Ljeto je 2019. godine, a kinesko-američki investitori Chien Lee, Alex Zheng, Paul Conway i Elliott Hayes prodaju svoj klub OGC Nica za sto milijuna eura. Jim Ratcliffe, jedan od najbogatijih Britanaca, isprva je ponudio 76 milijuna eura da bi nakon primljene odbijenice pristao na traženu cijenu i time postaje većinskim vlasnikom kluba. Lee, Zheng i Conway tri su godine ranije otkupili pravo vlasništva nad 80% kluba za neobjavljeni iznos, a sve kako bi ga kroz svoje poslovne kontakte razvili na azijskom i američkom tržištu. U prvoj godini njihove vladavine Nica je u sezoni 2016./17. završila na trećem mjestu francuske lige, pa su sva trojica procijenila vrijednost kluba na iznos koji im je 69-godišnji britanski biznismen u konačnici i platio. Kada je 2019. godine posao dogovoren započelo je potpuno novo poglavlje u radu kluba s Azurne obale koji je svoj posljednji trofej osvojio još u dvadesetom stoljeću. Kupnja sportskog kluba Ratcliffeu u tom trenutku nije bila nikakva novost; on je, naime, još krajem 2017. godine postao vlasnikom švicarskog drugoligaša Lausanne-Sport, početkom 2019. otkupio je biciklističku franšizu Team Sky koja je iste godine osvojila najpoznatiju utrku biciklističkog sporta Tour de France dok je prošle godine kupio trećinu vlasništva u Formula 1 momčadi Mercedesa.

Od svih liga u ligama Petice, francuska je Ligue 1 oduvijek bila među najmanje cijenjenima. Razlozi za to su višestruki, a jedan od njih svakako je i potpuni izostanak bilo kakve ozbiljnije kompetitivnosti francuskih klubova u najjačim europskim natjecanjima, prvenstveno u Ligi prvaka. Jedini klub koji je u posljednje vrijeme ostvario zapaženije rezultate u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu je Paris Saint Germain, dok se klubovi poput Lyona i Marseillea u završnim fazama europskih kupova u prosjeku pojavljuju jednom u desetljeću i to uglavnom kada im se „zalomi“ mlada generacija iznimno potentnih mladih igrača. Ne treba ni spominjati da Nice na ozbiljnijoj nogometnoj karti Europe praktički i nema. Upravo je to bio jedan od glavnih razloga zbog čega je Jim Ratcliffe odlučio ući u novi sportski pothvat: pretvoriti Nicu u konkurenta ne samo u domaćem prvenstvu, već i u Europi.

Trener Christophe Galtier aktualni je francuski prvak s Lilleom, a ove sezone odrekao se nastupa u Ligi prvaka kako bi vodio Nicu. FOTO: Norbert Scanella via www.imago-images.de/GuliverImage

Jim Ratcliffe, koji je dobio titulu Sir 2018. godine, u tom trenutku bio je najbogatiji Britanac, a prema Forbesu njegovo bogatstvo procjenjuje se na 16 milijardi dolara. Stekao ga je nakon što je 1998. osnovao kompaniju Ineos koja je vrlo brzo postala najvećim britanskim multinacionalnim konglomeratom na svijetu u sferi kemijske industrije. Kao većina uspješnih biznismena, Ratcliffe se nije zaustavio samo na jednoj kompaniji, već je svoje poduzetničko umijeće odlučio proširiti i na druge fronte. Tako u svom poduzetničkom portfelju Ratcliffe posjeduje liniju odjeće Belstaff, hotele, a sudjeluje i u projektu za izradu novih elektroničkih vozila. Kao strastveni avanturist i sportaš, Ratcliffe je putovao na Sjeverni i Južni pol, a sa svojim bratom sudjelovao je i u njujorškom maratonu tijekom kojeg se toliko istrošio da je završio na infuziji. Ipak, njegova najveća sportska ljubav oduvijek je bila nogomet. Prema vlastitom priznanju kompanija Ineos godišnje utrži između pet i šest milijardi dolara pa joj nije problem odvojiti stotinjak milijuna za sportsku zabavu. A tu u priču dolazi i ulaganje u nogomet koji je u posljednjih petnaestak godina postao poput igrališta rezerviranog samo za najbogatije dečke. Ratcliffe se u privatnom životu relativno kasno počeo baviti sportom – s 37 godina sudjelovao je u svojoj prvoj biciklističkoj utrci, a fascinantan je podatak da je sa 66 godina završio utrku u Mallorci dugačku 167 kilometara. Zanimljiv je i podatak da je Ratcliffe navijač Manchester Uniteda, ali je bio iznenađujućim vlasnikom sezonskih ulaznica za utakmice londonskog kluba Chelsea. Dok je još živio u Londonu, Ratcliffe se upravo i povezivao s potencijalnom kupnjom tog kluba. Ipak, dogovori nikad nisu realizirani (trenutačni vlasnik Chelsea Roman Abramovič procijenio je vrijednost svog kluba na 2,5 milijardi dolara), a u međuvremenu se Ratcliffe iz Londona preselio u Monaco. Razlog? Ušteda od četiri milijuna funti u obliku poreza koji, boravištem u kneževini, Ratcliffe ne mora plaćati.

Nakon preseljenja u Monaco, Ratcliffe je odmah krenuo u finaliziranje posla oko preuzimanja vlasništva nad Nicom. Premda ga je britanska televizijska kompanija ITV proglasila “medijski sramežljivom” osobom (rijetko kada se pojavljuje u javnosti), Ratcliffe je u kratkoj izjavi naglasio svoje oduševljenje obavljenim poslom: “Provjeravali smo i proučavali mnoge nogometne klubove na identičan način kako provjeravamo i proučavamo posao u kompaniji Ineos – gledamo vrijednost i potencijal – i Nica je u potpunosti ispunila oba kriterija. Uz oprezno i pametno ulaganje želja nam je na regularnoj bazi Nicu pozicionirati kao kompetitivan klub u europskim natjecanjima”.

Tim činom Nica je postala još jedan u nizu francuskih klubova koji su došli pod okrilje bogataša na globalnoj razini. Sve je započelo 2011. godine kada je katarski biznismen Nasser al-Khelaifi kupio većinsko vlasništvo Paris Saint Germaina i u nepunih deset godina od kluba koji je godinama bio daleko od prvog mjesta u Ligue 1 i tavorio na marginama europskih natjecanja stvorio pravog nogometnog diva koji je od preuzimanja prvenstvo osvojio sedam puta te igrao finale Lige prvaka. Iste je godine ruski milijarder Dmitrij Ribolovljev kupio većinsko vlasništvo Monaca, a njegov je uspjeh na određenoj razini čak još i veći od katarskog jer je Ribolovljev kupio klub iz kneževine u trenutku dok su se nalazili na posljednjem mjestu druge francuske lige. U samo nekoliko godina Monaco je također ostvario zavidne rezultate, jedanput osvojio prvenstvo Francuske te stigao do polufinala Lige prvaka. Godine 2016. američki biznismen Frank McCourt za četrdeset i pet milijuna eura kupio je Marseille, a nepune dvije godine kasnije upravo je Marseille igrao finale Europa lige. Sve navedeno upućuje na to da se ozbiljnim poduzetnicima isplati ulagati u francuske klubove, jer su sportski rezultati relativno brzo vidljivi, a o dodatnoj popularnosti na globalnoj razini da i ne pišemo.

Osim što je otkupio vlasništvo, Ratcliffe je u nogometni klub Nicu investirao i značajniju financijsku injekciju pa su, logično, ambicije kluba automatski porasle. U trenutku Ratcliffeova dolaska u Nicu njezin trener bio je istaknuti francuski nogometaš Patrick Vieira, osvajač svjetskog i europskog prvenstva 1998. odnosno 2000. godine te bivši igrač klubova kao što su Arsenal i Manchester City. U sezoni 2019./20. koja je neplanirano završila u proljeće zbog epidemije covida-19, Nica je osvojila peto mjesto u ligi što je bilo dovoljno za kvalifikacije za Europa ligu. Ipak, dobri rezultati se nisu nastavili pa je sljedeću sezonu Nica krenula puno lošije što je dovelo do Vieirinog otkaza. U Europa ligi Nica je ispala već u razigravanju po skupinama gdje je završila na četvrtom mjestu s jednom pobjedom i pet poraza, a u Ligue 1 je sezonu okončala na devetom mjestu uz čak 16 poraza i bez mogućnosti kvalifikacija za bilo kakvo europsko natjecanje.

Ulažući u sport Ratcliffe je prošle godine kupio trećinu vlasništva u Formula 1 momčadi Mercedesa. FOTO: Emilio Morenatti/AP/GuliverImage

Ipak, unatoč razočaravajućoj sezoni, novi vlasnik nije prestao s ulaganjima u klub kroz dovođenje i prodaju igrača. Zanimljivo je promatrati razdoblje transfera prije i nakon Ratcliffeova dolaska u klub. Prije njegovog preuzimanja vlasništva nad klubom, najveći transferi koje je Nica obavila prema podacima dostupnima na Transfermarktu bili su kupnja Allana Saint-Maximina, Danila Barbose i Myzianea Maolide za 10 milijuna eura po igraču. Sva tri igrača više ne igraju u Nici, a jedino je Saint-Maximin prodan za više nego za što je kupljen (18 milijuna eura) i to u Newcastle gdje igra i danas. Ostale cijene transfera prije Ratcliffea uglavnom variraju između tri i šest milijuna eura, što znači da se bivši vlasnici nisu pretjerano “isprsili” u financijskom pogledu kako bi pojačali igrački kadar kluba. Ratcliffe je očigledno to odlučio promijeniti, jer od njegova preuzimanja kluba u Nicu je došao niz sjajnih i iznimno talentiranih mladih nogometaša.

U prvom redu tu je danski reprezentativac Kasper Dolberg, mladi napadač koji je iz Ajaxa doveden za rekordnih 20,5 milijuna eura. Zanimljivo je da su te iste 2019./20. sezone uz Dolberga u klub dovedeni i Alexis Claude-Maurice te Stanley Nsoki čiji transferi također premašuju dotadašnji rekordni i spomenuti od 10 milijuna eura – Claude-Maurice iz Lorienta je stigao za 13, a Nsoki iz PSG-a za 12 milijuna eura. Uz još desetak novih igrača koji su također došli u klub, a među kojima se imenom najviše ističe Khéphren Thuram (sin bivšeg francuskog reprezentativca Liliana Thurama), Nica je sezonu završila na spomenutom petom mjestu i osigurala kvalifikacije za Europa ligu, što je ujedno označilo i prvu uspješnu sezonu Jima Ratcliffea kao vlasnika kluba. Nažalost, dobro raspoloženje nije dugo trajalo, jer je sezonu iza Nica odigrala razočaravajuće, unatoč činjenici što su igrački kadar dodatno pojačali s ofenzivnim krilom Amineom Gouirijem iz Lyona te napadačem Jordanom Lotombom iz švicarskog Young Boysa (obojica su dovedena za sedam milijuna eura svaki), veznjakom i bivšim francuskim reprezentativcem Morganom Schneiderlinom iz Evertona (za 2,23 milijuna eura) te mladim brazilskim braničem Robsonom Bambuom za osam milijuna eura što je ujedno bio i Nicin najveći transfer te sezone.

No zahvaljujući svom prvom nogometnom klubu kojeg je kupio (švicarski Lausanne-Sport), Jim Ratcliffe je prema vlastitom priznanju iz grešaka puno toga naučio pa ga loš rezultat Nice u jednoj sezoni nikako nije pokolebao. Prije početka tekuće sezone u Nicu je ponovno stigao niz sjajnih igrača i mladih potencijala u prvom redu predvođenih nizozemskim reprezentativcem Calvinom Stengsom iz AZ Alkmaara (15 milijuna eura), napadačem Andyjem Delortom iz Montpelliera (10 milijuna eura), veznjakom Mariom Leminom iz Southamptona (5,5 milijuna eura), mladim bekom Melvinom Bardom iz Lyona (tri milijuna eura), a na posudbu iz Rome je stigao i krilni napadač Justin Kluivert (sin slavnog nizozemskog igrača Patricka Kluiverta). Svi oni bez većih problema trebali bi se uklopiti u postojeću ekipu standardnih i iskusnih prvotimaca koje predvodi kapetan Dante, brazilski branič koji se u Nici nalazi od 2016. godine i koji je za klub do danas odigrao preko 130 utakmica.

Međutim, vrhunac Nicinih ovosezonskih pojačanja svakako je dovođenje novog trenera. Radi se o Christopheu Galtieru, jednom od najcjenjenijih francuskih trenera u 21. stoljeću koji je od 2009. do 2017. vodio Saint-Etienne te nakon toga prešao u Lille. Upravo je u Lilleu kao trener doživio do sada najveći uspjeh karijere kada ih je prošle sezone doveo do naslova prvaka, prvi put nakon 10 godina, a četvrti put u njihovoj povijesti. Taj uspjeh tim je veći zbog činjenice što je Lille bez nekih velikih i skupih zvijezda u momčadi sezonu završio ispred Paris Saint Germaina čija trojica igrača vrijede više od cjelokupne momčadi Lillea. Dolazak Galtiera u Nicu odnosno njegov odlazak iz Lillea vrlo je zanimljiv i zbog činjenice što se Galtier svjesno odrekao vođenja kluba u Ligi prvaka kako bi došao u klub koji ove sezone niti ne nastupa u europskim natjecanjima. Očito su Jim Ratcliffe i njegov tim u Nici shvatili da im ekipa ima popriličnog potencijala, a u novu sezonu su krenuli sjajno – uz samo tri primljena pogotka, uvjerljivo najmanje u ligi. Kao bivšem braniču, treneru Galtieru obrana je očigledno od presudne važnosti, jer prošle sezone prvak Lille je imao uvjerljivo najbolju obranu lige u kojoj su u 38 utakmica primili samo 23 zgoditka – uvjerljivo najmanje od bilo koje druge momčadi.

Inače, u Francuskoj se do sada odigralo devet kola, ali Nice i Marseille imaju registriranih tek osam odigranih utakmica.Naime, 22. kolovoza igrao se mediteranski derbi ova dva kluba koji je prekinut zbog obračuna igrača Marseillea i navijača Nice. U trenutku prekida Nica je vodila 1:0, ali je kasnije odlučeno da se utakmica neće registrirati te da će se ponoviti 27. listopada na neutralnom terenu.

Premda je teško vjerovati da bi bilo tko u Francuskoj ove godine mogao „nauditi“ PSG-u koji se ove sezone dodatno pojačao s Ramosom, Wijnaldumom, Donnarummom, Hakimijem i Messijem, možda je upravo ovo sezona u kojoj će Nica doći do svog prvog trofeja u 21. stoljeću.