Najnovije otkriće Nacionala da je Jurica Lovrinčević, sada već bivši posebni savjetnik također bivšeg ministra gospodarstva Davora Filipovića, pokušavao ucjenjivati medije i novcem državnih institucija kupovati oglasni prostor na TV Mreži pod uvjetom da se pozitivno govori o liku i djelu ministra Davora Filipovića, ali i proziva Lovrinčevićeve poslovne suparnike, te potom tražio da mu se pola uplaćena iznosa vrati, u mnogome podsjeća na sličan, ne tako davni slučaj političkog pada austrijskog kancelara Sebastiana Kurza. Predstavnici lijevog bloka političkih stranaka prevođeni SDP-om, Možemo!, Fokusom i ostalima, a potom i predstavnici Mosta, javno su zatražili od premijera da podnese ostavku jer je posljednja afera tek posljednja u nizu sličnih koje pokazuju njegovu nesposobnost da odabere kvalitetan tim suradnika s obzirom na to da je u posljednjih sedam godina mandata zbog raznih afera smijenio 30-ak ministara.

Slična priča s manipulacijom medijima stajala je Sebastiana Kurza političke karijere, natjeravši ga da 2021. godine podnese ostavku nakon što se otkrilo da je državnim novcem plaćao falsificirane i „prekrojene“ ankete koje su potom objavljivane u austrijskim medijima, a koje su ga prikazivale popularnijim nego što je stvarno bio i koje su mu omogućile nezasluženo napredovanje na političkoj sceni.

Spomenuta austrijska afera upravo ovih dana svoj epilog dobiva na sudu, a austrijski mediji, oni isti koji su prije nekoliko godina objavljivali hvalospjeve mladom političaru dijelom utemeljene na lažnim anketama, danas objavljuju izvještaje sa suđenja Kurzu i bave se procjenama duljine zatvorske kazne čovjeku kojega su i njegovi europski kolege do prije koju godinu proglašavali prototipom uspješnog, sposobnog i ambicioznog lidera kakvi trebaju Europi.

Andrej Plenković zasad ne pokazuje namjeru da krene stopama svojeg austrijskog kolege i sam ode sa svoje funkcije opterećene sada već bezbrojnim aferama.

Nakon izbora za Nacionalno vijeće koji su u Austriji održani 2013., Sebastian Kurz postao je kao član Austrijske narodne stranke (Österreichische Volkspartei – ÖVP) sa svega 27 godina najmlađi ministar vanjskih poslova u austrijskoj povijesti. Samo četiri godine kasnije, u prosincu 2017., u dobi od 31 godine prvi put preuzima funkciju austrijskog kancelara. Prethodno je u svibnju 2017. godine na čelu stranke ÖVP naslijedio dotadašnjeg predsjednika Reinholda Mitterlehnera, koji je podnio ostavku nakon što su u brojnim medijima objavljeni rezultati anketa iz kojih je bilo vidljivo da mu popularnost i povjerenje članova i građana padaju.

Iako se isprva činilo da se Mitterlehner povukao s političke scene motiviran isključivo negativnom slikom svog rada u javnosti, četiri godine kasnije postalo je jasno da mu je glave došao njegov mlađi konkurent Kurz, tada još na funkciji ministra vanjskih poslova. Kurz je uz pomoć tadašnjeg tajnika u Ministarstvu financija Thomasa Schmida, koji mu je osigurao pristup državnoj kasi, te dijela medija i agencije za istraživanje javnog mišljenja Research Affairs, kojoj je na čelu bila Sabine Beinschab, organizirao provođenje lažiranih anketa u kojima je Mitterlehner dobio loše ocjene kao šef ÖVP-a, dok je njegov mladi i ambiciozni kolega Kurz prikazan kao čovjek kojega javnost i članstvo Austrijske slobodarske stranke žele za novog vođu.

Budući da do stranačke kase ÖVP-a nije mogao doći, svjestan da mu tada još aktualni predsjednik stranke Reinhold Mitterlehner to neće odobriti, Kurz je novcem Ministarstva financija platio agenciji Research Affairs namještene ankete, koje su potom objavljene u dijelu austrijskih medija, te u dnevnom listu Österreich financirao plaćene oglase o uspjesima stranke ÖVP kojima se utjecalo na javno mnijenje.

Sabine Beinschab, vlasnica agencije Research Affairs, u istrazi je nekoliko godina kasnije priznala da je u anketama gotovo sve bilo lažirano, od veličine uzorka odnosno broja ispitanika, preko ponderiranja rezultata, odabranih varijabli, pa sve do analize i tumačenja rezultata anketa. Potvrdila je i da je od predstavnika ÖVP-a dobivala jasne upute u kojem smjeru treba promijeniti rezultate u njihovu korist. No te su ankete postigle cilj. Mitterlehner se, motiviran „lošim imidžem“, sam povukao s pozicije prvog čovjeka ÖVP-a, koju je odmah preuzeo Kurz. Šest mjeseci potom, u prosincu 2017. izabran je za austrijskog kancelara te je novu vladu formirao od ministara iz svojeg ÖVP-a i onih iz redova koalicijskog partnera, desničarske FPÖ (Slobodarska stranka Austrije).

No njegov mandat trajao je tek godinu i pol. U svibnju 2019. njemački mediji Der Spiegel i Süddeutsche Zeitung objavili su video snimljen tajno u jednoj vili na španjolskoj Ibizi, u kojem je jasno vidljivo da predsjednik FPÖ-a Heinz-Christian Strache i zastupnik kluba FPÖ-a u austrijskom parlamentu Johann Gudenus nude razmjenu političkih usluga za novac ženi koja im se predstavila kao nećakinja ruskog naftnog oligarha Igora Makarova zainteresirana za ulaganja u Austriji u iznosima od nekoliko stotina milijuna eura.

Saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja je kao predsjednik Antikorupcijskog vijeća od Jurice Lovrinčevića dobivao informacije vezane uz prodaju plina za jedan cent. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

U videu Strache i Gudenus razgovaraju s drugim dvjema osobama (pravo ime navodne nećakinje nikada nije objavljeno) o mogućim većim investicijama navodnog Rusa u Austriji, mogućim donacijama Slobodarskoj stranci (FPÖ) i mogućim protuuslugama i protuugovorima za takve investicije i donacije. Strache u videu govori o mogućnosti preuzimanja Kronen Zeitunga, najvećih dnevnih novina u Austriji, te sugerira da on osobno neizravno utječe na izvještavanje tako što postavlja i smjenjuje neke ljude u uredničkoj strukturi novina. Sugerira i da bi žena mogla donirati novac neprofitnoj organizaciji za potporu Slobodarskoj stranci, jer se tako mogu zaobići zakoni o financiranju stranaka.

Rezultati „afere Ibiza“ bili su opća konsternacija u austrijskoj javnosti i pad popularnosti Kurzove vlade, što je rezultiralo smjenom cijele vlade krajem svibnja 2019. Raspisani su prijevremeni izbori na kojima je Kurzov ÖVP ponovno odnio pobjedu te je u siječnju 2020. formirao novu vladu, ovoga puta u koaliciji sa Zelenima. Ni ta vlada, mučena brojnim ostavkama ministara i nestabilnošću koalicije, nije bila duga vijeka, a konačno joj je presudila i istraga o upletenosti kancelara Kurza u prevaru s medijima. Naime, 6. listopada 2021. agenti austrijskog WKStA (Ured javnog tužiteljstva za gospodarstvo i korupciju) upali su u ured kancelara Kurza i u sjedište ÖVP-a u sklopu šire istrage o korupciji za koju su bili osumnjičeni kancelar Kurz i njegovi suradnici. Tužiteljstvo je osumnjičilo kancelara da je 2016. podmitio nekoliko novinskih kuća i agencije za istraživanje javnog mišljenja kako bi uz pomoć propagandne mašinerije ocrnili bivšeg šefa ÖVP-a Reinholda Mitterlehnera.

Pažljivo konstruirana shema podmićivanja imala je za cilj zbacivanje Mitterlehnera kako bi Kurz mogao preuzeti njegovo mjesto, tvrdili su tužitelji. Osim toga, WKStA je optužio Kurza za pronevjeru novca poreznih obveznika, jer je mito navodno preusmjereno iz sredstava Ministarstva financija. Iako nikada nije priznao svoju upletenost u medijski skandal, Kurz je krajem listopada iste godine podnio ostavku i povukao se iz politike, opravdavši to „privatnim razlozima“, zasićenjem politikom i željom da više vremena provede s obitelji.

Iako se slučaj činio posve jasnim, piše nedavno belgijski list Politico, posebno nakon temeljite istrage koju je WKStA proveo tijekom 2022. godine, austrijskom ministarstvu pravosuđa trebali su mjeseci da odluči hoće li podići optužnicu. Jedan od glavnih svjedoka tijekom istražnog postupka bio je upravo Thomas Schmid, čovjek koji je Kurzu omogućio pristup državnom novcu korištenom za podmićivanje medija. Schmid je tijekom ispitivanja posvjedočio da mu je Kurz naručio manipulirana istraživanja javnog mišljenja financirana sredstvima ministarstva financija. Sredinom kolovoza ove godine WKStA je podnio kaznenu prijavu protiv Kurza zbog lažnih izjava i prijevara te zloupotrebe državnog novca. Suđenje je započelo 18. listopada na Okružnom sudu za kaznena pitanja u Beču.

Povuče li se, dakle, paralela s austrijskom aferom, teško je ne prepoznati brojne sličnosti i gotovo identične postupke koje i pojedini članovi Plenkovićeve administracije, baš kao i Kurzov ÖVP, koriste ne bi li javnosti prikazali friziranu sliku realnih zbivanja – uglavnom se to odnosi na pozitivan medijski tretman HDZ-ovih političara i samog premijera Plenkovića.

A hoće li uopće i kada javnost saznati rezultate USKOK-ove istrage o načinima na koje su Lovrinčević i Filipović trošili državni novac i kome je on sve distribuiran u zamjenu za „peglanje“ imidža pojedinaca unutar Plenkovićeve administracije, pokazat će naredni dani.