zakon, događa se u ugostiteljstvu“, istakao je Vinko Miše. „Kad radnik u ugostiteljstvu radi prekovremeno, on može biti plaćen ili tako da mu se odmah isplati 50 posto više prekovremenih sati ili da prekovremeni rad ide u preraspodjelu. Preraspodjela je da će onoliko dana koje ima prekovremeno, radnik kod poslodavca biti dulje prijavljen nakon što završi potreba za njegovim radom. To ne odgovara poslodavcima, jer će za dva mjeseca produljenja prijave, radnik dobiti još četiri dana godišnjeg odmora. Zato mu odmah žele isplatiti sav novac, protivno Zakonu koji traži isplatu 50 posto više“, ukazao je Vinko Miše na oblik izrabljivanja i stranih i domaćih radnika za koji mnogi radnici u ugostiteljstvu i ne znaju.

Što je zadatak policije u cijelom tom procesu i kako hrvatska policija rješava takve situacije, vidjeli smo na primjeru PU Splitsko-dalmatinske. Načelnica Sektora za emigracije, državljanstvo i upravne poslove Dijana Jakšić rekla nam je da su samo u tom Sektoru i toj PU „u 2023. godini izdane 17.864 dozvole za boravak i rad stranim radnicima iz trećih zemalja. Od početka ove godine do početka travnja još 5.743 radne dozvole za državljane trećih zemalja, dakle državljane zemalja izvan EU-a. Prošle godine najviše je dozvola izdano državljanima BiH, Nepala, Indije, Filipina, Srbije i Sjeverne Makedonije. U 2024. godini državljanima BiH, Nepala, Bangladeša, Indije. Dnevno rješavamo po 140 zahtjeva“, rekla je Dijana Jakšić te naglasila: „Policija odobrava dozvolu za boravak i rad stranom radniku za kojega je točno utvrđeno kod kojeg će hrvatskog poslodavca raditi i na kojim poslovima. Strani radnik može raditi samo na poslovima za koje mu je dozvola izdana. U Splitsko-dalmatinskoj županiji to su najčešće poslovi u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu. Važno je znati da policija ne odlučuje može li i hoće li poslodavac zaposliti nekog stranog radnika. Policija je zadužena samo za sigurnosni aspekt. Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje o zapošljavanju stranih radnika. U njegovoj nadležnosti je hoće li agenciji za posredovanje u zapošljavanju stranih radnika ili poslodavcu dati pozitivno ili negativno mišljenje.“

No upravo od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nismo uspjeli dobiti komentar na situaciju djelovanja sve većeg broja agencija kojima su posredovanje pri zapošljavanju ili unajmljivanje stranih radnika postale vrlo unosne djelatnosti.