Komemoracija preminulom teoretičaru i povjesničaru književnosti, esejisti, sveučilišnom profesoru Stanku Lasiću održana je u petak u karlovačkoj Gradskoj knjižnici gdje se književni kritičar Tomislav Čadež založio za to da se ta knjižnica bori za njegovu ostavštinu jer je, kako je rekao, ta ostavština ogromna i čita se kao kulturna povijest Hrvatske.

Smatra da bi se upravo iz Karlovca, grada Lasićeva rođenja, trebao ubuduće pretraživati sav njegov opus, i “u formi muzeja” izložiti javnosti.

O svom znamenitom sugrađaninu govorili su i Karlovčani: novinar, publicist i književni kritičar Danko Plevnik i scenarist i redatelj Mladen Ćapin.

Plevnik je ocijenio da mediji nisu adekvatno popratili odlazak Stanka Lasića. Naglasio je da je Lasić, kao krležolog, od drugih krležologa bio jači po tome što je bio i njegov kroničar i teoretičar književnosti. Riječ je, dodaje, o jednoj od najjačih ličnosti hrvatske kulture.

“Kad čovjek umre medijski, onda ni stvarna smrt više nije vijest”, rekao je Plevnik zamjerivši urednicima što “očito nisu prepoznavali da Lasić spada među najveće hrvatske intelektualce”.

Rastužila ga je činjenica da je na karlovačkoj Zavičajnoj čajanki u petak navečer bilo više publike nego na komemoraciji u Društvu hrvatskih pisaca gdje su se malobrojni sudionici zgrozili što mediji nisu prepoznali ni ranije niti u trenutku njegove smrti važnost Stanka Lasića.

Najdraži su mu Lasićevi autobiografski zapisi u kojima govori o sebi i o Karlovcu te podsjetio da je Lasića, Josipa Vaništu i Slavka Goldsteina Krleža zvao “svojim Karlovačkim dečkima”.

“Želim dati paralelu između Krleže i Lasića, premda je Krleža bio 34 godine stariji od Lasića. Obojicu karakterizira naklonost radničkom pokretu i naglašeni antiklerikalizam, pri čemu je Krleža bio salonski propagator diktature proleterijata, a Lasić neobuzdani terenski aktivist, te su djelovali kao dosadni antifašisti osuđujući epohalno beščašće ustaštva i NDH”, rekao je te dodao kako je Lasić prigovarao Krleži da je nakon 1945. napustio svoj kritički liberalizam, što se Lasiću prigovaralo devedesetih. Kako Krleža nije htio kritizirati SFRJ i Tita tako ni Lasić nije želio kritizirati Tuđmana i Hrvatsku, odnosno anomalije Tuđmanove vlasti, dodao je.

“Krleža je bio strasni umjetnik, a Lasić strasni znanstvenik, Krleža je praktički proizvodio književnu građu za određene žanrove, a Lasić koristio različite žanrove za građu za svoju teorijsku ekstrapolaciju”, ustvrdio je.

Scenarist i redatelj Mladen Ćapin upoznao je Stanka Lasića kroz dopisivanje na relaciji Karlovac-Pariz, nakon što ga je Lasić odbio za snimanje dokumentarnog filma.

“Upoznali smo se tako, kao nevidljivi prijatelji, i dopisivali skoro do kraja njegova života. Nadam se da je ova topla Zavičajna čajanka ukazala na činjenicu koliko je Karlovac uvelike odredio Lasića te koliko je on svima nama približio Krležu”, rekao je Ćapin i Lasićevo djelo nazvao “ontološkim strukturalizmom u cjeloživotnom traženju samoga sebe”.

Za Stanka Lasića (Karlovac, 25. svibnja 1927. – Pariz, 5. listopada 2017.) predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademik Zvonko Kusić rekao je da je bio zaslužni dopisni član HAZU-a, istaknuti književni teoretičar, povjesničar i memoarist kojem se u radu posebno ističu “Roman Šenoina doba”, “Poetika kriminalističkog romana” i “Sukob na književnoj ljevici”, a da je vrhunac njegova stvaranja šestosveščana “Krležologija” ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Lasićeva velika zasluga je i analiza fenomena hrvatske popularne kulture i posebno njegova revalorizacija do tada zapostavljenog književnog opusa Marije Jurić Zagorke.