Opera „Trubadur“ Giuseppea Verdija, pod ravnanjem maestra Marcella Mottadellija i Josipa Šege te u režiji Arnauda Bernarda, premijerno će biti izvedena 22. veljače u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ovaj 53-godišnji redatelj violinu je počeo svirati kao šestogodišnjak, a sa 17 je upisao Conservatoire National de Strasbourg, na kojem je studirao violinu i orkestraciju. Kao violinist svirao je u Filharmonijskom orkestru u Strasbourgu nakon završetka studija, a 1988. postao je asistent slavnog redatelja Nicolasa Joëla i Jean-Claudea Auvraya. Radio je kao redatelj u svim najvećim svjetskim kućama i kao direktor više opernih kuća, a zanimljivo je da je njegov debi bio upravo „Trubadur“.

NACIONAL: Režirate „Trubadura“ u Operi HNK u Zagrebu. Upravo je to bila vaša prva režija, 1995. godine. Znači li to da ima posebno mjesto u vašem srcu?

Verdi ima posebno mjesto u mom srcu. On je skladatelj čija djela najviše produciram jer je najbliži mom srcu i mojim osjećajima, uz Puccinija. Upravo sam režirao „Simona Boccanegru’’ u Italiji, a nedavno sam režirao ogromnu produkciju „Sicilijanskih večernjih“ u Marijinskom teatru s Valerijem Gergijevim, moj „Nabucco“ doživio je ogroman uspjeh, pa je ponovno igran prošle sezone, a prenosio se i u kinima u Francuskoj. „Trubadur“ je jedna od najvećih Verdijevih opera, ali malo je onih koje to nisu.

NACIONAL: Ovo nije prvi put da radite u Zagrebu, režirali ste „Falstaffa“ prije 11 godina pa vam je poznata publika. Što očekujete?

Što bih mogao očekivati? Nadam se da će publika uživati u mojim dramaturškim izborima, estetici i energiji na sceni.

NACIONAL: Violinist ste, ali ste se aktivno bavili sviranjem svega nekoliko godina, pa ste se posvetili režiji. Zašto vam je to bilo tako privlačno i svirate li još violinu?

Violina i glazba temelji su mog umjetničkog života. Jedan sam od nekolicine redatelja opera koji može čitati note. Uvijek se čudim kako moji kolege mogu režirati, a ne znaju čitati partiture. Osim toga, svirao sam godinama u orkestru prije nego što sam stao na pozornicu kao redatelj. Želio sam postati redatelj opera otkad sam navršio 15 godina. Nastavio sam glazbeni studij i jedna od prvih poslova bio je ulazak u vrhunski orkestar u Francuskoj, što mi je pomoglo da kasnije postanem priznati redatelj opere. Glazbenik sam i čitam glazbu, razmišljam o glazbi. U režiji opere sve bi trebalo dolaziti iz glazbe. To je ogromna razlika između mene i mojih kolega.

NACIONAL: Zašto je „Trubadur“ toliko popularan? Zašto ga vi volite?

Trebalo bi mi barem pet stranica da odgovorim na ovo pitanje. Iz mnogo razloga: prvi je glazbeni. U „Trubaduru“ imate glazbeni materijal, odnosno melodijski materijal da napišete tri opere. Svaka scena ima neki ‘’hit’’, odnosno popularnu ariju. Nema slabog glazbenog trenutka. Uz glazbu, i radnja je apsolutno savršena.

NACIONAL: U ovoj operi ima puno strasti, osvete, ljubavi, požude, smrti. Jesu li te snažne emocije, osim Verdijeve glazbe, ono zbog čega ljudi vole tu operu?

To je opera ljudske strasti, ljubavi, osvete, okrutnosti, smrti, mržnje… Sve te emocije ‘’gurnute’’ su u paroksizam. Vrlo je neuobičajeno uspjeti dobiti to ‘’ludilo’’ u libretu i u glazbi.

NACIONAL: Režirali ste brojne produkcije po cijelom svijetu, kako se opera danas doživljava?

Ne zabrinjava me kvaliteta, nego kvantiteta operne publike. To je vrlo popularan žanr. Brinu me dvije stvari: mlada publika obožava operu sve dok nije dosadna i može ‘’govoriti’’ ljudima koji odlaze u kino ili gledaju televiziju. Drugo, zabrinut sam radom nove generacije profesionalaca u svim poljima naše profesije. Kvaliteta rada u padu je posljednjih 15 godina. To se ne događa samo zbog nedostatka novca. To se događa zato što ne učimo mlade generacije, nove umjetnike, nove upravitelje opernih kuća…

NACIONAL: Nova tržišta su itekako aktivna, poput Seula ili Muskata, kako to vidite?

Ona su vrlo važna. Radio sam u Aziji, primjerice, šest puta u Japanu, radio sam i u Muskatu. Oni vole ‘’zapadnjačke’’ opere. Danas njihove institucije daju puno više novca nego u našim državama. To je možda neobično, ali je istina.

NACIONAL: Je li opera danas dobar biznis?

Ne bi trebala biti. Trebala bi biti strast. Ali u tome i jest problem.