Nacional je došao u posjed pisma koje je koncem proteklog tjedna odbjegli tajkun hercegovačke struje HDZ-a Miroslav Kutle poslao Ivanu Juriću-Kaćuniću, osobi koja je godinama glumila vlasnika nad većim brojem radijskih postaja u njegovo ime i za njegov račun.

Ivan Jurić-Kaćunić je kroz period duži od desetljeća bio ključni Kutlin eksponent u skrivenom ortačkom miljeu, koji je kroz kompleksnu mrežu tajnih dogovora, ugovora, protokola i sporazuma većim dijelom držao vlasništvo nad mrežom radijskih postaja upravo za Miroslava Kutlu. Kutle je neposredno prije smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u Nacionalu ustvrdio da su mu to oteli njegovi odmetnuti bivši pijuni predvođeni Kaćunićem, nadodajući da iza te otimačine stoji Zoran Pripuz, njegov kum i dugogodišnji suradnik. Njega Kutle smatra glavnim krivcem zašto mu je radijski sustav otet.

Nacional je u proteklim tjednima u više navrata ekskluzivno pisao o tajnim spisima i koji dokazuju sustavno prikrivanje vlasništva nad nizom utjecajnih hrvatskih radijskih postaja i ukazuju na izuzetno široki kontekst zajedničkog tajnog operiranja u medijskoj sferi te vrlo konkretno ilustriraju zašto Kutle tvrdi da mu je radijski sustav otet.

Javnost se za ovaj slučaj dodatno zainteresirala kada je Vijeće za elektroničke medije u skandalu velikih razmjera odlučilo dodijeliti koncesiju bivšeg Radija 101 upravo tvrtki Top radio Ivana Jurića-Kaćunića.

Kaćunić se isprva nastojao ponašati kao da se ništa ne zbiva – izbjegavao je javno komentirati dokumente koji ga prokazuju kao Kutlina potrčka i tajnog ortaka, ali je nedavno nervozno reagirao i pokušao demantirati svoju ulogu u ovoj složenoj organizaciji.

‘Tvrdim da Miroslav Kutle (desno) nije prikriveni vlasnik radija i društava s kojima sam povezan ili u čijim sam vlasničkim restrukturiranjima sudjelovao. On nema osnovanih imovinsko-pravnih, moralnih ili bilo kojih drugih tražbina prema meni i radijima’, izjavio je prije nekoliko dana Jurić-Kaćunić (lijevo) za tjednik Lider. PHOTO: Borna Filic/PIXSELL, Saša Zinaja/NFOTO

“Tvrdim da Miroslav Kutle nije prikriveni vlasnik radija i društava s kojima sam povezan ili u čijim sam vlasničkim restrukturiranjima sudjelovao. On nema osnovanih imovinsko-pravnih, moralnih ili bilo kojih drugih tražbina prema meni i radijima. Sve što je medijski plasirao je manipuliranje i stvaranje privida argumenata”, izjavio je prije nekoliko dana Jurić-Kaćunić za tjednik Lider, uz negiranje tvrdnje da je na bilo koji način povezan s obitelji Pripuz. Kutlu su njegovi navodi potakli da mu pošalje pismo, čiji sadržaj Nacional objavljuje u cijelosti.

“Ivane Juriću-Kaćuniću, nakon pročitanog teksta u Lideru, kojim se ograđuješ i bezočno ignoriraš NESPORNO, pišući ti ovo pismo dvoumio sam se na koji način da te uvodno oslovim, pa sam na kraju to preskočio, ma što to značilo…

Prelistavam našu povijesnu komunikaciju i dokumente i vidim da si me više od sto puta u svojim pismima naslovio s “prijatelju” ili “šefe”, nesporno je da si više od stotinu puta došao na sastanke koje sam zakazivao na prostoru BiH, nesporno je da imamo više stotina stranica notarski obrađenih dokumenata koji se odnose na naše poslovne odnose… Uz sve te i druge brojne naše odnose, interesantno je kako se ti, u mediju, ne slučajno odabranom, ograđuješ od Pripuza i mene, pri tom ignorirajući sve činjenice, zazivajući čak i moralne kategorije, pa smatram potrebnim osvježiti ti pamćenje s brojnim nespornim podacima koji se svaki može potvrditi s nedvojbenom dokumentacijom i dokazima, pa pođimo redom;

Nekoliko desetaka tvrtki koje čine radijski sustav, koji kontroliraš s braćom Pripuz i “organizacijom”, nastao je zadnjih 4-5 godina prošlog stoljeća. Tada sam imao neprikosnoven društveni status i utjecaj, kao izvorni osnivač stranke koja je bila nosilac demokratskih promjena i osamostaljenja RH, kao osoba koja je dala značajan doprinos u svim tim procesima, kao vlasnik tada najveće privatne tvrtke u RH. Iz te pozicije okupio sam tim ljudi koji su predstavljali sam vrh u hrvatskom glazbenom, skladateljskom, estradnom, poslovnom… miljeu te smo skupa osmislili napredne razvojne koncepte, programske sheme, aplicirali i osvojili na javnom natječaju nekoliko radijskih koncesija, među ostalim i Narodni, Antena, Radio Dalmacija, a to je okosnica kasnijeg nastanka radijskog sustava. Naša ekipa s eminentnim kreativnim ugledom i rezultatima, u kojoj su, između ostalog bili i Z. Runjić, Z. Špišić, N. Ninčević, M. Kušec, Z. Škugor, V. Mihaljek, S. Šarunjić, J. Hrvačić i drugi, doslovce je od nule, kako se kaže s livade, stvorila taj sustav, dakle od aplikacije za koncesiju, njenog dobivanja, izrada razvojnih i programskih shema, odabira i angažmana stručnih nositelja posla do afirmacije u sam vrh hrvatskog radijskog etera. Entuzijazam sviju nas koji smo u tome sudjelovali i uspjeli u ostvarenju želje da u dugo čekanoj samostalnoj Hrvatskoj stvorimo vrhunski radijski eter. Na sreću, nitko od nas nije poznavao tada studenta teologije I. J. Kaćunića i kamatara Pripuza, pa nismo ni mogli pretpostaviti da će uzurpirati i oteti taj, s velikim entuzijazmom stvoreni sustav. Poznato ti je, tužni Kaćuniću, da o svemu ovom postoji autentična, originalna povijesna dokumentacija iz koje je razvidno kako je nešto nastalo, osmišljeno, isfinancirano, kao i to da otimača tebe i braće Pripuz u tome nema, niti je bilo. Tvoje medijsko pozivanje na istinu i moralnost identično je kao kad prostitutka pred mirovinom priča o svojoj nevinosti.

Da smo osmislili i napravili vrhunski radijski sustav, potvrđuje činjenica da vi niste bili jedini otimači-uzurpatori – prije vas, nešto suptilnije i uz tvoju poltronsku podršku, učinio je to Jura Hrvačić. Poznato ti je da sam početkom dvijetisućite godine, uslijed posljedica političkih promjena i volje, uhapšen i po tom predmetu izoliran u pritvoru proveo gotovo dvije godine, kao i da sam u tom predmetu pravomoćno oslobođen svake krivnje.

J. Hrvačić je osoba koju sam doslovce uzeo s ceste kao nezaposlenog, obučio i postavio za čelnog čovjeka radijskog sustava. Iskoristio je moje tadašnje loše životne okolnosti pritvora i političkog progona, zloupotrebio dato povjerenje, kao i status jednog od mojih “lažnih” kumova (kumstvo u funkciji unaprijed ukalkuliranog interesa) te privremeno uzurpirao i oteo radijski sustav. Dok sam bio u pritvoru, predstavljajući se kao “dobronamjerni kum”, prevarom, nezakonito i neetično vršio je prijenose udjela radijskih tvrtki na sebe i osobe pod svojom kontrolom. Koristeći poluge moćnog medijskog utjecaja, ulazio je u nečasne dilove s raznim politikama gurajući me u još dublji ćorsokak političkih progona, što je rezultiralo s više od dvadeset kaznenih procesa. Djelovao je u sinergiji i s ostalim mojim medijskim partnerima-otimačima (Nino Pavić, Vinko Grubišić…) sustavno stvarajući javnu percepciju i atmosferu oko mene, tako da ne mogu ništa promijeniti, niti na bilo što utjecati, a Hrvačić može nesmetano, nezakonito godinama upravljati radijskim sustavom.

Naravno, skromno obrazovanom Hrvačiću glavni savjetnik, ideolog i operativac bio je tko drugi već ti, tužni Kaćuniću. Očito si, nakon studija teologije, u savezu s Hrvačićem, brusio prva iskustva o prevari, otimačini, manipulacijama, tako da si u sljedećoj fazi kao solidno educiran kadar stekao kvalitetnu poziciju u “organizaciji” braće Pripuz.

U tom periodu Hrvačić i njegova družina isisavaju, gomilaju nekretnine i kapital, dok radijski sustav stagnira, bolje rečeno nazaduje. Ti, kao glavni njegov oslonac, znao si da je jedan od Hrvačićevih poslovnih promašaja-bisera bila lokalna TV s kojom je izgubio novac i na kojoj je nagomilao 30-40 milijuna kuna duga, pa je vlasnički prepustio Kikašu i Pripuzu, koji su je pak sanirali novcem Zagrebačkog holdinga.

Sjećaš se da su tada, vidjevši stvarne povijesne papire, odmah ispravno i iskreno postupili i kooperativni bili Rus, Maček i još ponetko. Ako si zaboravio, u sve živo si se svakodnevno kleo da nikada ne bi sudjelovao u prevari s Hrvačićem da si imao saznanje o historijskom tijeku odnosa i silan napor si ulagao da mi se približiš, dodvoriš i zadobiješ moje povjerenje pozivajući se na tradicionalni odgoj, studij teologije…Kao najbliži Hrvačićev suradnik i osoba od njegovog potpunog povjerenja, prvi, baš kao davno Brut, zabio si mu nož u leđa i svugdje i na sve načine trudio se da uništiš njega i njegovu obitelj, valjda zaboravljajući teološku izobrazbu o bližnjima i oprostu…

Kako je već tada od Hrvačićeve uzurpacije radijskog sustava prošao niz godina, stvari oko inicijalnog stvaralačkog tima u bitnom su se promijenile. Većinu je Hrvačić svojim tramakavanjem izbacio iz vlasništva, dio je ljudi umro, s dijelom sam izgubio komunikaciju. Ti dobro znaš da sam ja jedini stvarni financijski ulagač u radijski sustav od samog početka i da sam u toj fazi nastojao zaštititi svoje financijske interese te taj, od Hrvačića i tebe devastirani sustav sanirati i osvježiti izvornim idejama-kreacijama koje su ga dovele na najuspješniju poziciju po svim parametrima početkom 2000. godine.

Uz moje brojne političko-sudske progone, kasnije i preseljenje u BiH, trebao sam za taj dinamični posao naći osobu na koju se mogu osloniti. Ti si bio blizu i u tijeku, uz tvoj snažni vlastiti marketing o konzervativnom odgoju, poštenju, bogosloviji… Ja napravih još jednu veliku pogrešku, pa izabrah tebe, a danas vidim da je to bilo isto kao da sam lisici povjerio da mi pričuva kokoši.

Nadam se da se sjećaš naših brojnih sastanaka po BiH, ako si zaboravio mogu ti sjećanja osvježiti dokumentacijom. Nakon završetka višegodišnje operacije preuzimanja otetog radijskog sustava od Hrvačića, isplate njegove i njegovih lažnih partnera, ja sam postao jedini vlasnik radijskog sustava i svih pripadajućih prava, preko tridesetak raznih trgovačkih društava koja se ovih dana intenzivno vrte po medijima u kontekstu Stojedinice. Tebi i ljudima koje si odabrao (Hrvoje Barišić, Katjan Knok, Zvonimir Škrobo, Rus….) povjerio sam da u moje ime i za moj račun drže udjele u svim tvrtkama koje su činile radijski sustav. Ti dobro znaš da o tome svemu imamo sačinjenu opsežnu, notarski obrađenu dokumentaciju, pa se ne mogu načuditi kako, zadnjih tjedana, bezočno lažeš svekoliku hrvatsku javnost, a sjećaš se, savjetovao sam te i učio si na teologiji biblijski postupati. Istina će te osloboditi. Danas kad se otvori stranica sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu piše da si ti stopostotni vlasnik Radija Dalmacija, a i ti i brojni ljudi (svi) znaju da to nije istina, nego čista manipulacija. Ja sam s opisanim kompetentnim ljudima, inicirao, osmislio, isfinancirao taj radio. Paralelno s povratom portfelja ostalih radija od Hrvačića, zatražio sam i od Davora Marića da mi vrati udjele koje je držao za mene, a od Marinka Nikolića sam ponovno kupio udjele koje sam mu povjerio na čuvanje, a i od Slobodne Dalmacije novine d.d. Odnosno u neposrednom dogovoru s njenim tadašnjim vlasnikom Ninom Pavićem koji mi je bio i sada je realni dužnik, kupio sam njihove udjele i ništa od toga nisam tebi prodao ili poklonio…

Podsjetio bih te, nakon što sam razriješio odnose s Hrvačićem i tebe promovirao u čelnog čovjeka, prioritetni zadaci su ti bili saniranje šteta iza Hrvačića, dizanje slušanosti, efikasna prodaja i marketing, ali i usklađivanje sustava s važećom zakonskom regulativom, što je uključivalo i razrješenje problema vezanog uz monopol u koji nas je Hrvačić prevarno uvalio, jer je, nažalost, pod patronatom i u suradnji s državom, izbacio izvornu, heterogenu vlasničku strukturu, a ja sam kroz dogovore s njim nastojao zaustaviti potpunu devastaciju radijskog sustava, kao i zaštititi svoja ozbiljna, ranija financijska ulaganja.

Ti si u tom vremenu uživao moje veliko povjerenje u svim segmentima poslovanja i ako nisi zaboravio, često si se i sam pozivao na svoju odanost i lojalnost meni. Moram reći da je to prvih nekoliko godina dobro funkcioniralo, ti si 4-5 puta mjesečno (po potrebi i više) dolazio na sastanke u BiH, imali smo usmenu i pismenu intenzivnu, dnevnu komunikaciju. Stvari su bile potpuno i obostrano jasne – ja sam vlasnik radijskog sustava (sljednik svih ranijih odnosa), a ti si dobio moje potpuno povjerenje da vodiš i upravljaš tim sustavom, da samostalno donosiš odluke bitne za redovno poslovanje. Oko svih bitnih strateških odluka uvijek si se sa mnom usuglasio, što je sve vidljivo iz naše, više tisuća stranica, opsežne pismene komunikacije. Jamčio si za ljude koje si odabrao za obavljanje pojedinih funkcija, kao i one koji koje si odabrao da u moje ime i za moj račun drže vlasničke udjele. Onog časa kad se sanira golema šteta nastala iza Hrvačića i otkloni opasnost potpune devastacije, trebalo se riješiti pitanje monopola kroz prodaju nekih dijelova trećima i uspostavu pravičnog odnosa prema izvornim osnivačima. Tvoja je obaveza bila da vodiš računa, da sve vezano uz sustav bude usklađeno s važećim zakonskim propisima, da se saniraju zatečene obaveze prema bankama, dobavljačima, porezima i drugima. U to vrijeme si sve to obavljao s velikim entuzijazmom, sjećam se koliko si bio oduševljen kad je dogovoren reprogram s bankama, kad si uspostavio, kako ti sam kažeš, vrlo, vrlo blizak odnos s Linićem, tadašnjim ministrom financija i počeo stvari rješavati. U međuvremenu predlažeš i provodiš neko novo preslagivanje portfelja, kako pismeno sam objašnjavaš, radi jednostavnosti i boljeg kontrolinga, međutim to ne mijenja činjenicu da sam ja i dalje stopostotni vlasnik radijskog sustava, ne mijenja se ni pravo koje sam ti ranije dao, da držiš u moje ime i za moj račun vlasništvo udjela, kao i povjerenje da obnašaš krovnu menedžersku funkciju.

‘Ispričao sam ti da mi je prvu informaciju o ambicijama Pripuza otkrio uz ručak pokojni Hanžeković jer se Petar hvalio njegovoj novinarki da će ‘uzeti’ radijski sustav’, piše Kutle Ivanu Juriću-Kaćuniću. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Međutim, nakon nekoliko godina suradnje i solidnih prvobitnih rezultata, dolazi do velikog opuštanja tebe i po tebi odabranih suradnika, pa sve češće do mene dolaze informacije o skrivenim ulaganjima u klubove i štošta, opuštenom životu sa skupim autima, brodovima, dernecima s hektolitrima šampanjca, skupim eskort-dečkima i damama… mislim da je kasnije, u sličnom kontekstu, tvoj savjetnik (ne znam za što), izazvao onu groznu nesreću u Ilici sa smrtnim posljedicama…

Tvoje novo noćno društvo kreira i nove percepcije pa se postepeno udaljavaš od mene i izvornih ciljeva. Noć zna biti mračna, tvoj i tvoje ekipe lagodan noćni život na tuđi račun otvorio ti je novi horizont i usmjerio te prema braći Pripuz i njihovoj “organizaciji”… Zašto se mučiti… U njihovim garažama po Tuškancu i Pantovčaku su Rolls-Royceovi i slična vozila, goleme nekretnine, hrpe svega crnog i drugog novca i nitko se ne usudi pitati od kuda, kako i zašto. Kad nešto ustreba u državi se imaju svoji ljudi svih profila – gradonačelnici, suci, stečajni upravitelji, policajci, obavještajci, političari, mediji. Za sve se ima para, a ako je netko nekooperativan, uhodana je i druga metodologija – zastrašivanje, premlaćivanje, likvidacije. I tako došlo je da ti samo trebaš reći (prvo) “da”, oni sve dalje rješavaju. Ponudu “zemljaka” Zorana tvoje već prevarom zatrovano srce nije moglo nikako odbiti. Pada deal – nema lojalnosti, prijateljstva, emocije. Postoji dobra prilika oteti po slušanosti 60-70% nacionalnog etera od nekoga tko je i onako u problemima s državom, a kako su moćni linkovi “organizacije” prema pravosuđu, pomoći će se da ti problemi budu još veći, a imaju se i druge uobičajene metode nasilja…

Za tebe opuštena situacija, šefovi ne očekuju velike financijske rezultate, medij im treba za peglanje onog što su radili i rade te za utjecaj na društvene i poslovne tokove, jer ambicije “organizacije” su paralelna vlast, ne manja od one oficijelne. Ti i tvoja ekipa moći ćete partijati i dalje, jedino je bitno ne zamjeriti se Zoranu ili Petru…

U fazi kad si već prešao na tamnu stranu, a meni još glumatao lojalnost, žalio si se kako te Zoran Pripuz pritišće, a ja, znajući sve, upućivao te prema oficijelnim hrvatskim institucijama. Usput sam ti ispričao da mi je prvu informaciju o ambicijama Pripuza otkrio uz ručak pokojni Hanžeković jer se Petar hvalio njegovoj novinarki da će “uzeti” radijski sustav. Već tada sam u sebi znao da ćeš izdati, već si zabio nož u leđa Hrvačiću, koji ti je dao puno povjerenje, a tvoj skupi lagodni način života traži bazu ili u naslijeđenom ili uz puno rada ili u osloncu na kriminal i kriminalni milje.

U nastavku glumatanje. Došli su tvoji novi šefovi Zoran Pripuz i Nikica Jelavić na višesatno vrlo interesantno druženje u Gradišku, uz brojne teme na kojima će jednom biti top fokus. Zoran je pitao mogu li oni ući u polovicu radijskog sustava, na što je od mene dobio decidiran negativan odgovor. Naravno, tada su imali već tebe kao svojeg novog člana “organizacije” i glavnog igrača prevare.

Po tvojem smiješnom istupu u Lideru vidim da si poprilično obezglavljen vezano uz prevaru i lažne podatke koje si dao za natječaj za koncesiju za Stojedinicu, pa se u izgubljenosti ograđuješ od mene i Pripuza. To me podsjetilo na ono kao kad malo dijete prekrije rukom oči i viče – mene nema. Kako bi ti tek bio obezglavljen da “organizacija” nije blokirala tu temu u svim “velikim” hrvatskim medijima, ne pišem slučajno veliki u navodnicima, jer nema ništa strašnije kad podzemlje u medijima počne diktirati teme. Kako misliš sakriti sve potpisane, notarski obrađene dokumente, opsežnu našu korespondenciju te sve drugo iz čega nedvojbeno proizlazi da sam ja jedini legitimni vlasnik radijskog sustava, a da ste ti i osobe koje si odabrao držali vlasničke udjele za mene i moj račun, da si upravljao i sada upravljaš sa svim tim subjektima koje ti mediji spočitavaju, da si prevario i tko zna što još gore to Vijeće i dobio koncesiju.

Veliko je pitanje i kako ćeš obraniti ono što ste ti, Pripuzi i “organizacija” izrežirali i učinili kada znaš da su pojedine pobjede u bitkama daleko od dobivenog rata. Kako se javno ograđuješ od Pripuza? Pa općepoznato je da su oni tvoja nova obitelj, a znaš kako stvari funkcioniraju u takvoj obitelji i kako neposlušni završavaju. Svi znaju da si u dnevnom kontaktu s braćom Pripuz, da redovno referiraš o svemu što radiš, da sve tvoje problematične sastanke zakazuješ u Plazi uz prisutnost Zorana Pripuza, jer zna se kakav on i “organizacija” imaju rejting u rješavanju problematike.

Zaboravio si da su braća Pripuz u prosincu 2019. godine poslali u Mostar na sastanak sa mnom Nikicu Jelavića te da je tom prilikom rekao kako su braća Pripuz spremna povući se iz radijskog businessa, ako im vratim što su samoinicijativno uložili. Zaboravio si da je na tu temu moj predstavnik g. Brkić imao najmanje 4-5 sastanaka s njima u Plazi i pokušao iznaći rješenja i ni u jednom momentu nije bilo sporno da su oni u suradnji s tobom oteli radijski sustav. Njima je to normalno jer je to njihova redovna i uobičajena djelatnost. Jedino ti, kao da si pao s neba, pritisnut s aktualnom aferom, pokušavaš obmanuti javnost, Vijeće i sve druge s naivnim floskulama.

Probudi se, inicijalni pregovarač Nikica Jelavić nije bilo tko, ima preozbiljan rejting da bi ga ti omalovažavao svojim neargumentiranim trabunjanjem u Lideru, a i tvoji partneri i šefovi Pripuzi ozbiljni su i na čelu su ozbiljne “organizacije”, koja se desetljećima bavi složenim operacijama otimanja i sigurno im nije drago da ih se, makar i formalno odričeš, a općepoznata je njihova nova uloga u radijskom businessu. Zamisli ako Pripuzi i pomisle na ono što svi proriču za tebe: prodao je Hrvačića, sve mu je dao, prodao si mene, sve mandate si imao, samo je pitanje trenutka kada ćeš prodat Pripuze…U svakom slučaju ne bi ti bila sjajna ni dugoročna sudbina ako bi oni samo pretpostavili tu mogućnost…

Malo sam razvukao ovo pismo, godinama si mi bio u dnevnoj redovnoj korespondenciji pa sam se, valjda, poželio prepiske i čavrljanja… Ako ti je izblijedilo pamćenje, iza svega što ti pišem postoje dokumenti, brojni pisani zapisi i dokazi koji ti se uvijek mogu staviti na dispoziciju. Nadam se da će te ovo pismo potaknuti na razmišljanje, vjerojatno si shvatio ili ćeš shvatiti da si postao vrući krumpir Pripuzima i “organizaciji”, a njihova povijest i moja neposredna saznanja kažu da to nikada ne završi dobro za onog tko im proizvodi problem. Dobro bi bilo da se prisjetiš studentskih dana na teologiji pa si postaviš poznato biblijsko pitanje Quo vadis?, Ivane ili bolje Joe, kako si se stalno konspirativno potpisivao.

Miroslav”